Scripture Readings
Mark 16.1-8
(2nd Matins Gospel)
1I pošto proðe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da doðu i da pomažu Isusa.
2I vrlo rano u prvi dan nedjelje doðoše na grob oko sunèanoga roðaja.
3I govorahu meðu sobom: ko æe nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh?
4I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen: jer bješe vrlo veliki.
5I ušavši u grob vidješe mladiæa obuèena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se.
6A on im reèe: ne plašite se, Isusa tražite Nazareæanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnuše.
7Nego idite kažite uèenicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo æete ga vidjeti, kao što vam reèe.
8I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu.
Hebrews 9.11-14 (Epistle)
11Ali došavši Hristos, poglavar sveštenièki dobara koja æe doæi, kroz bolju i savršeniju skiniju, koja nije rukom graðena, to jest, nije ovoga stvorenja,
12Ni s krvlju jarèijom, niti teleæom, nego kroz svoju krv uðe jednom u svetinju, i naðe vjeèni otkup.
13Jer ako krv junèija i jarèija, i pepeo junièin, pokropivši njom opoganjene, osveæuje na tjelesnu èistotu;
14Akamoli neæe krv Hrista, koji Duhom svetijem sebe prinese bez krivice Bogu, oèistiti savjest našu od mrtvijeh djela, da služimo Bogu živome i istinome?
Galatians 3.23-29
(Epistle, St Mary)
23A prije dolaska vjere bismo pod zakonom èuvani i zatvoreni za vjeru koja se htjela pokazati.
24Tako nam zakon bi èuvar do Hrista, da se vjerom opravdamo.
25A kad doðe vjera, veæ nijesmo pod èuvarom.
26Jer ste vi svi sinovi Božiji vjerom Hrista Isusa;
27Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste.
28Nema tu Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu.
29A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo, i po obeæanju našljednici.
Mark 10.32-45 (Gospel)
32A kad iðahu putem u Jerusalim, Isus iðaše pred njima, a oni se èuðahu, i za njim iðahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poèe im kazivati šta æe biti od njega:
33Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij predaæe se glavarima sveštenièkijem i književnicima i osudiæe ga na smrt, i predaæe ga neznabošcima;
34I narugaæe mu se, i biæe ga, i popljuvaæe ga, i ubiæe ga, i treæi dan ustaæe.
35I pred njega doðoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreæi: uèitelju! hoæemo da nam uèiniš za što æemo te moliti.
36A on reèe: što hoæete da vam uèinim?
37A oni mu rekoše: daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj.
38A Isus im reèe: ne znate šta ištete: možete li piti èašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim?
39A oni mu rekoše: možemo. A Isus reèe im: èašu dakle koju ja pijem ispiæete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstiæete se;
40Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno.
41I èuvši to desetorica poèeše se srditi na Jakova i na Jovana.
42A Isus dozvavši ih reèe im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim.
43Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi.
44I koji hoæe prvi meðu vama da bude, da bude svima sluga.
45Jer sin èovjeèij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge.
Luke 7.36-50
(Gospel, St Mary)
36Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuæu farisejevu sjede za trpezu.
37I gle, žena u gradu koja bješe grješnica doznavši da je Isus za trpezom u kuæi farisejevoj, donese sklenicu mira;
38I stavši sastrag kod nogu njegovijeh plakaše, i stade prati noge njegove suzama, i kosom od svoje glave otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirom.
39A kad vidje farisej koji ga je dozvao, reèe u sebi govoreæi: da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotièe: jer je grješnica.
40I odgovarajuæi Isus reèe mu: Simone! imam ti nešto kazati. A on reèe: uèitelju! kaži.
41A Isus reèe: dvojica bijahu dužni jednome dužniku, jedan bješe dužan pet stotina dinara a drugi pedeset.
42A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži koji æe ga od njih dvojice veæma ljubiti.
43A Simon odgovarajuæi reèe: mislim onaj kome najviše pokloni. A on mu reèe: pravo si sudio.
44I okrenuvši se k ženi reèe Simonu: vidiš li ovu ženu? Ja uðoh u tvoju kuæu, ni vode mi na noge nijesi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otr.
45Cjeliva mi nijesi dao; a ona otkako uðoh ne presta cjelivati mi nogu.
46Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge.
47Zato kažem ti: opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav.
48A njoj reèe: opraštaju ti se grijesi.
49I stadoše u sebi govoriti oni što sjeðahu s njim za trpezom: ko je ovaj što i grijehe oprašta?
50A ženi reèe: vjera tvoja pomože ti; idi s mirom.
Commemorations
Our Holy Father John, Disciple of St Gregory of Decapolis (820)
He entered monastic life when young and became a disciple of St Gregory of Decapolis (Nov. 20). In the days of the iconoclast heresy, he was privileged to be tortured along with his teacher St Gregory and St Joseph the Hymnographer (April 3) for their defense of the holy icons. When Gregory died, John became Abbot of the Decapolite monastery in Constantinople. He reposed in peace around 820; St Joseph buried him near St Gregory’s grave.
The Holy Martyr John the New of Ioannina (1526)
He moved as a young man to Constantinople to work as a craftsman. After the Turkish conquest of Constantinople, many Christians had denied Christ and embraced Islam. John spoke with many of these about the Faith and challenged them for their betrayal of Christ. Shamed and angered, some of them had him arrested, falsely stating that he had earlier accepted Islam and then returned to Christianity, which is punishable by death in Islamic law. He was tortured and cast into prison. When he was brought out for more torture on the day of Pascha, John came forward full of joy and singing ‘Christ is risen from the dead!’ To his torturers he cried, ‘Do what you will to me, and send me as quickly as possible from this transient life into life eternal. I am Christ’s servant; I follow Christ, and I die for Christ that I may live with Him.’ He has bound in chains and taken to be burned, but when he ran joyfully into the fire, his tormentors pulled him from the flames and beheaded him instead, then threw his head and body into the fire. Christians were able to gather a few of his wonderworking relics and bury them in the Great Church in Constantinople.