John 20.11-18 (8th Matins Gospel)

11A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob, 12I vidje dva anðela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan èelo glave a jedan èelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo. 13I rekoše joj oni: ženo! što plaèeš? Reèe im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše. 14I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus. 15Isus joj reèe: ženo! što plaèeš? koga tražiš? A ona misleæi da je vrtar reèe mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja æu ga uzeti. 16Isus joj reèe: Marija! A ona obazrevši se reèe mu: Ravuni! koje znaèi uèitelju. 17Reèe joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braæi mojoj, i kaži im: vraæam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu. 18A Marija Magdalina otide, i javi uèenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo.

Colossians 3.12-16 (Epistle)

12Obucite se dakle kao izbrani Božiji, sveti i ljubazni, u srdaènu milost, dobrotu, poniznost, krotost, i trpljenje, 13Snoseæi jedan drugoga, i opraštajuæi jedan drugome ako ima ko tužbu na koga: kao što je i Hristos vama oprostio tako i vi. 14A svrh svega toga obucite se u ljubav, koja je sveza savršenstva. 15I mir Božij da vlada u srcima vašima, na koji ste i pozvani u jednom tijelu, i zahvalni budite. 16Rijeè Hristova da se bogato useli meðu vas, u svakoj premudrosti uèeæi i svjetujuæi sami sebe sa psalmima i pojanjem i pjesmama duhovnijem, u blagodati pjevajuæi u srcima svojima Gospodu.

Luke 18.18-27 (Gospel)

18I zapita ga jedan knez govoreæi: uèitelju blagi! šta da uèinim da naslijedim život vjeèni? 19A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. 20Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; poštuj oca svojega i mater svoju. 21A on reèe: sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje. 22A kad to èu Isus reèe mu: još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i hajde za mnom. 23A kad on èu to postade žalostan, jer bješe vrlo bogat. 24A kad ga vidje Isus gdje postade žalostan, reèe: kako je teško uæi u carstvo Božije onima koji imaju bogatstvo! 25Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. 26A oni koji slušahu rekoše: ko se dakle može spasti? 27A on reèe: što je u ljudi nemoguæe u Boga je moguæe.

Veneration of the precious Chains of the Holy and Glorious Apostle Peter.

The story of St Peter’s imprisonment and miraculous release by an Angel of God is told in Acts ch. 12. The chains which fell from his hands were collected by Christians and passed down through the generations as precious relics, finally coming to Constantinople and being placed in the Church of St Peter, where they worked many miracles and healings.

There is nothing superstitious about the veneration of clothing and other objects belonging to the Saints; the Acts of the Apostles describes how handkerchiefs or aprons that had touched the Apostle Paul would heal the sick (ch. 19), and that even the shadow of the Apostle Peter healed those on whom it fell (ch. 5). In the twentieth century, a shirt worn by St Nektarios on his death-bed healed a paralyzed man. The sanctity of those united to God extends not only to their bodies but at times to their garments.