Scripture Readings
Isaiah 11.10-12.2
(6th Hour)
10I u to æe vrijeme za korijen Jesejev, koji æe biti zastava narodima, raspitivati narodi, i poèivalište njegovo biæe slavno.
11I tada æe Gospod opet podignuti ruku svoju da zadobije ostatak naroda svojega, što ostane od Asirske i od Misira i od Patrosa i od Etiopske i od Elama i od Senara i od Emata i od ostrva morskih.
12I podignuæe zastavu narodima i prognane Izrailjeve i rasijane Judine sabraæe s èetiri kraja zemaljska,
13I nestaæe zavisti Jefremove, i neprijatelji Judini istrijebiæe se; Jefrem neæe zavidjeti Judi, a Juda neæe zlobiti Jefremu.
14Nego æe složno letjeti na pleæa Filistejima k zapadu; zajedno æe plijeniti narode istoène; na Edomce i Moavce dignuæe ruke svoje, i sinovi Amonovi biæe im pokorni.
15I Gospod æe presušiti zaliv mora Misirskoga, i mahnuæe rukom svojom svrh rijeke sa silnijem vjetrom svojim, i udariæe je po sedam krakova da se može prelaziti u obuæi.
16I biæe put ostatku naroda njegova, što ostane od Asirske, kao što je bio Izrailju kad izide iz zemlje Misirske.
1I reæi æeš u ono vrijeme: hvalim te, Gospode, jer si se bio razgnjevio na me, pa se odvratio gnjev tvoj, i utješio si me.
2Gle, Bog je spasenje moje, uzdaæu se i neæu se bojati, jer mi je sila i pjesma Gospod Bog, on mi bi spasitelj.
Genesis 7.11-8.3 (Vespers)
11Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine drugoga mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan razvališe se svi izvori velikoga bezdana, i otvoriše se ustave nebeske;
12I udari dažd na zemlju za èetrdeset dana i èetrdeset noæi.
13Taj dan uðe u kovèeg Noje i Sim i Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i žena Nojeva i tri žene sinova njegovijeh s njima;
14Oni, i svakojake zvijeri po vrstama svojim, i svakojaka stoka po vrstama svojim, i što se god mièe po zemlji po vrstama svojim, i ptice sve po vrstama svojim, i što god leti i ima krila.
15Doðe k Noju u kovèeg po dvoje od svakoga tijela, u kojem ima živa duša,
16Muško i žensko od svakoga tijela uðoše, kao što bješe Bog zapovjedio Noju; pa Gospod zatvori za njim.
17I bi potop na zemlji za èetrdeset dana; i voda doðe i uze kovèeg, i podiže ga od zemlje.
18I navali voda, i usta jako po zemlji, i kovèeg stade ploviti vodom.
19I navaljivaše voda sve veæma po zemlji, i pokri sva najviša brda što su pod cijelijem nebom.
20Petnaest lakata doðe voda iznad brda, pošto ih pokri.
21Tada izgibe svako tijelo što se micaše na zemlji, ptice i stoka, i zvijeri i sve što gamiže po zemlji, i svi ljudi.
22Sve što imaše dušu živu u nosu, sve što bijaše na suhu, pomrije.
23I istrijebi se svako tijelo živo na zemlji, i ljudi i stoka i što god gamiže i ptice nebeske, sve, velim, istrijebi se sa zemlje; samo Noje osta i što s njim bješe u kovèegu.
24I stajaše voda povrh zemlje sto i pedeset dana.
1A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri i sve stoke što bjehu s njim u kovèegu; i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu.
2I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
3I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše poslije sto i pedeset dana;
Proverbs 10.1-22 (Vespers)
1Mudar je sin radost ocu svojemu, a lud je sin žalost materi svojoj.
2Ne pomaže nepravedno blago, nego pravda izbavlja od smrti.
3Ne da Gospod da gladuje duša pravednikova, a imanje bezbožnièko razmeæe.
4Nemarna ruka osiromašava, a vrijedna ruka obogaæava.
5Ko zbira u ljeto, sin je razuman; ko spava o žetvi, sin je sramotan.
6Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta bezbožnièka pokriva nasilje.
7Spomen pravednikov ostaje blagosloven, a ime bezbožnièko truhne.
8Ko je mudra srca, prima zapovijesti; a ko je ludijeh usana, pašæe.
9Ko hodi bezazleno, hodi pouzdano; a ko je opak na putovima svojim, poznaæe se.
10Ko namiguje okom, daje muku; i ko je ludijeh usana, pašæe.
11Usta su pravednikova izvor životu, a usta bezbožnièka pokriva nasilje.
12Mrzost zameæe svaðe, a ljubav prikriva sve prijestupe.
13Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a za leða je bezumnoga batina.
14Mudri sklanjaju znanje, a usta ludoga blizu su pogibli.
15Bogatstvo je bogatima tvrd grad, siromaštvo je siromasima pogibao.
16Rad je pravednikov na život, dobitak bezbožnikov na grijeh.
17Ko prima nastavu, na putu je k životu; a ko odbacuje kar, luta.
18Ko pokriva mržnju, lažljivih je usana; i ko iznosi sramotu, bezuman je.
19U mnogim rijeèima ne biva bez grijeha; ali ko zadržava usne svoje, razuman je.
20Jezik je pravednikov srebro odabrano; srce bezbožnièko ne vrijedi ništa.
21Usne pravednikove pasu mnoge, a bezumni umiru s bezumlja.
22Blagoslov Gospodnji obogaæava a bez muke.