1 John 3.21-4.6 (Vespers)

21Ljubazni! ako nam srce naše ne zazre, slobodu imamo pred Bogom; 22I što god zaištemo, primiæemo od njega, jer zapovijesti njegove držimo i èinimo što je njemu ugodno. 23I ovo je zapovijest njegova da vjerujemo u ime sina njegova Isusa Hrista, i da ljubimo jedan drugoga kao što nam je dao zapovijest. 24I koji drži zapovijesti njegove u njemu stoji, i on u njemu. I po tom poznajemo da stoji u nama, po Duhu koga nam je dao.

1Ljubazni! ne vjerujte svakome duhu, nego kušajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi lažni proroci iziðoše na svijet. 2Po ovome poznajte Duha Božijega, i duha lažnoga; svaki duh koji priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, od Boga je; 3A svaki duh koji ne priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, nije od Boga: i ovaj je antihristov, za kojega èuste da æe doæi, i sad je veæ na svijetu. 4Vi ste od Boga, djeèice, i nadvladaste ih, jer je veæi koji je u vama negoli koji je na svijetu. 5Oni su od svijeta, zato govore od svijeta, i svijet ih sluša. 6Mi smo od Boga; koji poznaje Boga sluša nas, a koji nije od Boga ne sluša nas. Po ovom poznajemo duha istine i duha prijevare.

1 John 4.11-16 (Vespers)

11Ljubazni! kad je ovako Bog pokazao ljubav k nama, i mi smo dužni ljubiti jedan drugoga. 12Boga niko ne vidje nikad: ako imamo ljubav meðu sobom, Bog u nama stoji, i ljubav je njegova savršena u nama. 13Po tom doznajemo da u njemu stojimo, i on u nama, što nam je dao od Duha svojega. 14I mi vidjesmo i svjedoèimo da otac posla sina da se spase svijet. 15Koji prizna da je Isus sin Božij, Bog u njemu stoji i on u Bogu. 16I mi poznasmo i vjerovasmo ljubav koju Bog ima k nama. Bog je ljubav, i koji stoji u ljubavi, u Bogu stoji i Bog u njemu stoji.

1 John 4.20-5.5 (Vespers)

20Ako ko reèe: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi? 21I ovu zapovijest imamo od njega: koji ljubi Boga da ljubi i brata svojega.

1Koji god vjeruje da je Isus Hristos, od Boga je roðen; i koji god ljubi onoga koji je rodio, ljubi i onoga koji je roðen od njega. 2Po tom znamo da ljubimo djecu Božiju kad Boga ljubimo i njegove zapovijesti držimo. 3Jer je ovo ljubav Božija da zapovijesti njegove držimo; i zapovijesti njegove nijesu teške. 4Jer svaki koji je roðen od Boga pobjeðuje svijet; i vjera je naša ova pobjeda koja pobijedi svijet. 5Ko je koji svijet pobjeðuje osim onoga koji vjeruje da je Isus sin Božij?

Mark 16.9-20 (3rd Matins Gospel)

9A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje je istjerao sedam ðavola. 10A ona otide te javi onima što su bili s njim, koji plakahu i ridahu. 11I oni èuvši da je živ i da ga je ona vidjela ne vjerovaše. 12A potom javi se na putu dvojici od njih u drugome oblièju, kad su išli u selo. 13I oni otišavši javiše ostalima; i ni njima ne vjerovaše. 14A najposlije javi se kad njih jedanaestorica bijahu za trpezom, i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrðu srca što ne vjerovaše onima koji su ga vidjeli da je ustao; 15I reèe im: idite po svemu svijetu i propovjedite jevanðelje svakome stvorenju. 16Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašæe se; a ko ne vjeruje osudiæe se. 17A znaci onima koji vjeruju biæe ovi: imenom mojijem izgoniæe ðavole; govoriæe novijem jezicima; 18Uzimaæe zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neæe im nauditi; na bolesnike metaæe ruke, i ozdravljaæe. 19A Gospod pošto im izgovori uze se na nebo, i sjede Bogu s desne strane. 20A oni iziðoše i propovijedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i rijeè potvrðiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin.

2 Corinthians 1.21-2.4 (Epistle)

21A Bog je koji nas utvrdi s vama u Hristu, i pomaza nas, 22Koji nas i zapeèati, i dade zalog Duha u srca naša. 23A ja za svjedoka Boga prizivam na svoju dušu da štedeæi vas ne doðoh više u Korint. 24Ne kao da mi vladamo vjerom vašom, nego smo pomagaèi vaše radosti; jer u vjeri stojite.

1Ovo pak sudih u sebi da opet ne doðem k vama u žalosti. 2Jer ako ja èinim žalost vama, ko je koji æe mene veseliti osim onoga koji prima žalost od mene? 3I pisah vam ovo isto, da kad doðem ne primim žalost na žalost, a za koje bi valjalo da se veselim nadajuæi se na sve vas da je moja radost sviju vas. 4Jer od brige mnoge i tuge srca napisah vam s mnogijem suzama, ne da biste se ožalostili nego da biste poznali ljubav koju imam izobilno k vama.

1 John 4.12-19 (Epistle, St John)

12Boga niko ne vidje nikad: ako imamo ljubav meðu sobom, Bog u nama stoji, i ljubav je njegova savršena u nama. 13Po tom doznajemo da u njemu stojimo, i on u nama, što nam je dao od Duha svojega. 14I mi vidjesmo i svjedoèimo da otac posla sina da se spase svijet. 15Koji prizna da je Isus sin Božij, Bog u njemu stoji i on u Bogu. 16I mi poznasmo i vjerovasmo ljubav koju Bog ima k nama. Bog je ljubav, i koji stoji u ljubavi, u Bogu stoji i Bog u njemu stoji. 17Tijem se ljubav u nama savršuje da imamo slobodu na dan sudni; jer kao što je on i mi smo na svijetu ovom. 18U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah napolje; jer strah ima muku. A ko se boji nije savršen u ljubavi. 19Da imamo mi ljubav k njemu, jer on najprije pokaza ljubav k nama.

Luke 5.1-11 (Gospel)

1Jedanput pak kad narod naleže k njemu da slušaju rijeè Božiju on stajaše kod jezera Genisaretskoga, 2I vidje dvije laðe gdje stoje u kraju, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže: 3I uljeze u jednu od laði koja bješe Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sjedavši uèaše narod iz laðe. 4A kad presta govoriti, reèe Simonu: hajde na dubinu, i bacite mreže svoje te lovite. 5I odgovarajuæi Simon reèe mu: uèitelju! svu noæ smo se trudili, i ništa ne uhvatismo: ali po tvojoj rijeèi baciæu mrežu. 6I uèinivši to uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže im se prodriješe. 7I namagoše na društvo koje bješe na drugoj laði da doðu da im pomognu; i doðoše, i napuniše obje laðe tako da se gotovo potope. 8A kad vidje Simon Petar, pripade ka koljenima Isusovijem govoreæi: iziði od mene, Gospode! ja sam èovjek griješan. 9Jer bijaše ušao strah u njega i u sve koji bijahu s njim od mnoštva riba koje uhvatiše; 10A tako i u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reèe Isus Simonu: ne boj se; otsele æeš ljude loviti. 11I izvukavši obje laðe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim.

John 19.25-27, 21.24-25 (Gospel, St John)

25A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina. 26A Isus vidjevši mater i uèenika koga ljubljaše gdje stoji reèe materi svojoj: ženo! eto ti sina! 27Potom reèe uèeniku: eto ti matere! I od onoga èasa uze je uèenik k sebi. 24Ovo je onaj uèenik koji svjedoèi za ovo, koji i napisa ovo: i znamo da je svjedoèanstvo njegovo istinito. 25A ima i drugo mnogo što uèini Isus, koje kad bi se redom popisalo, ni u sami svijet, mislim, ne bi mogle stati napisane knjige. Amin.

Repose of the Holy Apostle and Evangelist St John the Theologian

The holy Apostle was, by the world’s reckoning, the nephew of our Savior, since his mother Salome was the daughter of St Joseph the Betrothed. Called ‘the beloved disciple,’ St John was the only one of Christ’s disciples to follow Him to the Cross. He was entrusted by the Savior with the care of the most holy Theotokos, and became like another son to her, providing for her care until the day of her repose. He preached the Gospel of Christ throughout Asia Minor, especially in Ephesus. During the persecutions of the Emperor Domitian, he was taken in bonds to Rome, where he was subjected to various tortures; but when he emerged from these miraculously unharmed, he was exiled to the island of Patmos, where he wrote the book of Revelation. After the death of Domitian, he returned to Ephesus and there wrote his Gospel and Epistles. He reposed in peace at a great old age. When his disciples later opened his grave, they found that his body was not there. He is called the Theologian because of the sublimity of theological expression in his New Testament writings.