​Composite 17 - Exodus 40:1-5, 9-10, 16, 34-35 (Vespers)

1I Gospod reèe Mojsiju govoreæi: 2Prvi dan prvoga mjeseca podigni šator, šator od sastanka, 3I metni ondje kovèeg od svjedoèanstva, i zakloni ga zavjesom. 4I unesi sto, i uredi što treba urediti na njemu; unesi i svijetnjak, i zapali žiške na njemu. 5I namjesti zlatni oltar kadioni pred kovèegom od svjedoèanstva; i objesi zavjes na vratima od šatora. 9I uzmi ulje pomazanja, i pomaži šator i sve što je u njemu, i osveti ga i sve sprave njegove, i biæe svet. 10Pomaži i oltar za žrtvu paljenicu i sve sprave njegove, te æeš osvetiti oltar, i oltar æe biti svetinja nad svetinjom. 16I uèini Mojsije sve, kako mu zapovjedi Gospod tako uèini. 34Tada oblak pokri šator od sastanka, i napuni se šator slave Gospodnje. 35I ne mogaše Mojsije uæi u šator od sastanka, jer bješe na njemu oblak, i slave Gospodnje bješe pun šator.

​Composite 18 - 3 [1] Kings 7:51-8:1, 8:4-7, 9-11 (Vespers)

51I tako se svrši sav posao, koji uradi car Solomun domu Gospodnjemu; i unese Solomun što bješe posvetio David otac njegov, srebro i zlato i sudove, i ostavi u riznicu doma Gospodnjega.

1Tada sabra Solomun starješine Izrailjeve i sve glavare plemenske, knezove domova otaèkih sinova Izrailjevijeh, k sebi u Jerusalim da se prenese kovèeg zavjeta Gospodnjega iz grada Davidova, a to je Sion. 4I prenesoše kovèeg Gospodnji i šator od sastanka i sve sude svete što bjehu u šatoru; prenesoše ih sveštenici i Leviti. 5A car Solomun i sav zbor Izrailjev, koji se sabra k njemu, prinesoše s njim pred kovèegom ovaca i goveda toliko da se ne mogaše ni izbrojiti ni proraèunati od mnoštva. 6I unesoše sveštenici kovèeg zavjeta Gospodnjega na njegovo mjesto, u unutrašnji dom, u svetinju nad svetinjama, pod krila heruvimima. 7Jer heruvimima bijahu raširena krila nad mjestom gdje æe stajati kovèeg, i zaklanjahu heruvimi kovèeg i poluge njegove ozgo. 9U kovèegu ne bješe ništa osim dvije ploèe kamene, koje metnu u nj Mojsije na Horivu, kad Gospod uèini zavjet sa sinovima Izrailjevijem pošto izidoše iz zemlje Misirske. 10A kad sveštenici izidoše iz svetinje, oblak napuni dom Gospodnji, 11Te ne mogahu sveštenici stajati da služe od oblaka; jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji.

Ezekiel 43.27-44.4 (Vespers)

27A kad se navrše ti dani, osmoga dana i poslije neka prinose sveštenici na oltaru žrtve vaše paljenice i žrtve vaše zahvalne, i primiæu vas, govori Gospod Gospod.

1I odvede me opet k vratima spoljašnjim od svetinje, koja gledaju na istok, a ona bjehu zatvorena. 2I reèe mi Gospod: ova vrata neka budu zatvorena i da se ne otvoraju, i niko da ne ulazi na njih, jer je Gospod Bog Izrailjev ušao na njih; zato neka budu zatvorena. 3Za kneza su; sam knez neka sjeda na njima da jede hljeb pred Gospodom; kroz trijem od ovijeh vrata neka ulazi i istijem putem neka izlazi. 4I odvede me k sjevernijem vratima pred dom; i vidjeh, i gle, dom Gospodnji bješe pun slave Gospodnje, i padoh na lice svoje.

Luke 1.39-49, 56 (Matins Gospel)

39A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin. 40I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom. 41I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga, 42I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje. 43I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni? 44Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj. 45I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod. 46I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda; 47I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu, 48Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji; 49Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo; 56Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj.

Hebrews 9.1-7 (Epistle, Entrance)

1Tako i prvi zavjet imaše pravde bogomoljstva i svetinju zemaljsku. 2Jer skinija bješe naèinjena prva, u kojoj bijaše svijeænjak i trpeza i postavljeni hljebovi, što se zove svetinja. 3A za drugijem zavjesom bijaše skinija, koja se zove svetinja nad svetinjama, 4Koja imaše zlatnu kadionicu, i kovèeg zavjeta okovan svuda zlatom, u kome bijaše zlatan sud s manom, i palica Aronova, koja se bješe omladila, i ploèe zavjeta. 5A više njega bijahu heruvimi slave, koji osjenjavahu oltar; o èemu se ne može sad govoriti redom. 6A kad ovo bijaše tako ureðeno, ulažahu sveštenici svagda u prvu skiniju i savršivahu službu Božiju. 7A u drugu ulažaše jednom u godini sam poglavar sveštenièki, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodna neznanja.

Galatians 6.11-18 (Epistle)

11Vidite koliko vam napisah rukom svojom! 12Koji hoæe da se hvale po tijelu oni vas nagone da se obrezujete, samo da ne budu gonjeni za krst Hristov. 13Jer ni oni sami koji se obrezuju ne drže zakona, nego hoæe da se vi obrezujete da se vašijem tijelom hvale. 14A ja Bože saèuvaj da se èim drugijem hvalim osim krstom Gospoda našega Isusa Hrista, kojega radi razape se meni svijet, i ja svijetu. 15Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar. 16I koliko ih god po ovome pravilu žive, na njima biæe mir i milost, i na Izrailju Božijemu. 17Više da mi niko ne dosaðuje, jer ja rane Gospoda Isusa na tijelu svojemu nosim. 18Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašijem, braæo. Amin.

Luke 10.38-42, 11.27-28 (Gospel, Entrance)

38A kad iðahu putem i on uðe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuæu. 39I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu. 40A Marta se bješe zabunila kako æe ga doèekati, i prikuèivši se reèe: Gospode! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože. 41A Isus odgovarajuæi reèe joj: Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo, 42A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se neæe uzeti od nje. 27A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reèe mu: blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje si sao! 28A on reèe: blago i onima koji slušaju rijeè Božiju, i drže je.

Luke 12.16-21 (Gospel)

16Kaza im pak prièu govoreæi: u jednoga bogatog èovjeka rodi njiva. 17I mišljaše u sebi govoreæi: šta æu èiniti? nemam u što sabrati svoje ljetine. 18I reèe: evo ovo æu èiniti: pokvariæu žitnice svoje i naèiniæu veæe; i ondje æu sabrati sva svoja žita i dobro svoje; 19I kazaæu duši svojoj: dušo! imaš mnogo imanje na mnogo godina; poèivaj, jedi, pij, veseli se. 20A Bog njemu reèe: bezumnièe! ovu noæ uzeæe dušu tvoju od tebe; a što si pripravio èije æe biti? 21Tako biva onome koji sebi teèe blago a ne bogati se u Boga.

The Entry of the Most Holy Theotokos into the Temple in Jerusalem.

When the holy and most pure child Mary (Mariam or Miriam in Hebrew) reached the age of three, her parents, the righteous Joachim and Anna, fulfilled the vow they had made to dedicate her to God. Going in procession with a company of maidens carrying torches, they presented their child at the Temple in Jerusalem, where Zecharias the High Priest took her under his care, blessing her with these words: “The Lord has glorified thy name in every generation; it is in thee that He will reveal the Redemption that he has prepared for his people in the last days.” He then brought the child into the Holy of Holies — something completely unheard-of, for under the Law only the High Priest was allowed to enter the Holy Place, and he only once a year on the Day of Atonement. (In the icon of the feast, the maidens who accompany the Theotokos are shown bare-headed, as was customary for unmarried girls; but the Theotokos herself, though only three years old, wears the head-covering of a married woman to show her consecration to God.) The holy Virgin lived in the Temple for the next nine years, devoting herself entirely to prayer. In this time she attained the utter purity of heart befitting the destined Bearer of the Most High; she became in her own person the fulfilment and condensation of all of Israel’s faithfulness. Saint Gregory Palamas says that, when the Theotokos entered the Holy of Holies, the time of preparation and testing of the Old Covenant came to an end for Israel, which was now ready, in the blessed Virgin, to bring forth the Savior. When Mary approached marriageable age, she was entrusted to the chaste widower Joseph to guard her. (The Prologue says that a life of intentional virginity was unknown among the Hebrews, so the righteous Joseph undertook the forms of marriage so as not to cause scandal among the people.) “Wherefore the Church rejoices and exhorts all the friends of God for their part to enter into the temple of their heart, there to make ready for the coming of the Lord by silence and prayer, withdrawing from the pleasures and cares of this world.” (Synaxarion)