Romans 9.6-19 (Epistle)

6A nije moguæe da rijeè Božija proðe: jer nijesu svi Izrailjci koji su od Izrailja; 7Niti su svi djeca koji su sjeme Avraamovo, nego u Isaku, reèe, nazvaæe ti se sjeme. 8To jest, nijesu ono djeca Božija što su po tijelu djeca, nego djeca obeæanja primaju se za sjeme. 9Jer je ovo rijeè obeæanja: u ovo vrijeme doæi æu i u Sare æe biti sin. 10Ne samo pak ona nego i Reveka, kad zatrudnje od samoga Isaka oca našega. 11Jer još dok se djeca ne bijahu rodila, ni uèinila dobra ni zla, da ostane Božija naredba po izboru, 12Ne za djela, nego onoga radi koji poziva reèe joj se: veæi æe služiti manjemu, 13Kao što stoji napisano: Jakov mi omilje, a na Isava omrzoh. 14Šta æemo dakle na to reæi? Eda li je nepravda u Boga? Bože saèuvaj! 15Jer Mojsiju govori: koga æu pomilovati, pomilovaæu, i na koga æu se smilovati, smilovaæu se. 16Tako dakle niti stoji do onoga koji hoæe, ni do onoga koji trèi, nego do Boga koji pomiluje. 17Jer pismo govori Faraonu: za to te isto podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 18Tako dakle koga hoæe miluje, a koga hoæe otvrdoglavi. 19Reæi æeš mi: zašto nas još krivi? jer ko se može suprotiti volji njegovoj?

Matthew 10.32-36, 11.1 (Gospel)

32A koji god prizna mene pred ljudima, priznaæu i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima. 33A ko se odreèe mene pred ljudima, odreæi æu se i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima. 34Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nijesam došao da donesem mir nego maè. 35Jer sam došao da rastavim èovjeka od oca njegova i kæer od matere njezine i snahu od svekrve njezine: 36I neprijatelji èovjeku postaæe domašnji njegovi.

1I kad svrši Isus zapovijesti dvanaestorici uèenika svojijeh, otide odande dalje da uèi i da propovijeda po gradovima njihovijem.

Hieromartyr Pancratius, bishop of Taormina in Sicily (1st c.)

He was born in Antioch during the years that Christ walked in the flesh in Palestine. His parents, hearing of Christ’s miracles and teaching, journeyed to Jerusalem, bringing their young son Pancratius. There all three of them saw and listened to Jesus Himself, and met the disciple Peter as well. After the Ascension, Pancratius and his parents were baptised in Antioch (some accounts say by the Apostle Peter himself). The Apostle Peter installed Pancratius as bishop of Taormina in Sicily, where he worked great wonders and brought many to Christ.

A pagan general named Aquilinus, hearing that Taormina had become Christian, set out with his army to destroy the town. Pancratius instructed the faithful not to fear and went out to confront the army, armed only with the sign of the Cross. When the army came near the town, the soldiers were seized with confusion and fear, fell on their own weapons and attacked one another, and finally withdrew in terror. Thus the city was saved by the prayers of the holy bishop. Later, pagans stoned him to death, granting him a martyr’s end. His relics may still be venerated in Rome.