Lenten Fast — Wine and Oil are Allowed
16A jedanaest uèenika otidoše u Galileju u goru kuda im je kazao Isus. 17I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a jedni posumnjaše. 18I pristupivši Isus reèe im govoreæi: dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. 19Idite dakle i nauèite sve narode krsteæi ih va ime oca i sina i svetoga Duha, 20Uèeæi ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin.
13Jer kad Bog Avraamu obeæa, ne imajuæi nièim veæijem da se zakune, zakle se sobom, 14Govoreæi: zaista blagosiljajuæi blagosloviæu te, i umnožavajuæi umnožiæu te. 15I tako trpeæi dugo, dobi obeæanje. 16Jer se ljudi veæijem kunu, i svakoj njihovoj svaði svršetak je zakletva za potvrðenje. 17Zato i Bog kad šæaše našljednicima obeæanja obilnije da pokaže tvrðu savjeta svojega, uèini posrednika kletvu; 18Da bi u dvjema nepokolebljivijem stvarima, u kojima Bogu nije moguæe slagati, imali jaku utjehu mi koji smo pribjegli da se uhvatimo za nad koji nam je dan, 19Koji imamo kao tvrd i pouzdan lenger duše, koji ulazi i za najdalje zavjese, 20Gdje Isus uðe naprijed za nas, postavši poglavar sveštenièki dovijeka po redu Melhisedekovu.
8Jer bijaste negda tama, a sad ste vidjelo u Gospodu: kao djeca vidjela živite; 9Jer je rod duhovni u svakoj dobroti i pravdi i istini. 10Istražujte što je Bogu ugodno. 11I ne pristajte na bezrodna djela tame, nego još karajte. 12Jer je sramno i govoriti šta oni tajno èine. 13A sve za što se kara, vidjelo objavljuje; jer sve što se objavljuje, vidjelo je; 14Zato govori: ustani ti koji spavaš i vaskrsni iz mrtvijeh, i obasjaæe te Hristos. 15Gledajte dakle da uredno živite, ne kao nemudri, nego kao mudri; 16Pazite na vrijeme, jer su dani zli. 17Toga radi ne budite nerazumni, nego poznajte što je volja Božija. 18I ne opijajte se vinom, u kome je kurvarstvo, nego se još ispunjavajte duhom, 19Govoreæi meðu sobom u psalmima i pojanju i pjesmama duhovnijem, pjevajuæi i pripijevajuæi u srcima svojijem Gospodu;
17I odgovarajuæi jedan od naroda reèe: uèitelju! dovedoh k tebi sina svojega u kome je duh nijem. 18I svaki put kad ga uhvati lomi ga, i pjenu baca i škrguæe zubima; i suši se. I rekoh uèenicima tvojijem da ga istjeraju; i ne mogoše. 19A on odgovarajuæi mu reèe: o rode nevjerni! dokle æu s vama biti? dokle æu vas trpljeti? Dovedite ga k meni. 20I dovedoše ga k njemu; i kad ga vidje odmah ga duh stade lomiti; i panuvši na zemlju valjaše se bacajuæi pjenu. 21I upita oca njegova: koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reèe: iz djetinjstva. 22I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš pomozi nam, smiluj se na nas. 23A Isus reèe mu: ako možeš vjerovati: sve je moguæe onome koji vjeruje. 24I odmah povikavši otac djetinji sa suzama govoraše: vjerujem, Gospode! pomozi mojemu nevjerju. 25A Isus videæi da se stjeèe narod zaprijeti duhu neèistome govoreæi mu: duše nijemi i gluhi! ja ti zapovijedam, iziði iz njega i više ne ulazi u njega. 26I povikavši i izlomivši ga vrlo iziðe; i uèini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije. 27A Isus uzevši ga za ruku podiže ga; i usta. 28I kad uðe u kuæu pitahu ga uèenici njegovi nasamo: zašto ga mi ne mogosmo istjerati? 29I reèe im: ovaj se rod nièim ne može istjerati do molitvom i postom. 30I izišavši odande iðahu kroz Galileju; i ne šæadijaše da ko dozna. 31Jer uèaše uèenike svoje, i govoraše im da æe se sin èovjeèij predati u ruke ljudske, i ubiæe ga, i pošto ga ubiju ustaæe treæi dan.
25I za njim iðaše naroda mnogo iz Galileje, i iz Deset Gradova, i iz Jerusalima, i Judeje, i ispreko Jordana.
1A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu uèenici njegovi. 2I otvorivši usta svoja uèaše ih govoreæi: 3Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko; 4Blago onima koji plaèu, jer æe se utješiti; 5Blago krotkima, jer æe naslijediti zemlju; 6Blago gladnima i žednima pravde, jer æe se nasititi; 7Blago milostivima, jer æe biti pomilovani; 8Blago onima koji su èistoga srca, jer æe Boga vidjeti; 9Blago onima koji mir grade, jer æe se sinovi Božiji nazvati; 10Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko. 11Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rðave rijeèi lažuæi, mene radi. 12Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas.
He is mentioned by name in the book of Revelation, where Christ says to the Church of Pergamum “I know thy works, and where thou dwellest, even where Satan’s seat is; and thou holdest fast to My Name, and hast not denied My Faith, even in those days wherein Antipas was my faithful Martyr, who was slain among you, where Satan dwelleth” (Rev. 2:13). He was bishop of Pergamum and, during the reign of Domitian, when he was very old, was put into a bronze bull which was then heated in fire until he died.
The Great Horologion notes that the faithful pray to St Antipas for ailments of the teeth.
They were jailers in the Roman prison that held Sts Peter and Paul, and came to faith in Christ through the witness of the two holy Apostles. After receiving baptism, Processus and Martinian released the saints from prison. As the Apostles were leaving Rome, the Lord appeared to Peter on the Appian way. When Peter asked him where he was going, he replied, ‘To Rome, to be crucified once again.’ Abashed, the Apostles returned to Rome to face their martyrdom. Processus and Martinian were beheaded along with St Paul.