Isaiah 1.19-2.3 (6th Hour)

19Ako hoæete slušati, dobra zemaljska ješæete. 20Ako li neæete, nego budete nepokorni, maè æe vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoše. 21Kako posta kurva vjerni grad? Pun bijaše pravice, pravda nastavaše u njemu, a sada krvnici. 22Srebro tvoje posta troska, vino tvoje pomiješa se s vodom. 23Knezovi su tvoji odmetnici i drugovi lupežima; svaki miluje mito i ide za darovima; siroti ne daju pravice, i parnica udovièka ne dolazi pred njih. 24Zato govori Gospod, Gospod nad vojskama, silni Izrailjev: aha! izdovoljiæu se na protivnicima svojim, i osvetiæu se neprijateljima svojim. 25I okrenuæu ruku svoju na te, i sažeæi æu troske tvoje da te preèistim, i ukloniæu sve olovo tvoje. 26I postaviæu ti opet sudije kao prije, i savjetnike kao ispoèetka; tada æeš se zvati grad pravedni, grad vjerni. 27Sion æe se otkupiti sudom, i pravdom oni koji se u nj vrate. 28A odmetnici i grješnici svi æe se satrti, i koji ostavljaju Gospoda, izginuæe. 29Jer æete se posramiti od gajeva koje željeste, i zastidjeti se od vrtova koje izabraste. 30Jer æete biti kao hrast kojemu opada lišæe i kao vrt u kom nema vode. 31I biæe junak kao kuèine i djelo njegovo kao iskra, i oboje æe se zapaliti, i neæe biti nikoga da ugasi.

1Rijeè koja doðe u utvari Isaiji sinu Amosovu za Judu i za Jerusalim. 2Biæe u potonja vremena gora doma Gospodnjega utvrðena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i stjecaæe se k njoj svi narodi. 3I iæi æe mnogi narodi govoreæi: hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva, i uèiæe nas svojim putovima, i hodiæemo stazama njegovijem; jer æe iz Siona izaæi zakon, i rijeè Gospodnja iz Jerusalima.

Genesis 1.14-23 (Vespers)

14Potom reèe Bog: neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noæ, da budu znaci vremenima i danima i godinama; 15I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. 16I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veæe da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noæu, i zvijezde. 17I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. 18I da upravljaju danom i noæu, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19I bi veèe i bi jutro, dan èetvrti. 20Potom reèe Bog: neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski. 21I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se mièu, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro; 22I blagoslovi ih Bog govoreæi: raðajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji. 23I bi veèe i bi jutro, dan peti.

Proverbs 1.20-33 (Vespers)

20Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj; 21U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede: 22Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje? 23Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje. 24Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari, 25Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti; 26Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite; 27Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka. 28Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi. 29Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše; 30Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja. 31Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih. 32Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova. 33Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.

Martyr Sabinas of Hermopolis, Egypt (287)

He was the administrator (we would say mayor) of the city of Hermopolis in Egypt. During a persecution, he and many other Christians fled to the mountains, where Sabinas shut himself in a hut and spent his days in fasting and prayer. But a poor man who brought him food (and whom Sabinas had helped in many ways) betrayed him to the authorities for two pieces of gold. Sabinas and six others were arrested, bound and brought before the governor Arian. After harsh torture, Sabinas was drowned in the Nile.

Our Holy Father Christodoulos, Wonderworker of Patmos (1111)

He was from the region of Nicaea, and was named John by his parents Theodore and Anna. He took up the monastic life at an early age, and was renamed Christodoulos (‘Slave of Christ’). After going far in the ascetical life, he was given permission by the Emperor Alexis I (1081-1118) to establish a church and monastery on the island of Patmos, dedicated to St John the Evangelist. Both the church and the monastery stand and continue in use to this day. When Patmos was attacked by the Arabs, he and his disciples fled to Euboea, where he reposed. The Saint’s disciples brought his relics back to his own monastery, where they continue to work miracles today.

Holy Apostle Aristobulus of the Seventy, first Bishop of Britain (1st c.)

“He was the brother of the Apostle Barnabas and was born in Cyprus. He was a follower of the Apostle Paul, who mentions him in his Epistle to the Romans (16:10). When the great Apostle Paul created many bishops for different parts of the world, he made this Aristobulus bishop of Britain (i.e. England). In Britain there was a wild people, pagan and wicked, and Aristobulus endured among them unmentionable torments, misfortunes and malice. They smote him without mercy, dragged him through the streets, mocked him and jeered at him. But in the end this holy man came to success by the power of the grace of God. He enlightened the people, baptised them in the name of Christ the Lord, built churches, ordained priests and deacons and finally died there in peace and went to the Kingdom of the Lord whom he had served so faithfully.” (Prologue)

Note: in the Greek calendar he is commemorated on March 15.