John 20.1-10 (7th Matins Gospel)

1A u prvi dan nedjelje doðe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba. 2Onda otrèa, i doðe k Simonu Petru i k drugom uèeniku koga ljubljaše Isus, i reèe im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše. 3A Petar iziðe i drugi uèenik, i poðoše ka grobu. 4Trèahu pak oba zajedno, i drugi uèenik trèaše brže od Petra, i doðe prije ka grobu. 5I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uðe. 6Doðe pak Simon Petar za njim, i uðe u grob, i vidje haljine same gdje leže, 7I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu. 8Tada dakle uðe i drugi uèenik koji najprije doðe ka grobu, i vidje i vjerova. 9Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh. 10Onda otidoše opet uèenici doma.

2 Corinthians 9.6-11 (Epistle)

6Ovo pak velim: koji s tvrðom sije, s tvrðom æe i požnjeti; a koji blagoslov sije, blagoslov æe i požnjeti. 7Svaki po volji svojega srca, a ne sa žalošæu ili od nevolje; jer Bog ljubi onoga koji dragovoljno daje. 8A Bog je kadar uèiniti da je meðu vama izobilna svaka blagodat, da u svemu svagda svako dovoljstvo imajuæi izobilujete za svako dobro djelo; 9Kao što je pisano: prosu, dade siromasima; pravda njegova ostaje vavijek. 10A koji daje sjeme sijaèu, daæe i hljeb za jelo: i umnožiæe sjeme vaše, i daæe da uzrastu žita pravde vaše; 11Da se u svemu obogatite za svaku prostotu koja kroz nas èini hvalu Bogu.

Luke 16.19-31 (Gospel)

19Èovjek neki pak bješe bogat, koji se oblaèaše u skerlet i u svilu, i življaše svaki dan gospodski i veseljaše se. 20A bijaše jedan siromah, po imenu Lazar, koji ležaše pred njegovijem vratima gnojav, 21I željaše da se nasiti mrvama koje padahu s trpeze bogatoga; još i psi dolažahu i lizahu gnoj njegov. 22A kad umrije siromah, odnesoše ga anðeli u naruèje Avraamovo; a umrije i bogati, i zakopaše ga. 23I u paklu kad bješe u mukama podiže oèi svoje i ugleda izdaleka Avraama i Lazara u naruèju njegovu, 24I povikavši reèe: oèe Avraame! smiluj se na me i pošlji mi Lazara neka umoèi u vodu vrh od prsta svojega, i da mi rashladi jezik; jer se muèim u ovome plamenu. 25A Avraam reèe: sinko! opomeni se da si ti primio dobra svoja u životu svome, i Lazar opet zla; a sad se on tješi, a ti se muèiš. 26I preko svega toga postavljena je meðu nama i vama velika propast, da oni koji bi htjeli odovud k vama prijeæi, ne mogu, niti oni otuda k nama da prelaze. 27Tada reèe: molim te dakle, oèe, da ga pošalješ kuæi oca mojega, 28Jer imam pet braæe: neka im posvjedoèi da ne bi i oni došli na ovo mjesto muèenja. 29Reèe mu Avraam: oni imaju Mojsija i proroke, neka njih slušaju. 30A on reèe: ne, oèe Avraame! nego ako im doðe ko iz mrtvijeh pokajaæe se. 31A Avraam mu reèe: ako ne slušaju Mojsija i proroka, da ko i iz mrtvijeh ustane neæe vjerovati.

Holy Martyr Arethas and those with him (524)

‘These Martyrs contested for piety’s sake in the year 524 in Najran, a city of Arabia Felix (present-day Yemen). When Dhu Nuwas, ruler of the Himyarite tribe in south Arabia, and a Judaizer, took power, he sought to blot out Christianity, especially at Najran, a Christian city. Against the counsels of Arethas, chief man of Najran, the city surrendered to Dhu Nuwas, who immediately broke the word he had given and sought to compel the city to renounce Christ. Led by Saint Arethas, hundreds of martyrs, including women, children, and babes, valiantly withstood his threats, and were beheaded and burned. After the men had been slain, all the free-born Christian women of Najran were brought before the tyrant and commanded to abjure Christ or die; yet they rebuked the persecutor with such boldness that he said even the men had not insulted him so contemptuously. So great was their faith that not one woman was found to deny Christ in all Najran, although some of them suffered torments more bitter than most of the men. In alliance with Byzantium, the Ethiopian King Elesbaan liberated Najran from Dhu Nuwas soon after and raised up churches in honour of the Martyrs. Najran became a place of pilgrimage until the rise of Islam a century later. At the end of his life King Elesbaan, who was also called Caleb, retired into solitude as a hermit; he sent his crown to Jerusalem as an offering to the Church of the Holy Sepulchre. He also is commemorated on this day as a saint. Saint Arethas’ name in Arabic, Harith, means “plowman, tiller,” much the same as “George” in Greek.’ (Great Horologion)

Ethiopia is still a Christian nation, surrounded by Islamic states. The late Emperor Haile Selasse’s name means, in Ethiopian, “Power of the Trinity.”