John 20.1-10
(7th Matins Gospel)
1A u prvi dan nedjelje doðe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba.
2Onda otrèa, i doðe k Simonu Petru i k drugom uèeniku koga ljubljaše Isus, i reèe im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše.
3A Petar iziðe i drugi uèenik, i poðoše ka grobu.
4Trèahu pak oba zajedno, i drugi uèenik trèaše brže od Petra, i doðe prije ka grobu.
5I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uðe.
6Doðe pak Simon Petar za njim, i uðe u grob, i vidje haljine same gdje leže,
7I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu.
8Tada dakle uðe i drugi uèenik koji najprije doðe ka grobu, i vidje i vjerova.
9Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh.
10Onda otidoše opet uèenici doma.
Acts 11.19-26, 29-30 (Epistle)
19A oni što se rasijaše od nevolje koja posta za Stefana, proðoše tja do Finikije i Kipra i Antiohije, nikomu ne govoreæi rijeèi do samijem Jevrejima.
20A neki od njih bijahu Kiprani i Kirinci, koji ušavši u Antiohiju govorahu Grcima propovijedajuæi jevanðelje o Gospodu Isusu.
21I bješe ruka Božija s njima; i mnogo ih vjerovaše i obratiše se ka Gospodu.
22A doðe rijeè o njima do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; i poslaše Varnavu da ide tja do Antiohije;
23Koji došavši i vidjevši blagodat Božiju, obradova se, i moljaše sve da tvrdijem srcem ostanu u Gospodu;
24Jer bješe èovjek blag i pun Duha svetoga i vjere. I obrati se mnogi narod ka Gospodu.
25Varnava pak iziðe u Tars da traži Savla; i kad ga naðe, dovede ga u Antiohiju.
26I oni se cijelu godinu sastajaše ondje s crkvom, i uèiše mnogi narod; i najprije u Antiohiji nazvaše uèenike hrišæanima.
29A od uèenika odredi svaki koliko koji mogaše da pošlju u pomoæ braæi koja življahu u Judeji.
30Koje i uèiniše poslavši starješinama preko ruke Varnavine i Savlove.
John 4.5-42 (Gospel)
5Tako doðe u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu.
6A ondje bijaše izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sjeðaše na izvoru; a bješe oko šestoga sahata.
7Doðe žena Samarjanka da zahvati vode; reèe joj Isus: daj mi da pijem.
8Jer uèenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe jela.)
9Reèe mu žena Samarjanka: kako ti, Jevrejin buduæi, možeš iskati od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Jevreji ne miješaju sa Samarjanima.
10Odgovori Isus i reèe joj: da ti znaš dar Božij, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu živu.
11Reèe mu žena: Gospode! ni zahvatiti nemaš èim, a studenac je dubok; odakle æeš dakle uzeti vodu živu?
12Eda li si ti veæi od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova?
13Odgovori Isus i reèe joj: svaki koji pije od ove vode opet æe ožednjeti;
14A koji pije od vode koju æu mu ja dati neæe ožednjeti dovijeka; nego voda što æu mu ja dati biæe u njemu izvor vode koja teèe u život vjeèni.
15Reèe mu žena: Gospode! daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu.
16Reèe joj Isus: idi zovni muža svojega, i doði ovamo.
17Odgovori žena i reèe mu: nemam muža. Reèe joj Isus: dobro si kazala: nemam muža;
18Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.
19Reèe mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok.
20Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti.
21Reèe joj Isus: ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad se neæete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu.
22Vi ne znate èemu se molite; a mi znamo èemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja.
23Ali ide vrijeme, i veæ je nastalo, kad æe se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoæe takovijeh bogomoljaca.
24Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.
25Reèe mu žena: znam da æe doæi Mesija koji se zove Hristos, kad on doðe kazaæe nam sve.
26Reèe joj Isus: ja sam koji s tobom govorim.
27I tada doðoše uèenici njegovi, i èuðahu se gdje govoraše sa ženom; ali nijedan ne reèe: šta hoæeš? ili šta govoriš s njom?
28A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reèe ljudima:
29Hodite da vidite èovjeka koji mi kaza sve što sam uèinila: da nije to Hristos?
30Iziðoše dakle iz grada i poðoše k njemu.
31A uèenici njegovi moljahu ga meðu tijem govoreæi: Ravi! jedi.
32A on im reèe: ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.
33Tada uèenici govorahu meðu sobom: veæ ako mu ko donese da jede?
34A on im reèe: jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao.
35Ne kažete li vi da su još èetiri mjeseca pa æe žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oèi svoje i vidite njive kako su veæ žute za žetvu.
36I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vjeèni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje;
37Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje.
38Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uðoste.
39I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu žene koja svjedoèaše: kaza mi sve što sam uèinila.
40Kad doðoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana.
41I mnogo ih više vjerova za njegovu besjedu.
42A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami èusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos.