Scripture Readings
John 13.31-18.1
(1st Passion Gospel)
31Kad on iziðe, onda Isus reèe: sad se proslavi sin èovjeèij, i Bog se proslavi u njemu.
32Ako se Bog proslavi u njemu, i Bog æe njega proslaviti u sebi, i odmah æe ga proslaviti.
33Djeèice! još sam malo s vama; tražiæete me, i kao što rekoh Judejcima: kuda ja idem vi ne možete doæi, i vama govorim sad.
34Novu vam zapovijest dajem da ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubite meðu sobom.
35Po tom æe svi poznati da ste moji uèenici ako uzimate ljubav meðu sobom.
36Reèe mu Simon Petar: Gospode! kuda ideš? Isus mu odgovori: kuda ja idem ne možeš sad iæi za mnom, ali æeš poslije poæi za mnom.
37Petar mu reèe: Gospode! zašto sad ne mogu iæi za tobom? dušu æu svoju položiti za te.
38Odgovori mu Isus: dušu li æeš svoju položiti za me? Zaista, zaista ti kažem: neæe pijetao zapjevati dok me se triput ne odreèeš.
1Da se ne plaši srce vaše, vjerujte Boga, i mene vjerujte.
2Mnogi su stanovi u kuæi oca mojega. A da nije tako, kazao bih vam: idem da vam pripravim mjesto.
3I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet æu doæi, i uzeæu vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.
4I kuda ja idem znate, i put znate.
5Reèe mu Toma: Gospode! ne znamo kuda ideš; i kako možemo put znati?
6Isus mu reèe: ja sam put i istina i život; niko neæe doæi k ocu do kroza me.
7Kad biste mene znali onda biste znali i oca mojega; i otsele poznajete ga, i vidjeste ga.
8Reèe mu Filip: Gospode! pokaži nam oca, i biæe nam dosta.
9Isus mu reèe: toliko sam vrijeme s vama i nijesi me poznao, Filipe? koji vidje mene, vidje oca; pa kako ti govoriš: pokaži nam oca?
10Zar ne vjeruješ da sam ja u ocu i otac u meni? Rijeèi koje vam ja govorim ne govorim od sebe; nego otac koji stoji u meni on tvori djela.
11Vjerujte meni da sam ja u ocu i otac u meni; ako li meni ne vjerujete, vjerujte mi po tijem djelima.
12Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene, djela koja ja tvorim i on æe tvoriti, i veæa æe od ovijeh tvoriti: jer ja idem k ocu svojemu;
13I šta god zaištete u oca u ime moje, ono æu vam uèiniti, da se proslavi otac u sinu.
14I ako što zaištete u ime moje, ja æu uèiniti.
15Ako imate ljubav k meni, zapovijesti moje držite.
16I ja æu umoliti oca, i daæe vam drugoga utješitelja da bude s vama vavijek:
17Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje; a vi ga poznajete, jer u vama stoji, i u vama æe biti.
18Neæu vas ostaviti sirotne; doæi æu k vama.
19Još malo i svijet mene više neæe vidjeti; a vi æete me vidjeti; jer ja živim, i vi æete življeti.
20U onaj æete vi dan doznati da sam ja u ocu svojemu, i vi u meni, i ja u vama.
21Ko ima zapovijesti moje i drži ih on je onaj što ima ljubav k meni; a koji ima ljubav k meni imaæe k njemu ljubav otac moj; i ja æu imati ljubav k njemu, i javiæu mu se sam.
22Reèe mu Juda, ne Iskariotski: Gospode! šta je to da æeš se nama javiti a ne svijetu?
23Isus odgovori i reèe mu: ko ima ljubav k meni, držaæe rijeè moju; i otac moj imaæe ljubav k njemu: i k njemu æemo doæi, i u njega æemo se staniti.
24Koji nema ljubavi k meni ne drži mojijeh rijeèi; a rijeè što èujete nije moja nego oca koji me posla.
25Ovo vam kazah dok sam s vama.
26A utješitelj Duh sveti, kojega æe otac poslati u ime moje, on æe vas nauèiti svemu i napomenuæe vam sve što vam rekoh.
27Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam: ne dajem vam ga kao što svijet daje, da se ne plaši srce vaše, i da se ne boji.
28Èuste da vam ja kazah: idem, i doæi æu k vama. Kad biste imali ljubav k meni, onda biste se obradovali što rekoh: idem k ocu; jer je otac moj veæi od mene.
29I sad vam kazah, prije dok se nije zbilo, da vjerujete kad se zbude.
30Veæ neæu mnogo govoriti s vama; jer ide knez ovoga svijeta, i u meni nema ništa.
31Nego da vidi svijet da imam ljubav k ocu, i kao što mi zapovjedi otac onako tvorim. Ustanite, hajdemo odavde.
1Ja sam pravi èokot, i otac je moj vinogradar;
2Svaku lozu na meni koja ne raða roda otsjeæi æe je; i svaku koja raða rod oèistiæe je da više roda rodi.
3Vi ste veæ oèišæeni rijeèju koju vam govorih.
4Budite u meni i ja æu u vama. Kao što loza ne može roda roditi sama od sebe ako ne bude na èokotu, tako i vi ako u meni ne budete.
5Ja sam èokot a vi loze: i koji bude u meni i ja u njemu on æe roditi mnogi rod: jer bez mene ne možete èiniti ništa.
6Ko u meni ne ostane izbaciæe se napolje kao loza, i osušiæe se, i skupiæe je, i u oganj baciti, i spaliti.
7Ako ostanete u meni i rijeèi moje u vama ostanu, šta god hoæete ištite, i biæe vam.
8Tijem æe se otac moj proslaviti, da rod mnogi rodite; i biæete moji uèenici.
9Kao što otac ima ljubav k meni, i ja imam ljubav k vama; budite u ljubavi mojoj.
10Ako zapovijesti moje uzdržite ostaæete u ljubavi mojoj, kao što ja održah zapovijesti oca svojega i ostajem u ljubavi njegovoj.
11Ovo vam kazah, da radost moja u vama ostane i radost vaša se ispuni.
12Ovo je zapovijest moja da imate ljubav meðu sobom, kao što ja imadoh ljubav k vama.
13Od ove ljubavi niko veæe nema, da ko dušu svoju položi za prijatelje svoje.
14Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam.
15Više vas ne nazivam slugama; jer sluga ne zna šta radi gospodar njegov: nego vas nazvah prijateljima; jer vam sve kazah što èuh od oca svojega.
16Vi mene ne izbraste, nego ja vas izbrah, i postavih vas da vi idete i rod rodite; i da vaš rod ostane, da što god zaištete u oca u ime moje da vam da.
17Ovo vam zapovijedam da imate ljubav meðu sobom.
18Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas.
19Kad biste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio: a kako nijeste od svijeta, nego vas ja od svijeta izbrah, zato mrzi na vas svijet.
20Opominjite se rijeèi koju vam ja rekoh: nije sluga veæi od gospodara svojega. Ako mene izgnaše, i vas æe izgnati; ako moju rijeè održaše, i vašu æe održati.
21Ali sve æe vam ovo èiniti za ime moje, jer ne poznaju onoga koji me posla.
22Da nijesam bio došao i govorio im ne bi grijeha imali; a sad izgovora neæe imati za grijeh svoj.
23Koji mrzi na mene i na oca mojega mrzi.
24Da nijesam bio djela tvorio meðu njima kojijeh niko drugi ne tvori, ne bi grijeha imali: a sad i vidješe, i omrznuše na mene i na oca mojega.
25Ali da se zbude rijeè napisana u zakonu njihovom: omrznuše na mene ni za što.
26A kad doðe utješitelj, koga æu vam poslati od oca, Duh istine, koji od oca izlazi, on æe svjedoèiti za mene.
27A i vi æete svjedoèiti, jer ste od poèetka sa mnom.
1Ovo vam kazah da se ne sablaznite.
2Izgoniæe vas iz zbornica; a doæi æe vrijeme kad æe svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu èini.
3I ovo æe èiniti, jer ne poznaše oca ni mene.
4Nego vam ovo kazah kad doðe vrijeme da se opomenete ovoga da vam ja kazah; a isprva ne kazah vam ovo, jer bijah s vama.
5A sad idem k onome koji me posla, i niko me od vas ne pita: kuda ideš?
6Nego što vam ovo kazah žalosti napuni se srce vaše.
7Nego vam ja istinu govorim: bolje je za vas da ja idem: jer ako ja ne idem, utješitelj neæe doæi k vama; ako li idem, poslaæu ga k vama.
8I kad on doðe pokaraæe svijet za grijeh, i za pravdu, i za sud:
9Za grijeh dakle što ne vjeruju mene;
10A za pravdu što idem k ocu svojemu; i više me neæete vidjeti;
11A za sud što je knez ovoga svijeta osuðen.
12Još vam mnogo imam kazati; ali sad ne možete nositi.
13A kad doðe on, Duh istine, uputiæe vas na svaku istinu; jer neæe od sebe govoriti, nego æe govoriti što èuje, i javiæe vam što æe biti unapredak.
14On æe me proslaviti, jer æe od mojega uzeti, i javiæe vam:
15Sve što ima otac moje je: zato rekoh da æe od mojega uzeti, i javiti vam.
16Još malo, i neæete me vidjeti, i opet malo, pa æete me vidjeti: jer idem k ocu.
17A neki od uèenika njegovijeh rekoše meðu sobom: šta je to što nam kaže: još malo, i neæete me vidjeti; i opet malo pa æete me vidjeti; i: ja idem k ocu?
18Govorahu dakle: šta je to što govori: malo? ne znamo šta govori.
19A Isus razumje da šæadijahu da ga zapitaju, pa im reèe: zato li se zapitujete meðu sobom što rekoh: još malo i neæete me vidjeti, i opet malo pa æete me vidjeti?
20Zaista, zaista vam kažem da æete vi zaplakati i zaridati, a svijet æe se radovati; i vi æete žalosni biti, ali æe se vaša žalost okrenuti na radost.
21Žena kad raða trpi muku; jer doðe èas njezin: ali kad rodi dijete, više se ne opominje žalosti od radosti, jer se rodi èovjek na svijet.
22Tako i vi dakle imate sad žalost; ali æu vas opet vidjeti, i radovaæe se srce vaše, i vaše radosti niko neæe uzeti od vas;
23I u onaj dan neæete me pitati ni za što. Zaista, zaista vam kažem da što god uzištete u oca u ime moje, daæe vam.
24Doslije ne iskaste ništa u ime moje; ištite i primiæete, da radost vaša bude ispunjena.
25Ovo vam govorih u prièama; ali æe doæi vrijeme kad vam više neæu govoriti u prièama, nego æu vam upravo javiti za oca.
26U onaj æete dan u ime moje zaiskati, i ne velim vam da æu ja umoliti oca za vas;
27Jer sam otac ima ljubav k vama kao što vi imaste ljubav k meni, i vjerovaste da ja od Boga iziðoh.
28Iziðoh od oca, i doðoh na svijet; i opet ostavljam svijet, i idem k ocu.
29Rekoše mu uèenici njegovi: eto sad upravo govoriš, a prièe nikakve ne govoriš.
30Sad znamo da sve znaš, i ne treba ti da te ko pita. Po tome vjerujemo da si od Boga izišao.
31Isus im odgovori: zar sad vjerujete?
32Evo ide èas, i veæ je nastao, da se razbjegnete svaki na svoju stranu i mene sama ostavite; ali nijesam sam, jer je otac sa mnom.
33Ovo vam kazah, da u meni mir imate. U svijetu æete imati nevolju; ali ne bojte se, jer ja nadvladah svijet.
1Ovo govori Isus, pa podiže oèi svoje na nebo i reèe: oèe! doðe èas, proslavi sina svojega, da i sin tvoj proslavi tebe;
2Kao što si mu dao vlast nad svakijem tijelom da svemu što si mu dao da život vjeèni.
3A ovo je život vjeèni da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga, i koga si poslao Isusa Hrista.
4Ja tebe proslavih na zemlji: posao svrših koji si mi dao da radim.
5I sad proslavi ti mene, oèe, u tebe samoga slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.
6Ja javih ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta; tvoji bijahu pa si ih meni dao, i tvoju rijeè održaše.
7Sad razumješe da je sve što si mi dao od tebe.
8Jer rijeèi koje si dao meni dadoh im; i oni primiše, i poznadoše istinito da od tebe iziðoh, i vjerovaše da si me ti poslao.
9Ja se za njih molim: ne molim se za sav) svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji.
10I moje sve je tvoje, i tvoje moje; i ja se proslavih u njima.
11I više nijesam na svijetu, a oni su na svijetu, a ja idem k tebi. Oèe sveti! saèuvaj ih u ime svoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi.
12Dok bijah s njima na svijetu, ja ih èuvah u ime tvoje; one koje si mi dao saèuvah, i niko od njih ne pogibe osim sina pogibli, da se zbude pismo.
13A sad k tebi idem, i ovo govorim na svijetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi.
14Ja im dadoh rijeè tvoju; i svijet omrznu na njih, jer nijesu od svijeta, kao ni ja što nijesam od svijeta.
15Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih saèuvaš oda zla.
16Od svijeta nijesu, kao ni ja što nijesam od svijeta.
17Osveti ih istinom svojom: rijeè je tvoja istina.
18Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja njih poslah u svijet.
19Ja posveæujem sebe za njih, da i oni budu osveæeni istinom.
20Ne molim pak samo za njih, nego i za one koji me uzvjeruju njihove rijeèi radi;
21Da svi jedno budu, kao ti, oèe, što si u meni i ja u tebi; da i oni u nama jedno budu, da i svijet vjeruje da si me ti poslao.
22I slavu koju si mi dao ja dadoh njima, da budu jedno kao mi što smo jedno.
23Ja u njima i ti u meni: da budu sasvijem ujedno, i da pozna svijet da si me ti poslao i da si imao ljubav k njima kao i k meni što si ljubav imao.
24Oèe! hoæu da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja; da vide slavu moju koju si mi dao, jer si imao ljubav k meni prije postanja svijeta.
25Oèe pravedni! svijet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao.
26I pokazah im ime tvoje, i pokazaæu: da ljubav kojom si mene ljubio u njima bude, i ja u njima.
1I rekavši ovo Isus iziðe s uèenicima svojijem preko potoka Kedrona gdje bješe vrt, u koji uðe on i uèenici njegovi.
John 18.1-28
(2nd Passion Gospel)
1I rekavši ovo Isus iziðe s uèenicima svojijem preko potoka Kedrona gdje bješe vrt, u koji uðe on i uèenici njegovi.
2A Juda izdajnik njegov znadijaše ono mjesto; jer se Isus èesto skupljaše ondje s uèenicima svojijem.
3Onda Juda uze èetu i od glavara sveštenièkijeh i fariseja momke, i doðe onamo s fenjerima i sa svijeæama i s oružjem.
4A Isus znajuæi sve što æe biti od njega iziðe i reèe im: koga tražite?
5Odgovoriše mu: Isusa Nazareæanina. Isus im reèe: ja sam. A s njima stajaše i Juda koji ga izdavaše.
6A kad im reèe: ja sam; izmakoše se natrag i popadaše na zemlju.
7Onda ih opet zapita Isus: koga tražite? A oni rekoše: Isusa Nazareæanina.
8Isus im odgovori: kazah vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, ostavite ove nek idu.
9Da se izvrši rijeè što reèe: ne izgubih nijednoga od onijeh koje si mi dao.
10A Simon Petar imaše nož, pa ga izvadi i udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho. A sluzi bješe ime Malho.
11Onda reèe Isus Petru: zadjeni nož u nožnice. Èašu koju mi dade otac zar da je ne pijem?
12A èeta i vojvoda i momci Jevrejski uhvatiše Isusa i svezaše ga,
13I odvedoše ga najpre Ani, jer bješe tast Kajafi, koji bješe poglavar sveštenièki one godine.
14A Kajafa bješe onaj što dade svjet Judejcima da je bolje da umre jedan èovjek nego narod da propadne.
15Za Isusom pak iðaše Simon Petar i drugi uèenik; a uèenik onaj bješe poznat kod poglavara sveštenièkoga, i uðe s Isusom u dvor poglavara sveštenièkoga;
16A Petar stajaše napolju kod vrata. Onda iziðe onaj uèenik što bješe poznat kod poglavara sveštenièkoga i reèe vratarici te uvede Petra.
17Onda reèe sluškinja vratarica Petru: da nijesi i ti uèenik ovoga èovjeka? On reèe: nijesam.
18A sluge i momci bijahu naložili oganj i stajahu te se grijahu, jer bješe zima; a i Petar stajaše s njima i grijaše se.
19Poglavar pak sveštenièki zapita Isusa za uèenike njegove i za njegovu nauku.
20Isus mu odgovori: ja govorih javno svijetu, ja svagda uèih u zbornici i u crkvi, gdje se svagda skupljaju Judejci, i ništa tajno ne govorih.
21Što pitaš mene? Pitaj one koji su slušali šta sam im govorio; evo ovi znadu šta sam ja govorio.
22A kad on ovo reèe, jedan od momaka koji stajahu ondje udari Isusa po obrazu, i reèe: zar tako odgovaraš poglavaru sveštenièkome?
23Isus mu odgovori: ako zlo rekoh, dokaži da je zlo; ako li dobro, zašto me biješ?
24I Ana posla ga svezana Kajafi poglavaru sveštenièkome.
25A Simon Petar stajaše i grijaše se. Onda mu rekoše: da nijesi i ti od uèenika njegovijeh? A on se odreèe i reèe: nijesam.
26Reèe jedan od slugu poglavara sveštenièkoga koji bješe roðak onome što mu Petar otsijeèe uho: ne vidjeh li ja tebe u vrtu s njim?
27Onda se Petar opet odreèe; i odmah pijetao zapjeva.
28A Isusa povedoše od Kajafe u sudnicu. Ali bješe jutro, i oni ne uðoše u sudnicu da se ne bi opoganili, nego da bi mogli jesti pashu.
Matthew 26.57-75
(3rd Passion Gospel)
57I oni što uhvatiše Isusa odvedoše ga poglavaru sveštenièkome Kajafi, gdje se književnici i starješine sabraše.
58A Petar iðaše za njim izdaleka do dvora poglavara sveštenièkoga i ušavši unutra sjede sa slugama da vidi svršetak.
59A glavari sveštenièki i starješine i sav sabor tražahu lažna svjedoèanstva na Isusa da bi ga ubili;
60I ne naðoše; i premda mnogi lažni svjedoci dolaziše, ne naðoše. Najposlije doðoše dva lažna svjedoka,
61I rekoše: on je kazao: ja mogu razvaliti crkvu Božiju i za tri dana naèiniti je.
62I ustavši poglavar sveštenièki reèe mu: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe?
63A Isus muèaše. I poglavar sveštenièki odgovarajuæi reèe mu: zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij?
64Reèe mu Isus: ti kaza. Ali ja vam kažem: otsele æete vidjeti sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.
65Tada poglavar sveštenièki razdrije haljine svoje govoreæi: huli na Boga; šta nam trebaju više svjedoci? evo sad èuste hulu njegovu.
66Šta mislite? A oni odgovarajuæi rekoše: zaslužio je smrt.
67Tada pljunuše mu u lice, i udariše ga po licu, a jedni mu daše i priuške
68Govoreæi: proreci nam, Hriste, ko te udari?
69A Petar sjeðaše napolju na dvoru, i pristupi k njemu jedna sluškinja govoreæi: i ti si bio s Isusom Galilejcem.
70A on se odreèe pred svima govoreæi: ne znam šta govoriš.
71A kad iziðe k vratima ugleda ga druga, i reèe onima što bijahu ondje: i ovaj bješe s Isusom Nazareæaninom.
72I opet odreèe se s kletvom: ne znam tog èovjeka.
73A malo potom pristupiše oni što stajahu i rekoše Petru: vaistinu i ti si od njih; jer te i govor tvoj izdaje.
74Tada se poèe kleti i preklinjati da ne zna tog èovjeka. I odmah zapjeva pijetao.
75I opomenu se Petar rijeèi Isusove što mu je rekao: dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. I izišavši napolje plaka gorko.
John 18.28-19.16
(4th Passion Gospel)
28A Isusa povedoše od Kajafe u sudnicu. Ali bješe jutro, i oni ne uðoše u sudnicu da se ne bi opoganili, nego da bi mogli jesti pashu.
29Onda Pilat iziðe k njima napolje i reèe: kakovu krivicu iznosite na ovoga èovjeka?
30Odgovoriše mu i rekoše: kad on ne bi bio zloèinac ne bismo ga predali tebi.
31A Pilat im reèe: uzmite ga vi i po zakonu svojemu sudite mu. A Jevreji mu rekoše: mi ne smijemo nikoga pogubiti.
32Da se zbude rijeè Isusova koju reèe kazujuæi kakvom æe smrti umrijeti.
33Onda uðe Pilat opet u sudnicu, i dozva Isusa, i reèe mu: ti si car Judejski?
34Isus mu odgovori: govoriš li ti to sam od sebe, ili ti drugi kazaše za mene?
35Pilat odgovori: zar sam ja Jevrejin? Rod tvoj i glavari sveštenièki predaše te meni; šta si uèinio?
36Isus odgovori: carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan Jevrejima; ali carstvo moje nije odavde.
37Onda mu reèe Pilat: daklem si ti car? Isus odgovori: ti govoriš da sam ja car. Ja sam za to roðen, i zato doðoh na svijet da svjedoèim istinu. I svaki koji je od istine sluša glas moj.
38Reèe mu Pilat: šta je istina? I ovo rekavši iziðe opet k Jevrejima, i reèe im: ja nikakve krivice ne nalazim na njemu.
39A u vas je obièaj da vam jednoga pustim na pashu, hoæete li dakle da vam pustim cara Judejskoga?
40Onda svi povikaše opet govoreæi: ne ovoga, nego Varavu. A Varava bješe hajduk.
1Tada dakle Pilat uze Isusa i šiba ga.
2I vojnici spletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i obukoše mu skerletnu haljinu,
3I govorahu: zdravo, care Judejski! i bijahu ga po obrazima.
4Onda Pilat iziðe opet napolje, i reèe im: evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice.
5A Isus iziðe napolje pod vijencem od trnja i u skerletnoj haljini. I reèe im Pilat: evo èovjeka!
6A kad ga vidješe glavari sveštenièki i momci, povikaše govoreæi: raspni ga, raspni. Pilat im reèe: uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.
7Odgovoriše mu Jevreji: mi imamo zakon i po zakonu našemu valja da umre, jer naèini sebe sinom Božijim.
8Kad dakle Pilat èu ovu rijeè, poboja se veæma.
9I opet uðe u sudnicu, i reèe Isusu: odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora.
10A Pilat mu reèe: zar meni ne govoriš? ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te?
11Isus odgovori: ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kad ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj ima veæi grijeh koji me predade tebi.
12Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreæi: ako ovoga pustiš nijesi prijatelj æesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se æesaru.
13Pilat dakle èuvši ovu rijeè izvede Isusa napolje, i sjede na sudijnsku stolicu na mjestu koje se zove kaldrma a Jevrejski Gavata.
14A bješe petak uoèi pashe oko šestoga sahata; i Pilat reèe Jevrejima: evo car vaš.
15A oni vikahu: uzmi, uzmi, raspni ga. Pilat im reèe: zar cara vašega da razapnem? Odgovoriše glavari sveštenièki: mi nemamo cara osim æesara.
16Tada im ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše.
Matthew 27.3-32
(5th Passion Gospel)
3Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima sveštenièkijem i starješinama
4Govoreæi: ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti æeš vidjeti.
5I bacivši srebrnike u crkvi iziðe, i otide te se objesi.
6A glavari sveštenièki uzevši srebrnike rekoše: ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv.
7Nego se dogovoriše te kupiše za njih lonèarevu njivu za groblje gostima.
8Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas.
9Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreæi: i uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi;
10I dadoše ih za njivu lonèarevu, kao što mi kaza Gospod.
11A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreæi: ti li si car Judejski? A Isus reèe mu: ti kažeš.
12I kad ga tužahu glavari sveštenièki i starješine, ništa ne odgovori.
13Tada reèe mu Pilat: èuješ li šta na tebe svjedoèe?
14I ne odgovori mu ni na jednu rijeè tako da se sudija divljaše vrlo.
15A o svakom prazniku pashe bijaše obièaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoæe.
16A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu.
17I kad se sabraše, reèe im Pilat: koga hoæete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista?
18Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali.
19A kad sjeðaše u sudu, poruèi mu žena njegova govoreæi: nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi.
20A glavari sveštenièki i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube.
21A sudija odgovarajuæi reèe im: koga hoæete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu.
22Reèe im Pilat: a šta æu èiniti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne.
23Sudija pak reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iz glasa povikaše govoreæi: da se razapne.
24A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veæa buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreæi: ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi æete vidjeti.
25I odgovarajuæi sav narod reèe: krv njegova na nas i na djecu našu.
26Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne.
27Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na nj svu èetu vojnika.
28I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu.
29I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreæi: zdravo, care Judejski!
30I pljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga po glavi.
31I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu.
32I izlazeæi naðoše èovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst.
Mark 15.16-32
(6th Passion Gospel)
16A vojnici ga odvedoše u sudnicu, i sazvaše svu èetu vojnika,
17I obukoše mu skerletnu kabanicu, i opletavši vijenac od trnja metnuše na nj.
18I stadoše ga pozdravljati govoreæi: zdravo, care Judejski!
19I bijahu ga po glavi trskom, i pljuvahu na nj, i padajuæi na koljena poklanjahu mu se.
20I kad mu se narugaše, svukoše s njega skerletnu kabanicu, i obukoše ga u njegove haljine i izvedoše ga da ga razapnu.
21I natjeraše nekoga Simona iz Kirine, oca Aleksandrova i Rufova, koji iðaše iz polja, da mu ponese krst.
22I dovedoše ga na mjesto Golgotu, koje æe reæi: košturnica.
23I davahu mu da pije vino sa smirnom, a on ne uze.
24I kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacajuæi kocke za njih ko æe šta uzeti.
25A bijaše sahat treæi kad ga razapeše.
26I bijaše natpis njegove krivice natpisan: car Judejski.
27I s njim raspeše dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane njemu.
28I izvrši se pismo koje govori: i metnuše ga meðu zloèince.
29I koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima i govoreæi: aha! ti što crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš,
30Pomozi sam sebi i siði s krsta.
31Tako i glavari sveštenièki s književnicima rugahu se govoreæi jedan drugome: drugima pomože, a sebi ne može pomoæi.
32Hristos car Izrailjev neka siðe sad s krsta da vidimo, pa æemo mu vjerovati. I oni što bijahu s njim razapeti rugahu mu se.
Matthew 27.33-54
(7th Passion Gospel)
33I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica,
34Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuèi, i okusivši ne htje da pije.
35A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke;
36I sjeðahu ondje te ga èuvahu.
37I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski.
38Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane.
39A koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima,
40I govoreæi: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siði s krsta.
41A tako i glavari sveštenièki s književnicima i starješinama potsmijevajuæi se govorahu:
42Drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. Ako je car Izrailjev, neka siðe sad s krsta pa æemo ga vjerovati.
43On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij.
44Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se.
45A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga.
46A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreæi: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio?
47A neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: ovaj zove Iliju.
48I odmah otrèa jedan od njih te uze sunðer, i napuni octa, pa nataèe na trsku, te ga pojaše.
49A ostali govorahu: stani da vidimo hoæe li doæi Ilija da mu pomože.
50A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu.
51I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade;
52I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli;
53I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uðoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
54A kapetan i koji s njim èuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreæi: zaista ovaj bijaše sin Božij.
Luke 23.32-49
(8th Passion Gospel)
32Voðahu pak i druga dva zloèinca da pogube s njim.
33I kad doðoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zloèince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve.
34A Isus govoraše: oèe! oprosti im; jer ne znadu šta èine. A dijeleæi njegove haljine bacahu kocke.
35I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreæi: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij.
36A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat,
37I govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi.
38A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grèkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski.
39A jedan od obješenijeh zloèinaca huljaše na njega govoreæi: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama.
40A drugi odgovarajuæi šutkaše ga i govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuðen tako?
41I mi smo još pravedno osuðeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije uèinio.
42I reèe Isusu: opomeni me se, Gospode! kad doðeš u carstvo svoje.
43I reèe mu Isus: zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju.
44A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga.
45I pomrèa sunce, i zavjes crkveni razdrije se napola.
46I povikavši Isus iza glasa reèe: oèe! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu.
47A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreæi: zaista ovaj èovjek bješe pravednik.
48I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje šta biva, vrati se bijuæi se u prsi svoje.
49A svi njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje bijahu išle za njim iz Galileje, i gledahu ovo.
John 19.25-37
(9th Passion Gospel)
25A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina.
26A Isus vidjevši mater i uèenika koga ljubljaše gdje stoji reèe materi svojoj: ženo! eto ti sina!
27Potom reèe uèeniku: eto ti matere! I od onoga èasa uze je uèenik k sebi.
28Potom znajuæi Isus da se veæ sve svrši, da se zbude pismo reèe: žedan sam.
29Ondje stajaše sud pun octa; a oni napuniše sunðer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k ustima njegovijem.
30A kad primi Isus ocat reèe: svrši se. I preklonivši glavu predade duh.
31A buduæi da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu jer bijaše veliki dan ona subota Jevreji moliše Pilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu.
32Onda doðoše vojnici, i prvome dakle prebiše golijeni i drugome raspetome s njim.
33A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je veæ umro, ne prebiše mu golijeni;
34Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziðe krv i voda.
35I onaj što vidje posvjedoèi, i svjedoèanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete.
36Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi.
37I opet drugo pismo govori: pogledaæe onoga koga probodoše.
Mark 15.43-47
(10th Passion Gospel)
43Doðe Josif iz Arimateje, pošten savjetnik, koji i sam carstva Božijega èekaše, i usudi se te uðe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.
44A Pilat se zaèudi da je veæ umro; i dozvavši kapetana zapita ga: je li davno umro?
45I doznavši od kapetana, dade tijelo Josifu.
46I kupivši platno, i skinuvši ga, obavi platnom, i metnu ga u grob koji bješe isjeèen u kamenu, i navali kamen na vrata od groba.
47A Marija Magdalina i Marija Josijna gledahu gdje ga metahu.
John 19.38-42
(11th Passion Gospel)
38A potom Josif iz Arimateje, koji bješe uèenik Isusov ali kradom od straha Jevrejskoga, moli Pilata da uzme tijelo Isusovo, i dopusti Pilat. Onda doðe i uze tijelo Isusovo.
39A doðe i Nikodim, koji prije dolazi k Isusu noæu, i donese pomiješane smirne i aloja oko sto litara.
40I uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je obièaj u Jevreja da ukopavaju.
41A bijaše blizu onoga mjesta gdje bješe razapet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji niko nikad ne bješe metnut.
42Ondje dakle petka radi Jevrejskoga, jer bješe blizu grob, metnuše Isusa.
Matthew 27.62-66
(12th Passion Gospel)
62Sjutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenièki i fariseji kod Pilata,
63I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustaæu.
64Zato zapovjedi da se utvrdi grob do treæega dana da ne doðu kako uèenici njegovi noæu i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvijeh; i biæe pošljednja prijevara gora od prve.
65Reèe im Pilat: evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate.
66A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapeèatiše kamen.
Zechariah 11.10-13
(1st Hour)
10I uzeh svoj štap, blagost, i slomih ga da ukinem zavjet svoj koji uèinih sa svijem narodima.
11I ukide se onoga dana, i nevoljni od stada, koji gledahu na me, poznaše doista da bješe rijeè Gospodnja.
12I rekoh im: ako vam je drago, dajte mi moju platu; ako li nije, nemojte; i izmjeriše mi platu, trideset srebrnika.
13I reèe mi Gospod: baci lonèaru tu èasnu cijenu kojom me precijeniše. I uzev trideset srebrnika bacih ih u dom Gospodnji lonèaru.
Galatians 6.14-18
(1st Hour, Epistle)
14A ja Bože saèuvaj da se èim drugijem hvalim osim krstom Gospoda našega Isusa Hrista, kojega radi razape se meni svijet, i ja svijetu.
15Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar.
16I koliko ih god po ovome pravilu žive, na njima biæe mir i milost, i na Izrailju Božijemu.
17Više da mi niko ne dosaðuje, jer ja rane Gospoda Isusa na tijelu svojemu nosim.
18Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašijem, braæo. Amin.
Matthew 27.1-56
(1st Hour, Gospel)
1A kad bi ujutru, uèiniše vijeæu svi glavari sveštenièki i starješine narodne za Isusa da ga pogube.
2I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji.
3Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima sveštenièkijem i starješinama
4Govoreæi: ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti æeš vidjeti.
5I bacivši srebrnike u crkvi iziðe, i otide te se objesi.
6A glavari sveštenièki uzevši srebrnike rekoše: ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv.
7Nego se dogovoriše te kupiše za njih lonèarevu njivu za groblje gostima.
8Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas.
9Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreæi: i uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi;
10I dadoše ih za njivu lonèarevu, kao što mi kaza Gospod.
11A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreæi: ti li si car Judejski? A Isus reèe mu: ti kažeš.
12I kad ga tužahu glavari sveštenièki i starješine, ništa ne odgovori.
13Tada reèe mu Pilat: èuješ li šta na tebe svjedoèe?
14I ne odgovori mu ni na jednu rijeè tako da se sudija divljaše vrlo.
15A o svakom prazniku pashe bijaše obièaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoæe.
16A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu.
17I kad se sabraše, reèe im Pilat: koga hoæete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista?
18Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali.
19A kad sjeðaše u sudu, poruèi mu žena njegova govoreæi: nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi.
20A glavari sveštenièki i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube.
21A sudija odgovarajuæi reèe im: koga hoæete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu.
22Reèe im Pilat: a šta æu èiniti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne.
23Sudija pak reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iz glasa povikaše govoreæi: da se razapne.
24A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veæa buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreæi: ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi æete vidjeti.
25I odgovarajuæi sav narod reèe: krv njegova na nas i na djecu našu.
26Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne.
27Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na nj svu èetu vojnika.
28I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu.
29I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreæi: zdravo, care Judejski!
30I pljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga po glavi.
31I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu.
32I izlazeæi naðoše èovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst.
33I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica,
34Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuèi, i okusivši ne htje da pije.
35A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke;
36I sjeðahu ondje te ga èuvahu.
37I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski.
38Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane.
39A koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima,
40I govoreæi: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siði s krsta.
41A tako i glavari sveštenièki s književnicima i starješinama potsmijevajuæi se govorahu:
42Drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. Ako je car Izrailjev, neka siðe sad s krsta pa æemo ga vjerovati.
43On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij.
44Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se.
45A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga.
46A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreæi: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio?
47A neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: ovaj zove Iliju.
48I odmah otrèa jedan od njih te uze sunðer, i napuni octa, pa nataèe na trsku, te ga pojaše.
49A ostali govorahu: stani da vidimo hoæe li doæi Ilija da mu pomože.
50A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu.
51I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade;
52I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli;
53I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uðoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
54A kapetan i koji s njim èuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreæi: zaista ovaj bijaše sin Božij.
55I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu.
56Meðu kojima bijaše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijna i mati sinova Zevedejevijeh.
Isaiah 50.4-11
(3rd Hour)
4Gospod Gospod dade mi jezik uèen da umijem progovoriti zgodnu rijeè umornom; budi svako jutro, budi mi uši, da slušam kao uèenici.
5Gospod Gospod otvori mi uši, i ja se ne protivih, ne otstupih natrag.
6Leða svoja podmetah onima koji me bijahu i obraze svoje onima koji me èupahu; ne zaklonih lica svojega od ruga ni od zapljuvanja.
7Jer mi Gospod Gospod pomaže, zato se ne osramotih, zato stavih èelo svoje kao kremen, i znam da se neæu postidjeti.
8Blizu je onaj koji me pravda; ko æe se preti sa mnom? stanimo zajedno; ko je suparnik moj? neka pristupi k meni.
9Gle, Gospod Gospod pomagaæe mi: ko æe me osuditi? Gle, svi æe oni kao haljina ovetšati, moljac æe ih izjesti.
10Ko se meðu vama boji Gospoda i sluša glas sluge njegova? Ko hodi po mraku i nema vidjela, neka se uzda u ime Gospodnje i neka se oslanja na Boga svojega.
11Gle, svi koji ložite oganj i opasujete se iskrama, idite u svjetlosti ognja svojega i u iskrama koje raspaliste. To vam je iz moje ruke, u mukama æete ležati.
Romans 5.6-11
(3rd Hour, Epistle)
6Jer Hristos još kad slabi bjesmo umrije u vrijeme svoje za bezbožnike.
7Jer jedva ko umre za pravednika; za dobroga može biti da bi se ko usudio umrijeti.
8Ali Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Hristos još kad bijasmo grješnici umrije za nas.
9Mnogo æemo dakle veæma biti kroza nj spaseni od gnjeva kad smo se sad opravdali krvlju njegovom.
10Jer kad smo se pomirili s Bogom smræu sina njegova dok smo još bili neprijatelji, mnogo æemo se veæma spasti u životu njegovu kad smo se pomirili.
11Ne samo pak to, nego se hvalimo i Bogom kroz Gospoda svojega Isusa Hrista, kroz kojega sad primismo pomirenje.
Mark 15.16-41
(3rd Hour, Gospel)
16A vojnici ga odvedoše u sudnicu, i sazvaše svu èetu vojnika,
17I obukoše mu skerletnu kabanicu, i opletavši vijenac od trnja metnuše na nj.
18I stadoše ga pozdravljati govoreæi: zdravo, care Judejski!
19I bijahu ga po glavi trskom, i pljuvahu na nj, i padajuæi na koljena poklanjahu mu se.
20I kad mu se narugaše, svukoše s njega skerletnu kabanicu, i obukoše ga u njegove haljine i izvedoše ga da ga razapnu.
21I natjeraše nekoga Simona iz Kirine, oca Aleksandrova i Rufova, koji iðaše iz polja, da mu ponese krst.
22I dovedoše ga na mjesto Golgotu, koje æe reæi: košturnica.
23I davahu mu da pije vino sa smirnom, a on ne uze.
24I kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacajuæi kocke za njih ko æe šta uzeti.
25A bijaše sahat treæi kad ga razapeše.
26I bijaše natpis njegove krivice natpisan: car Judejski.
27I s njim raspeše dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane njemu.
28I izvrši se pismo koje govori: i metnuše ga meðu zloèince.
29I koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima i govoreæi: aha! ti što crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš,
30Pomozi sam sebi i siði s krsta.
31Tako i glavari sveštenièki s književnicima rugahu se govoreæi jedan drugome: drugima pomože, a sebi ne može pomoæi.
32Hristos car Izrailjev neka siðe sad s krsta da vidimo, pa æemo mu vjerovati. I oni što bijahu s njim razapeti rugahu mu se.
33A u šestome sahatu bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga.
34I u devetome sahatu povika Isus iza glasa govoreæi: Eloi! Eloi! lama savahtani? koje znaèi: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio?
35I neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: eno zove Iliju.
36A jedan otrèa te napuni sunðer octa, pa nataknuvši na trsku pojaše ga govoreæi: stanite da vidimo hoæe li doæi Ilija da ga skine.
37A Isus povika iza glasa, i izdahnu.
38I zavjes crkveni razdrije se nadvoje s vrha do na dno.
39A kad vidje kapetan koji stajaše prema njemu da s takom vikom izdahnu, reèe: zaista èovjek ovaj sin Božij bješe.
40A bijahu i žene koje gledahu izdaleka, meðu kojima bješe i Marija Magdalina i Marija Jakova maloga i Josije mati, i Solomija,
41Koje iðahu za njim i kad bješe u Galileji, i služahu mu; i druge mnoge koje bijahu došle s njim u Jerusalim.
Isaiah 52.13-54.1
(6th Hour)
13Gle, sluga æe moj biti sreæan, podignuæe se i uzvisiæe se i proslaviæe se.
14Kako se mnogi zaèudiše tebi, što bijaše nagrðen u licu mimo svakoga èovjeka, i u stasu mimo sinove èovjeèije,
15Tako æe opet udiviti mnoge narode, carevi æe pred njim zatisnuti usta svoja, jer æe vidjeti što im nije kazivano i razumjeæe što nijesu slušali.
1Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri?
2Jer iznièe pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi oblièja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na oèima, èega radi bismo ga poželjeli.
3Prezren bješe i odbaèen izmeðu ljudi, bolnik i vièan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo.
4A on bolesti naše nosi i nemoæi naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muèi.
5Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo.
6Svi mi kao ovce zaðosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas.
7Muèen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje voðen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih.
8Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko æe iskazati? jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen.
9Odrediše mu grob sa zloèincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne uèini nepravde, niti se naðe prijevara u ustima njegovijem.
10Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeæe natražje, produljiæe dane, i što je Gospodu ugodno napredovaæe njegovom rukom.
11Vidjeæe trud duše svoje i nasitiæe se; pravedni sluga moj opravdaæe mnoge svojim poznanjem, i sam æe nositi bezakonja njihova.
12Zato æu mu dati dio za mnoge, i sa silnima æe dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut meðu zloèince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zloèince se moli.
1Veseli se, nerotkinjo koja ne raðaš, zapjevaj i poklikni ti, koja ne trpiš muka od poroðaja, jer pusta ima više djece negoli ona koja ima muža, veli Gospod.
Amos 8.9-12
(6th Hour, alternate)
9I u onaj dan, govori Gospod Gospod, uèiniæu da sunce zaðe u podne, i pomraèiæu zemlju za bijela dana.
10I pretvoriæu praznike vaše u žalost i sve pjesme vaše u plaè, i metnuæu kostrijet oko svijeh bedara, i uèiniæu da svaka glava oæelavi i da bude žalost kao za jedincem, i kraj æe joj biti kao gorak dan.
11Gle, idu dani, govori Gospod Gospod, kad æu pustiti glad na zemlju, ne glad hljeba ni žeð vode, nego slušanja rijeèi Gospodnjih.
12I potucaæe se od mora do mora, i od sjevera do istoka trèaæe tražeæi rijeè Gospodnju, i neæe je naæi.
Hebrews 2.11-18
(6th Hour, Epistle)
11Jer i onaj koji osveæuje, i oni koji se osveæuju, svi su od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih braæom
12Govoreæi: objaviæu ime tvoje braæi svojoj, i posred crkve zapjevaæu te.
13I opet: ja æu se u njega uzdati. I opet: evo ja i djeca moja koju mi je dao Bog.
14Buduæi pak da djeca imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome, da smræu satre onoga koji ima državu smrti, to jest ðavola;
15I da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi.
16Jer se zaista ne prima anðela, nego se prima sjemena Avraamova.
17Zato bješe dužan u svemu da bude kao braæa, da bude milostiv i vjeran poglavar sveštenièki pred Bogom, da oèisti grijehe narodne.
18Jer u èemu postrada i iskušan bi u onome može pomoæi i onima koji se iskušavaju.
Luke 23.32-49
(6th Hour, Gospel)
32Voðahu pak i druga dva zloèinca da pogube s njim.
33I kad doðoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zloèince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve.
34A Isus govoraše: oèe! oprosti im; jer ne znadu šta èine. A dijeleæi njegove haljine bacahu kocke.
35I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreæi: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij.
36A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat,
37I govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi.
38A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grèkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski.
39A jedan od obješenijeh zloèinaca huljaše na njega govoreæi: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama.
40A drugi odgovarajuæi šutkaše ga i govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuðen tako?
41I mi smo još pravedno osuðeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije uèinio.
42I reèe Isusu: opomeni me se, Gospode! kad doðeš u carstvo svoje.
43I reèe mu Isus: zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju.
44A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga.
45I pomrèa sunce, i zavjes crkveni razdrije se napola.
46I povikavši Isus iza glasa reèe: oèe! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu.
47A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreæi: zaista ovaj èovjek bješe pravednik.
48I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje šta biva, vrati se bijuæi se u prsi svoje.
49A svi njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje bijahu išle za njim iz Galileje, i gledahu ovo.
Jeremiah 11.18-12.5, 9-11, 14-15
(9th Hour)
18Gospod mi objavi, te znam; ti mi pokaza djela njihova.
19A ja bijah kao jagnje i tele koje se vodi na klanje, jer ne znadijah da se dogovaraju na me: oborimo drvo s rodom njegovijem, i istrijebimo ga iz zemlje živijeh, da mu se ime ne spominje više.
20Ali, Gospode nad vojskama, sudijo pravedni, koji ispituješ bubrege i srce, daj da vidim osvetu tvoju na njima, jer tebi kazah parbu svoju.
21Zato ovako veli Gospod za Anatoæane, koji traže dušu tvoju govoreæi: ne prorokuj u ime Gospodnje, da ne pogineš od naših ruku;
22Zato ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja æu ih pohoditi; mladiæi æe njihovi izginuti od maèa, sinovi njihovi i kæeri njihove izginuæe od gladi.
23I neæe biti od njih ostatka; jer æu pustiti zlo na Anatoæane kad ih pohodim.
1Pravedan si, Gospode, ako bih se pravdao s tobom; ali æu progovoriti o sudovima tvojim. Zašto je put bezbožnièki sreæan? zašto žive u miru svi koji èine nevjeru?
2Ti ih posadi, i oni se ukorijeniše, rastu i rod raðaju; ti si im blizu usta ali daleko od bubrega.
3Ali, Gospode, ti me poznaješ, razgledaš me i okušao si srce moje kako je prema tebi; odvuci ih kao ovce na klanje, i pripravi ih za dan kad æe se ubiti.
4Dokle æe tužiti zemlja, i trava svega polja sahnuti sa zloæe onijeh koji žive u njoj? nesta sve stoke i ptica, jer govore: ne vidi kraja našega.
5Kad si trèao s pješcima pa te umoriše, kako æeš se utrkivati s konjma? i kad ti je tako u zemlji mirnoj, u koju se uzdaš, šta æeš èiniti kad ustane Jordan?
9Našljedstvo moje posta mi ptica grabljiva; ptice, sletite se na nju, skupite se svi zvjerovi poljski, hodite da jedete.
10Pastiri mnogi pokvariæe moj vinograd, potlaèiæe dio moj, mili dio moj obratiæe u golu pustoš.
11Obratiæe ga u pustoš, opustošen plakaæe preda mnom; sva æe ta zemlja opustjeti, jer niko ne uzima na um.
14Ovako govori Gospod za sve zle susjede moje, koji diraju našljedstvo što dadoh narodu svojemu Izrailju: evo, ja æu ih poèupati iz zemlje njihove, i dom Judin išèupaæu isred njih.
15A kad ih išèupam, opet æu se smilovati na njih, i dovešæu opet svakoga njih na našljedstvo njegovo i svakoga u zemlju njegovu.
Hebrews 10.19-31
(9th Hour, Epistle)
19Imajuæi dakle slobodu, braæo, ulaziti u svetinju krvlju Isusa Hrista, putem novijem i živijem,
20Koji nam je obnovio zavjesom, to jest tijelom svojijem,
21I sveštenika velikoga nad domom Božijim:
22Da pristupamo s istinitijem srcem u punoj vjeri, oèišæeni u srcima od zle savjesti, i umiveni po tijelu vodom èistom;
23Da se držimo tvrdo priznanja nada: jer je vjeran onaj koji je obeæao;
24I da razumijevamo jedan drugoga u podbunjivanju k ljubavi i dobrijem djelima,
25Ne ostavljajuæi skupštine svoje, kao što neki imaju obièaj, nego jedan drugoga svjetujuæi, i toliko veæma koliko vidite da se približuje dan sudni.
26Jer kad mi griješimo navalice pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grijehe;
27Nego strašno èekanje suda, i revnost ognja koji æe da pojede one koji se suprote.
28Ko prestupi zakon Mojsijev, bez milosti umire kod dva ili tri svjedoka.
29Koliko mislite da æe gore muke zaslužiti onaj koji sina Božijega pogazi, i krv zavjeta kojom se osveti za poganu uzdrži, i Duha blagodati naruži?
30Jer znamo onoga koji reèe: moja je osveta, ja æu vratiti, govori Gospod; i opet: Gospod æe suditi narodu svojemu.
31Strašno je upasti u ruke Boga živoga.
John 18.28-19.37
(9th Hour, Gospel)
28A Isusa povedoše od Kajafe u sudnicu. Ali bješe jutro, i oni ne uðoše u sudnicu da se ne bi opoganili, nego da bi mogli jesti pashu.
29Onda Pilat iziðe k njima napolje i reèe: kakovu krivicu iznosite na ovoga èovjeka?
30Odgovoriše mu i rekoše: kad on ne bi bio zloèinac ne bismo ga predali tebi.
31A Pilat im reèe: uzmite ga vi i po zakonu svojemu sudite mu. A Jevreji mu rekoše: mi ne smijemo nikoga pogubiti.
32Da se zbude rijeè Isusova koju reèe kazujuæi kakvom æe smrti umrijeti.
33Onda uðe Pilat opet u sudnicu, i dozva Isusa, i reèe mu: ti si car Judejski?
34Isus mu odgovori: govoriš li ti to sam od sebe, ili ti drugi kazaše za mene?
35Pilat odgovori: zar sam ja Jevrejin? Rod tvoj i glavari sveštenièki predaše te meni; šta si uèinio?
36Isus odgovori: carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan Jevrejima; ali carstvo moje nije odavde.
37Onda mu reèe Pilat: daklem si ti car? Isus odgovori: ti govoriš da sam ja car. Ja sam za to roðen, i zato doðoh na svijet da svjedoèim istinu. I svaki koji je od istine sluša glas moj.
38Reèe mu Pilat: šta je istina? I ovo rekavši iziðe opet k Jevrejima, i reèe im: ja nikakve krivice ne nalazim na njemu.
39A u vas je obièaj da vam jednoga pustim na pashu, hoæete li dakle da vam pustim cara Judejskoga?
40Onda svi povikaše opet govoreæi: ne ovoga, nego Varavu. A Varava bješe hajduk.
1Tada dakle Pilat uze Isusa i šiba ga.
2I vojnici spletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i obukoše mu skerletnu haljinu,
3I govorahu: zdravo, care Judejski! i bijahu ga po obrazima.
4Onda Pilat iziðe opet napolje, i reèe im: evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice.
5A Isus iziðe napolje pod vijencem od trnja i u skerletnoj haljini. I reèe im Pilat: evo èovjeka!
6A kad ga vidješe glavari sveštenièki i momci, povikaše govoreæi: raspni ga, raspni. Pilat im reèe: uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.
7Odgovoriše mu Jevreji: mi imamo zakon i po zakonu našemu valja da umre, jer naèini sebe sinom Božijim.
8Kad dakle Pilat èu ovu rijeè, poboja se veæma.
9I opet uðe u sudnicu, i reèe Isusu: odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora.
10A Pilat mu reèe: zar meni ne govoriš? ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te?
11Isus odgovori: ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kad ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj ima veæi grijeh koji me predade tebi.
12Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreæi: ako ovoga pustiš nijesi prijatelj æesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se æesaru.
13Pilat dakle èuvši ovu rijeè izvede Isusa napolje, i sjede na sudijnsku stolicu na mjestu koje se zove kaldrma a Jevrejski Gavata.
14A bješe petak uoèi pashe oko šestoga sahata; i Pilat reèe Jevrejima: evo car vaš.
15A oni vikahu: uzmi, uzmi, raspni ga. Pilat im reèe: zar cara vašega da razapnem? Odgovoriše glavari sveštenièki: mi nemamo cara osim æesara.
16Tada im ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše.
17I noseæi krst svoj iziðe na mjesto koje se zove košturnica a Jevrejski Golgota.
18Ondje ga razapeše, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u srijedi.
19Pilat pak napisa i natpis i metnu na krst; i bješe napisano: Isus Nazareæanin car Judejski.
20I onaj natpis èitaše mnogi od Jevreja; jer mjesto bješe blizu grada gdje razapeše Isusa; i bješe napisano Jevrejski, Grèki, Latinski.
21A Jevrejski glavari sveštenièki govorahu Pilatu: ne piši: car Judejski, nego da sam reèe: ja sam car Judejski.
22Pilat odgovori: što pisah pisah.
23A vojnici kad razapeše Isusa uzeše njegove haljine i naèiniše èetiri dijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna.
24Onda rekoše meðu sobom: da je ne deremo, nego da bacimo kocke za nju kome æe dopasti. Da se zbude pismo koje govori: razdijeliše haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju baciše kocke. Vojnici dakle tako uèiniše.
25A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina.
26A Isus vidjevši mater i uèenika koga ljubljaše gdje stoji reèe materi svojoj: ženo! eto ti sina!
27Potom reèe uèeniku: eto ti matere! I od onoga èasa uze je uèenik k sebi.
28Potom znajuæi Isus da se veæ sve svrši, da se zbude pismo reèe: žedan sam.
29Ondje stajaše sud pun octa; a oni napuniše sunðer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k ustima njegovijem.
30A kad primi Isus ocat reèe: svrši se. I preklonivši glavu predade duh.
31A buduæi da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu jer bijaše veliki dan ona subota Jevreji moliše Pilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu.
32Onda doðoše vojnici, i prvome dakle prebiše golijeni i drugome raspetome s njim.
33A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je veæ umro, ne prebiše mu golijeni;
34Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziðe krv i voda.
35I onaj što vidje posvjedoèi, i svjedoèanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete.
36Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi.
37I opet drugo pismo govori: pogledaæe onoga koga probodoše.
Exodus 33.11-23 (Vespers)
11I Gospod govoraše s Mojsijem licem k licu kao što govori èovjek s prijateljem svojim. Potom se vraæaše Mojsije u oko, a sluga njegov Isus sin Navin, momak, ne izlažaše iz šatora.
12I reèe Mojsije Gospodu: gledaj, ti mi kažeš: vodi taj narod. A nijesi mi kazao koga æeš poslati sa mnom, a rekao si: znam te po imenu i našao si milost preda mnom.
13Ako sam dakle našao milost pred tobom, pokaži mi put svoj, da te poznam i naðem milost pred tobom; i vidi da je ovaj narod tvoj narod.
14I reèe Gospod: moje æe lice iæi naprijed, i daæu ti odmor.
15A Mojsije mu reèe: ako neæe iæi naprijed lice tvoje, nemoj nas kretati odavde.
16Jer po èemu æe se poznati da smo našli milost pred tobom, ja i narod tvoj? zar ne po tome što ti ideš s nama? tako æemo se razlikovati ja i narod tvoj od svakoga naroda na zemlji.
17A Gospod reèe Mojsiju: uèiniæu i to što si kazao, jer si našao milost preda mnom i znam te po imenu.
18Opet reèe Mojsije: molim te, pokaži mi slavu svoju.
19A Gospod mu reèe: uèiniæu da proðe sve dobro moje ispred tebe, i povikaæu po imenu: Gospod pred tobom. Smilovaæu se kome se smilujem, i požaliæu koga požalim.
20I reèe: ali neæeš moæi vidjeti lica mojega, jer ne može èovjek mene vidjeti i ostati živ.
21I reèe Gospod: evo mjesto kod mene, pa stani na stijenu.
22I kad stane prolaziti slava moja, metnuæu te u rasjelinu kamenu, i zakloniæu te rukom svojom dok ne proðem.
23Potom æu dignuti ruku svoju, i vidjeæeš me s leða, a lice se moje ne može vidjeti.
Job 42.12-17 (LXX) (Vespers)
12I Gospod blagoslovi pošljedak Jovov više nego poèetak, te imaše èetrnaest tisuæa ovaca i šest tisuæa kamila i tisuæu jarmova volova i tisuæu magarica.
13I imaše sedam sinova i tri kæeri.
14I prvoj nadje ime Jemima, a drugoj Kesija a treæoj Keren-apuha.
15I ne nahoðaše se u svoj zemlji tako lijepijeh djevojaka kao kæeri Jovove, i otac im dade našljedstvo meðu braæom njihovom.
16I poslije poživje Jov sto i èetrdeset godina, i vidje sinove i unuke do èetvrtoga koljena.
17I umrije Jov star i sit života.
Isaiah 52.13-54.1 (Vespers)
13Gle, sluga æe moj biti sreæan, podignuæe se i uzvisiæe se i proslaviæe se.
14Kako se mnogi zaèudiše tebi, što bijaše nagrðen u licu mimo svakoga èovjeka, i u stasu mimo sinove èovjeèije,
15Tako æe opet udiviti mnoge narode, carevi æe pred njim zatisnuti usta svoja, jer æe vidjeti što im nije kazivano i razumjeæe što nijesu slušali.
1Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri?
2Jer iznièe pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi oblièja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na oèima, èega radi bismo ga poželjeli.
3Prezren bješe i odbaèen izmeðu ljudi, bolnik i vièan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo.
4A on bolesti naše nosi i nemoæi naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muèi.
5Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo.
6Svi mi kao ovce zaðosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas.
7Muèen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje voðen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih.
8Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko æe iskazati? jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen.
9Odrediše mu grob sa zloèincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne uèini nepravde, niti se naðe prijevara u ustima njegovijem.
10Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeæe natražje, produljiæe dane, i što je Gospodu ugodno napredovaæe njegovom rukom.
11Vidjeæe trud duše svoje i nasitiæe se; pravedni sluga moj opravdaæe mnoge svojim poznanjem, i sam æe nositi bezakonja njihova.
12Zato æu mu dati dio za mnoge, i sa silnima æe dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut meðu zloèince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zloèince se moli.
1Veseli se, nerotkinjo koja ne raðaš, zapjevaj i poklikni ti, koja ne trpiš muka od poroðaja, jer pusta ima više djece negoli ona koja ima muža, veli Gospod.
1 Corinthians 1.18-2.2
(Epistle, Vespers)
18Jer je rijeè krstova ludost onima koji ginu; a nama je koji se spasavamo sila Božija.
19Jer je pisano: pogubiæu premudrost premudrijeh, i razum razumnijeh odbaciæu.
20Gdje je premudri? Gdje je književnik? Gdje je prepiraè ovoga vijeka? Ne pretvori li Bog mudrost ovoga svijeta u ludost?
21Jer buduæi da u premudrosti Božijoj ne pozna svijet premudrošæu Boga, bila je Božija volja da ludošæu pouèenja spase one koji vjeruju.
22Jer i Jevreji znake ištu, i Grci premudrosti traže.
23A mi propovijedamo Hrista razapeta, Jevrejima dakle sablazan a Grcima bezumlje;
24Onima pak koji su pozvani, i Jevrejima i Grcima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost.
25Jer je ludost Božija mudrija od ljudi, i slabost je Božija jaèa od ljudi.
26Jer pogledajte znanje svoje, braæo, da nema ni mnogo premudrijeh po tijelu, ni mnogo silnijeh ni mnogo plemenitijeh;
27Nego što je ludo pred svijetom ono izabra Bog da posrami premudre; i što je slabo pred svijetom ono izabra Bog da posrami jako;
28I što je neplemenito pred svijetom i uništeno izabra Bog, i što nije, da uništi ono što jest,
29Da se ne pohvali nijedno tijelo pred Bogom.
30Iz kojega ste vi u Hristu Isusu, koji nam posta premudrost od Boga i pravda i osveæenje i izbavljenje.
31Da kao što se piše) ko se hvali, Gospodom da se hvali.
1I ja došavši k vama, braæo, ne doðoh s visokom rijeèi ili premudrosti da vam javljam svjedoèanstvo Božije.
2Jer nijesam mislio da znam što meðu vama osim Isusa Hrista, i toga raspeta.
Matthew 27.1-38; Luke 23:39-43; Matt 27:39-54; John 19:31-37; Matt 27:55-61
(Gospel, Composite)
1A kad bi ujutru, uèiniše vijeæu svi glavari sveštenièki i starješine narodne za Isusa da ga pogube.
2I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji.
3Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima sveštenièkijem i starješinama
4Govoreæi: ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti æeš vidjeti.
5I bacivši srebrnike u crkvi iziðe, i otide te se objesi.
6A glavari sveštenièki uzevši srebrnike rekoše: ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv.
7Nego se dogovoriše te kupiše za njih lonèarevu njivu za groblje gostima.
8Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas.
9Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreæi: i uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi;
10I dadoše ih za njivu lonèarevu, kao što mi kaza Gospod.
11A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreæi: ti li si car Judejski? A Isus reèe mu: ti kažeš.
12I kad ga tužahu glavari sveštenièki i starješine, ništa ne odgovori.
13Tada reèe mu Pilat: èuješ li šta na tebe svjedoèe?
14I ne odgovori mu ni na jednu rijeè tako da se sudija divljaše vrlo.
15A o svakom prazniku pashe bijaše obièaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoæe.
16A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu.
17I kad se sabraše, reèe im Pilat: koga hoæete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista?
18Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali.
19A kad sjeðaše u sudu, poruèi mu žena njegova govoreæi: nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi.
20A glavari sveštenièki i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube.
21A sudija odgovarajuæi reèe im: koga hoæete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu.
22Reèe im Pilat: a šta æu èiniti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne.
23Sudija pak reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iz glasa povikaše govoreæi: da se razapne.
24A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veæa buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreæi: ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi æete vidjeti.
25I odgovarajuæi sav narod reèe: krv njegova na nas i na djecu našu.
26Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne.
27Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na nj svu èetu vojnika.
28I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu.
29I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreæi: zdravo, care Judejski!
30I pljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga po glavi.
31I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu.
32I izlazeæi naðoše èovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst.
33I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica,
34Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuèi, i okusivši ne htje da pije.
35A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke;
36I sjeðahu ondje te ga èuvahu.
37I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski.
38Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane.
39A jedan od obješenijeh zloèinaca huljaše na njega govoreæi: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama.
40A drugi odgovarajuæi šutkaše ga i govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuðen tako?
41I mi smo još pravedno osuðeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije uèinio.
42I reèe Isusu: opomeni me se, Gospode! kad doðeš u carstvo svoje.
43I reèe mu Isus: zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju.
39A koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima,
40I govoreæi: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siði s krsta.
41A tako i glavari sveštenièki s književnicima i starješinama potsmijevajuæi se govorahu:
42Drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. Ako je car Izrailjev, neka siðe sad s krsta pa æemo ga vjerovati.
43On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij.
44Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se.
45A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga.
46A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreæi: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio?
47A neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: ovaj zove Iliju.
48I odmah otrèa jedan od njih te uze sunðer, i napuni octa, pa nataèe na trsku, te ga pojaše.
49A ostali govorahu: stani da vidimo hoæe li doæi Ilija da mu pomože.
50A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu.
51I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade;
52I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli;
53I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uðoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
54A kapetan i koji s njim èuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreæi: zaista ovaj bijaše sin Božij.
31A buduæi da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu jer bijaše veliki dan ona subota Jevreji moliše Pilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu.
32Onda doðoše vojnici, i prvome dakle prebiše golijeni i drugome raspetome s njim.
33A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je veæ umro, ne prebiše mu golijeni;
34Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziðe krv i voda.
35I onaj što vidje posvjedoèi, i svjedoèanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete.
36Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi.
37I opet drugo pismo govori: pogledaæe onoga koga probodoše.
55I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu.
56Meðu kojima bijaše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijna i mati sinova Zevedejevijeh.
57A kad bi uveèe, doðe èovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takoðer bio uèenik Isusov.
58Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo.
59I uzevši Josif tijelo zavi ga u platno èisto;
60I metnu ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide.
61A ondje bijaše Marija Magdalina i druga Marija, i sjeðahu prema grobu.
James 1.1-12
(Vespers, St James)
1Od Jakova, Boga i Gospoda Isusa Hrista sluge, svima dvanaest koljena rasijanijem po svijetu pozdravlje.
2Svaku radost imajte, braæo moja, kad padate u razliène napasti,
3Znajuæi da kušanje vaše vjere gradi trpljenje;
4A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez ikake mane.
5Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daæe mu se;
6Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajuæi ništa; jer koji se sumnja on je kao morski valovi, koje vjetrovi podižu i razmeæu.
7Jer takovi èovjek neka ne misli da æe primiti što od Boga.
8Koji dvoumi nepostojan je u svima putovima svojijem.
9A poniženi brat neka se hvali visinom svojom;
10A bogati svojom poniznošæu; jer æe proæi kao cvijet travni.
11Jer sunce ogrija s vruæinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina pogibe; tako æe i bogati u hoðenju svojemu uvenuti.
12Blago èovjeku koji pretrpi napast; jer kad bude kušan primiæe vijenac života, koji Bog obreèe onima koji ga ljube.
James 1.13-27
(Vespers, St James)
13Nijedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga;
14Nego svakoga kuša njegova slast, koja ga vuèe i mami.
15Tada zatrudnjevši slast raða grijeh; a grijeh uèinjen raða smrt.
16Ne varajte se, ljubazna braæo moja!
17Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je, dolazi od oca svjetlosti, u kojega nema promjenjivanja ni mijenjanja vidjela i mraka;
18Jer nas dragovoljno porodi rijeèju istine, da budemo novina od njegova stvorenja.
19Zato, ljubazna braæo moja, neka bude svaki èovjek brz èuti a spor govoriti i spor srditi se;
20Jer srdnja èovjeèija ne èini pravde Božije.
21Zato odbacite svaku neèistotu i suvišak zlobe, i s krotošæu primite usaðenu rijeè koja može spasti duše vaše.
22Budite pak tvorci rijeèi, a ne samo slušaèi, varajuæi sami sebe.
23Jer ako ko sluša rijeè a ne tvori, on je kao èovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu;
24Jer se ogleda pa otide, i odmah zaboravi kakav bješe.
25Ali koji providi u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušaè, nego tvorac djela, onaj æe biti blažen u djelu svojemu.
26Ako koji od vas misli da vjeruje, i ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je vjera uzalud.
27Jer vjera èista i bez mane pred Bogom i ocem jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta.
James 2.1-13
(Vespers, St James)
1Braæo moja! u vjeri Gospoda našega slavnoga Isusa Hrista ne gledajte ko je ko;
2Jer ako doðe u crkvu vašu èovjek sa zlatnijem prstenom i u svijetloj haljini, a doðe i siromah u rðavoj haljini,
3I pogledate na onoga u svijetloj haljini, i reèete mu: ti sjedi ovdje lijepo, a siromahu reèete: ti stani tamo, ili sjedi ovdje niže podnožja mojega;
4I ne rasudiste u sebi, nego biste sudije zlijeh pomisli.
5Èujte, ljubazna braæo moja, ne izabra li Bog siromahe ovoga svijeta da budu bogati vjerom, i našljednici carstva koje obreèe onima koji njega ljube?
6A vi osramotiste siromaha. Nijesu li to bogati koji vas muèe i vuku vas na sudove?
7Ne hule li oni na dobro ime vaše kojijem ste se nazvali?
8Ako dakle zakon carski izvršujete po pismu: ljubi bližnjega kao samoga sebe, dobro èinite;
9Ako li gledate ko je ko, grijeh èinite, i biæete pokarani od zakona kao prestupnici;
10Jer koji sav zakon održi a sagriješi u jednome, kriv je za sve.
11Jer onaj koji je rekao: ne èini preljube, rekao je i: ne ubij. Ako dakle ne uèiniš preljube a ubiješ, postao si prestupnik zakona.
12Tako govorite i tako tvorite kao oni koji æe zakonom slobode biti suðeni;
13Jer æe onome biti sud bez milosti koji ne èini milosti; i hvali se milost na sudu.
John 21.15-25
(Matins Gospel)
15A kad objedovaše, reèe Isus Simonu Petru: Simone Jonin! ljubiš li me veæma nego ovi? Reèe mu: da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi jaganjce moje.
16Reèe mu opet drugom: Simone Jonin! ljubiš li me? Reèe mu: da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi ovce moje.
17Reèe mu treæom: Simone Jonin! ljubiš li me? A Petar posta žalostan što mu reèe treæom: ljubiš li me? i reèe mu: Gospode! ti sve znaš, ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi ovce moje.
18Zaista, zaista ti kažem: kad si bio mlad, opasivao si se sam i hodio si kuda si htio; a kad ostariš, širiæeš ruke svoje i drugi æe te opasati i odvesti kuda neæeš.
19A ovo reèe pokazujuæi kakom æe smrti proslaviti Boga. I rekavši ovo reèe mu: hajde za mnom.
20A Petar obazrevši se vidje gdje za njim ide onaj uèenik koga Isus ljubljaše, koji i na veèeri leže na prsi njegove i reèe: Gospode! ko je taj koji æe te izdati?
21Vidjevši Petar ovoga reèe Isusu: Gospode! a šta æe ovaj?
22Isus mu reèe: ako hoæu da on ostane dok ja ne doðem, šta je tebi do toga? Ti hajde za mnom.
23Onda iziðe ova rijeè meðu braæom da onaj uèenik neæe umrijeti; ali Isus ne reèe njemu da neæe umrijeti, nego: ako hoæu da ostane dok ja ne doðem, što je tebi do toga?
24Ovo je onaj uèenik koji svjedoèi za ovo, koji i napisa ovo: i znamo da je svjedoèanstvo njegovo istinito.
25A ima i drugo mnogo što uèini Isus, koje kad bi se redom popisalo, ni u sami svijet, mislim, ne bi mogle stati napisane knjige. Amin.
Acts 12.1-11
(Epistle, St James)
1U ono pak vrijeme podiže Irod car ruke da muèi neke od crkve.
2I pogubi Jakova brata Jovanova maèem.
3I vidjevši da je to po volji Jevrejima nastavi da uhvati i Petra a bijahu dani prijesnijeh hljebova
4Kojega i uhvati i baci u tamnicu, i predade ga èetvorici èetvrtnika vojnièkijeh da ga èuvaju, i mišljaše ga po pashi izvesti pred narod.
5I tako Petra èuvahu u tamnici; a crkva moljaše se za njega Bogu bez prestanka.
6A kad šæaše Irod da ga izvede, onu noæ spavaše Petar meðu dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari pred vratima èuvahu tamnicu.
7I gle, anðeo Gospodnji pristupi, i svjetlost obasja po sobi, i kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreæi: ustani brže. I spadoše mu verige s ruku.
8A anðeo mu reèe: opaši se, i obuj opanke svoje. I uèini tako. I reèe mu anðeo: obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom.
9I izišavši iðaše za njim, i ne znadijaše da je to istina što anðeo èinjaše, nego mišljaše da vidi utvaru.
10A kad proðoše prvu stražu i drugu i doðoše k vratima gvozdenijem koja voðahu u grad, ona im se sama otvoriše; i izišavši proðoše jednu ulicu, i anðeo odmah otstupi od njega.
11I kad doðe Petar k sebi reèe: sad zaista vidim da Bog posla anðela svojega te me izbavi iz ruku Irodovijeh i od svega èekanja naroda Jevrejskoga.
Luke 5.1-11
(Gospel, St James)
1Jedanput pak kad narod naleže k njemu da slušaju rijeè Božiju on stajaše kod jezera Genisaretskoga,
2I vidje dvije laðe gdje stoje u kraju, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže:
3I uljeze u jednu od laði koja bješe Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sjedavši uèaše narod iz laðe.
4A kad presta govoriti, reèe Simonu: hajde na dubinu, i bacite mreže svoje te lovite.
5I odgovarajuæi Simon reèe mu: uèitelju! svu noæ smo se trudili, i ništa ne uhvatismo: ali po tvojoj rijeèi baciæu mrežu.
6I uèinivši to uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže im se prodriješe.
7I namagoše na društvo koje bješe na drugoj laði da doðu da im pomognu; i doðoše, i napuniše obje laðe tako da se gotovo potope.
8A kad vidje Simon Petar, pripade ka koljenima Isusovijem govoreæi: iziði od mene, Gospode! ja sam èovjek griješan.
9Jer bijaše ušao strah u njega i u sve koji bijahu s njim od mnoštva riba koje uhvatiše;
10A tako i u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reèe Isus Simonu: ne boj se; otsele æeš ljude loviti.
11I izvukavši obje laðe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim.