Scripture Readings
Isaiah 43.9-14
(Vespers, Unmercenaries)
9Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je izmeðu njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka èuju, i reku: istina je.
10Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga niti æe poslije mene biti.
11Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja.
12Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuð bog meðu vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog.
13Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko æe smesti?
14Ovako govori Gospod izbavitelj vaš, svetac Izrailjev: vas radi poslaæu u Vavilon i pobacaæu sve prijevornice, i Haldejce s laðama, kojima se hvale.
Wisdom of Solomon 3.1-9
(Vespers, Unmercenaries)
Wisdom of Solomon 5.15-6.3
(Vespers, Unmercenaries)
John 20.19-31
(9th Matins Gospel)
19A kad bi uveèe onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu uèenici njegovi skupili od straha Jevrejskoga, doðe Isus i stade na srijedu i reèe im: mir vam.
20I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se uèenici obradovaše vidjevši Gospoda.
21A Isus im reèe opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas.
22I ovo rekavši dunu, i reèe im: primite Duh sveti.
23Kojima oprostite grijehe, oprostiæe im se; i kojima zadržite, zadržaæe se.
24A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad doðe Isus.
25A drugi mu uèenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A on im reèe: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova; neæu vjerovati.
26I poslije osam dana opet bijahu uèenici njegovi unutra, i Toma s njima. Doðe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade meðu njima i reèe: mir vam.
27Potom reèe Tomi: pruži prst svoj amo i viði ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran.
28I odgovori Toma i reèe mu: Gospod moj i Bog moj.
29Isus mu reèe: pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše.
30A i mnoga druga èudesa uèini Isus pred uèenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj.
31A ova se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujuæi imate život u ime njegovo.
Galatians 1.11-19 (Epistle)
11Ali vam dajem na znanje, braæo, da ono jevanðelje koje sam ja javio, nije po èovjeku.
12Jer ga ja ne primih od èovjeka, niti nauèih, nego otkrivenjem Isusa Hrista.
13Jer ste èuli moje življenje nekad u Jevrejstvu, da sam odviše gonio crkvu Božiju i raskopavao je.
14I napredovah u Jevrejstvu veæma od mnogijeh vrsnika svojijeh u rodu svome, i odviše revnovah za otaèke svoje obièaje.
15A kad bi ugodno Bogu, koji me izabra od utrobe matere moje i prizva blagodaæu svojom,
16Da javi sina svojega u meni, da ga jevanðeljem objavim meðu neznabošcima; odmah ne pitah tijela i krvi,
17Niti iziðoh u Jerusalim k starijim apostolima od sebe, nego otidoh u Arapsku, i opet se vratih u Damask.
18A poslije toga na tri godine iziðoh u Jerusalim da vidim Petra, i ostadoh u njega petnaest dana.
19Ali drugoga od apostola ne vidjeh, osim Jakova brata Gospodnjega.
1 Corinthians 12.27-13.8
(Epistle, Unmercenaries)
27A vi ste tijelo Hristovo, i udi meðu sobom.
28I jedne dakle postavi Bog u crkvi prvo apostole, drugo proroke, treæe uèitelje, a potom èudotvorce, onda darove iscjeljivanja, pomaganja, upravljanja, razliène jezike.
29Eda li su svi apostoli? Eda li su svi proroci? Eda li su svi uèitelji? Eda li su svi èudotvorci?
30Eda li svi imaju darove iscjeljivanja? Eda li svi govore jezike? Eda li svi kazuju?
31Starajte se pak za veæe darove; pa æu vam još bolji put pokazati.
1Ako jezike èovjeèije i anðelske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveèi.
2I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam.
3I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže.
4Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne velièa, ne nadima se,
5Ne èini što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu,
6Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
7Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
8Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako æe i prestati, jezici ako æe umuknuti, razuma ako æe nestati.
Luke 8.41-56 (Gospel)
41I gle, doðe èovjek po imenu Jair, koji bješe starješina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljaše ga da uðe u kuæu njegovu;
42Jer u njega bješe jedinica kæi od dvanaest godina, i ona umiraše. A kad iðaše Isus, turkaše ga narod.
43I bješe jedna bolesna žena od teèenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izlijeèiti,
44I pristupivši sastrag dotaèe se skuta od haljine njegove, i odmah stade teèenje krvi njezine.
45I reèe Isus: ko je to što se dotaèe mene? A kad se svi odgovarahu, reèe Petar i koji bijahu s njim: uèitelju! narod te opkolio i turka te, a ti kažeš: ko je to što se dotaèe mene?
46A Isus reèe: neko se dotaèe mene; jer ja osjetih silu koja iziðe iz mene.
47A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drkæuæi, i pade pred njim, i kaza mu pred svijem narodom zašto ga se dotaèe i kako odmah ozdravi.
48A on joj reèe: ne boj se, kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom.
49Dok on još govoraše doðe neko od kuæe starješine zbornièkoga govoreæi mu: umrije kæi tvoja, ne trudi uèitelja.
50A kad èu Isus, odgovori mu govoreæi: ne boj se, samo vjeruj, i oživljeæe.
51A kad doðe u kuæu, ne dade nijednome uæi osim Petra i Jovana i Jakova, i djevojèina oca i matere.
52A svi plakahu i jaukahu za njom; a on reèe: ne plaèite, nije umrla nego spava.
53I potsmijevahu mu se znajuæi da je umrla.
54A on izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreæi: djevojko! ustani!
55I povrati se duh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi da joj dadu neka jede.
56I diviše se roditelji njezini. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju šta je bilo.
Matthew 10.1, 5-8
(Gospel, Unmercenaries)
1I dozvavši svojijeh dvanaest uèenika dade im vlast nad duhovima neèistijem da ih izgone, i da iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoæi.
5Ovijeh dvanaest posla Isus i zapovjedi im govoreæi: na put neznabožaca ne idite, i u grad Samarjanski ne ulazite.
6Nego idite k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva.
7A hodeæi propovijedajte i kazujte da se približilo carstvo nebesko.
8Bolesne iscjeljujte, gubave èistite, mrtve dižite, ðavole izgonite; zabadava ste dobili, zabadava i dajite.