1 Corinthians 7.12-24 (Epistle)

12A ostalima govorim ja a ne Gospod: ako koji brat ima ženu nekrštenu i ona se privoli življeti s njim, da je ne ostavlja. 13I žena ako ima muža nekrštena i on se privoli življeti s njom, da ga ne ostavlja. 14Jer se posveti muž nekršten ženom krštenom, i posveti se žena nekrštena od muža krštenoga; jer inaèe djeca vaša bila bi neèista, a sad su sveta. 15Ako li se nekršteni razdvaja, neka se razdvoji; jer se brat ili sestra u takovom dogaðaju ne zarobi; jer nas na mir dozva Gospod Bog. 16Jer šta znaš, ženo, da ako muža spaseš? ili šta znaš, mužu, da ako ženu spaseš? 17Samo kao što je Bog razdijelio svakome, i kao što je svakoga pozvao Gospod onako neka živi. I tako zapovijedam po svijem crkvama. 18Je li ko pozvat obrezan, neka se ne gradi neobrezan; ako li je ko pozvat neobrezan, neka se ne obrezuje. 19Obrezanje je ništa, i neobrezanje je ništa; nego držanje zapovijesti Božijeh. 20Svaki neka ostane u onome zvanju u kome je pozvan. 21Jesi li pozvan rob, ne brini se; nego ako i možeš svoj biti, još radije budi. 22Jer koji je pozvan u Gospodu rob, slobodnjak je Gospodnji, tako i koji je pozvan slobodnjak, rob je Hristov. 23Kupljeni ste skupo, ne budite robovi ljudima. 24Svaki, braæo, u èemu je ko pozvan u onome neka ostane pred Gospodom.

Matthew 14.35-15.11 (Gospel)

35I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike. 36I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše.

1Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreæi: 2Zašto uèenici tvoji prestupaju obièaje starijeh? Jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu. 3A on odgovarajuæi reèe im: zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za obièaje svoje? 4Jer Bog zapovijeda govoreæi: poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smræu da umre. 5A vi kažete: ako koji reèe ocu ili materi: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi; 6Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za obièaje svoje. 7Licemjeri! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreæi: 8Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene. 9No zaludu me poštuju uèeæi naukama i zapovijestima ljudskima. 10I dozvavši ljude, reèe im: slušajte i razumijte. 11Ne pogani èovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani èovjeka.

Holy Seven Youths (the "Seven Sleepers") of Ephesus (250 & 5th c.)

During a persecution of Christians under the Emperor Decius, these seven Christian youths hid themselves in a cave outside Ephesus. When they were discovered, their persecutors sealed them in the cave to die; but God instead sent them a miraculous, life-preserving sleep. There they rested for about two hundred years. In the time of the Emperor Theodosius the Younger (408-450), a heresy that denied the bodily Resurrection of the dead began to trouble the people. The Emperor prayed God to reveal the truth to the people. At this time, some shepherds removed the stones blocking the cave in order to build a sheep-pen. They discovered the seven youths, who awoke in full health and told their miraculous story. The miracle was told throughout the empire, and the Emperor himself came to Ephesus and spoke with the youths. A week later, they again fell asleep, this time in death.