1 Corinthians 14.26-40 (Epistle)
26Šta æe se dakle èiniti, braæo? Kad se sabirate svaki od vas ima psalam, ima nauku, ima jezik, ima otkrivenje, ima kazivanje; a sve da biva na popravljanje. 27Ako govori ko jezikom, ili po dvojica, ili najviše po trojica, i to poredom; a jedan da kazuje. 28Ako li ne bude nikoga da kazuje, neka æuti u crkvi, a sebi neka govori i Bogu. 29A proroci dva ili tri neka govore, i drugi neka rasuðuju. 30Ako li se otkrije što drugome koji sjedi, neka èeka dok prvi uæuti. 31Jer možete prorokovati svi, jedan po jedan, da se svi uèe, i svi da se tješe. 32I duhovi proroèki pokoravaju se prorocima; 33Jer Bog nije Bog bune, nego mira, kao po svima crkvama svetijeh. 34Žene vaše da æute u crkvama; jer se njima ne dopusti da govore, nego da slušaju, kao što i zakon govori. 35Ako li hoæe èemu da se nauèe, kod kuæe muževe svoje neka pitaju; jer je ružno ženi da govori u crkvi. 36Eda li od vas rijeè Božija iziðe? ili samijem vama doðe? 37Ako ko misli da je prorok ili duhovan, neka razumije što vam pišem, jer su Gospodnje zapovijesti. 38Ako li ko ne razumije, neka ne razumije. 39Zato, braæo moja, starajte se da prorokujete, i ne zabranjujte govoriti jezicima. 40A sve neka biva pošteno i uredno.