No Fast
16A jedanaest uèenika otidoše u Galileju u goru kuda im je kazao Isus. 17I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a jedni posumnjaše. 18I pristupivši Isus reèe im govoreæi: dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. 19Idite dakle i nauèite sve narode krsteæi ih va ime oca i sina i svetoga Duha, 20Uèeæi ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin.
11Vidite koliko vam napisah rukom svojom! 12Koji hoæe da se hvale po tijelu oni vas nagone da se obrezujete, samo da ne budu gonjeni za krst Hristov. 13Jer ni oni sami koji se obrezuju ne drže zakona, nego hoæe da se vi obrezujete da se vašijem tijelom hvale. 14A ja Bože saèuvaj da se èim drugijem hvalim osim krstom Gospoda našega Isusa Hrista, kojega radi razape se meni svijet, i ja svijetu. 15Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar. 16I koliko ih god po ovome pravilu žive, na njima biæe mir i milost, i na Izrailju Božijemu. 17Više da mi niko ne dosaðuje, jer ja rane Gospoda Isusa na tijelu svojemu nosim. 18Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašijem, braæo. Amin.
1Ali vam napominjem, braæo, jevanðelje, koje vam objavih, koje i primiste, u kome i stojite, 2Kojijem se i spasavate, ako držite kako vam objavih; veæ ako da uzalud vjerovaste. 3Jer vam najprije predadoh što i primih da Hristos umrije za grijehe naše, po pismu, 4I da bi ukopan, i da usta treæi dan, po pismu, 5I da se javi Kifi, potom jedanaestorici apostola; 6A potom ga vidješe jednom više od pet stotina braæe, od kojijeh mnogi žive i sad, a neki i pomriješe; 7A potom se javi Jakovu, pa onda svima apostolima; 8A poslije sviju javi se i meni, kao kakvom nedonošèetu. 9Jer sam ja najmlaði meðu apostolima, koji nijesam dostojan nazvati se apostol, jer gonih crkvu Božiju. 10Ali po blagodati Božijoj jesam što jesam, i blagodat njegova što je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja nego blagodat Božija koja je sa mnom. 11Bio dakle ja ili oni, tako propovijedamo, i tako vjerovaste.
5Jer ovo da se misli meðu vama što je i u Hristu Isusu, 6Koji, ako je i bio u oblièju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom; 7Nego je ponizio sam sebe uzevši oblièje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oèi naðe se kao èovjek, 8Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove. 9Zato i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veæe od svakoga imena. 10Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom; 11I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga oca.
13I niko se ne pope na nebo osim koji siðe s neba, sin èovjeèij koji je na nebu. 14I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba sin èovjeèij da se podigne, 15Da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni: 16Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni. 17Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj.
16I gle, neko pristupivši reèe mu: uèitelju blagi! kakovo æu dobro da uèinim da imam život vjeèni? 17A on reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. A ako želiš uæi u život, drži zapovijesti. 18Reèe mu: koje? A Isus reèe: da ne ubiješ; ne èiniš preljube; ne ukradeš; ne svjedoèiš lažno; 19Poštuj oca i mater; i ljubi bližnjega svoga kao samog sebe. 20Reèe mu mladiæ: sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje; šta mi još treba? 21Reèe mu Isus: ako hoæeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; pa hajde za mnom. 22A kad èu mladiæ rijeè, otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat. 23A Isus reèe uèenicima svojijem: zaista vam kažem da je teško bogatome uæi u carstvo nebesko. 24I još vam kažem: lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. 25A kad to èuše uèenici, divljahu se vrlo govoreæi: ko se dakle može spasti? 26A Isus pogledavši na njih reèe im: ljudima je ovo nemoguæe, a Bogu je sve moguæe.
38A kad iðahu putem i on uðe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuæu. 39I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu. 40A Marta se bješe zabunila kako æe ga doèekati, i prikuèivši se reèe: Gospode! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože. 41A Isus odgovarajuæi reèe joj: Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo, 42A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se neæe uzeti od nje. 27A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reèe mu: blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje si sao! 28A on reèe: blago i onima koji slušaju rijeè Božiju, i drže je.
He fled from Italy to Bithynia during Diocletian’s persecutions. In Bithynia he converted so many pagans to faith in Christ that those whose hearts remained hard rose up against him and, while he was celebrating the Divine Liturgy in the Church of the Archangel Michael, slew him at the altar, killing many other worshipers with him. Two hundred years after his death, he appeared to a soldier named John, who unearthed his relics and found them to be completely incorrupt.
He was reared in piety by his father, a priest in Novgorod. One day, hearing the words of the Gospel, If any man will come after me, let him deny himself and take up his cross and follow me, he renounced the world and entered the Monastery of St Sergius of Radonezh. He became St Sergius’ disciple and, after a few years, became known for his virtue and his knowledge of Scripture. In 1374, with the blessing of his spiritual father, he founded the Monastery of Vysotsk, becoming its first abbot. After heading the monastery for fourteen years, he traveled to Kiev and then, in 1401, to the Monastery of the Stoudion in Constantinople. There he devoted himself to translating books from Greek to Slavonic, sending his translations back to his monastery in Russia. It was he who translated the Jerusalem Typikon and several collections of the writings of the Fathers of the Church, immeasurably enriching the life of the Church in Russia. He reposed in peace in Constantinople.
His disciple Athanasius the Younger was made Abbot of Vysotsk on the elder’s departure for Constantinople, and served as Abbot for eight years, reposing in peace in 1395. He was called ‘perfect in fasting, strong in self-restraint, zealous in prayer, patient in privations and tribulations.’ The Synaxarion says that “He taught his monks to keep careful watch on every movement of the heart so as to drive away every thought displeasing to God.”