Galatians 5.11-21 (Epistle)

11A ja, braæo, ako još obrezanje propovijedam, zašto me gone? Tako se ukide sablazan krstova. 12O da bi otsjeèeni bili oni koji vas kvare! 13Jer ste vi, braæo, na slobodu pozvani: samo da vaša sloboda ne bude na želju tjelesnu, nego iz ljubavi služite jedan drugome. 14Jer se sav zakon izvršuje u jednoj rijeèi, to jest: ljubi bližnjega svojega kao sebe. 15Ali ako se meðu sobom koljete i jedete, gledajte da jedan drugoga ne istrijebite. 16Velim pak: po duhu hodite, i želja tjelesnijeh ne izvršujte. 17Jer tijelo želi protiv duha, a duh protiv tijela; a ovo se protivi jedno drugome, da ne èinite ono šta hoæete. 18Ako li vas duh vodi, nijeste pod zakonom. 19A poznata su djela tjelesna, koja su preljuboèinstvo, kurvarstvo, neèistota, besramnost, 20Idolopoklonstvo, èaranja, neprijateljstva, svaðe, pakosti, srdnje, prkosi, raspre, sablazni, jeresi, 21Zavisti, ubistva, pijanstva, žderanja, i ostala ovakova, za koja vam naprijed kazujem, kao što i kazah naprijed, da oni koji takova èine neæe naslijediti carstva Božijega.

Mark 7.5-16 (Gospel)

5A potom pitahu ga fariseji i književnici: zašto uèenici tvoji ne žive kao što nam je ostalo od starijeh, nego jedu hljeb neumivenijem rukama? 6A on odgovarajuæi reèe im: dobro je prorokovao Isaija za vas licemjere, kao što je pisano: ovi ljudi usnama me poštuju, a srce njihovo daleko stoji od mene. 7No zaludu me poštuju uèeæi naukama, zapovijestima ljudskijem. 8Jer ostaviste zapovijesti Božije, a držite obièaje ljudske, pranje žbanova i èaša; i druga mnoga takova èinite. 9I reèe im: dobro ukidate zapovijest Božiju da svoj obièaj saèuvate. 10Jer Mojsije reèe: poštuj oca svojega i mater svoju; i: koji opsuje oca ili mater smræu da umre. 11A vi kažete: ako reèe èovjek ocu ili materi: korvan, to jest: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi. 12I tako ne date mu ništa uèiniti ocu svojemu ili materi svojoj, 13Ukidajuæi rijeè Božiju svojijem obièajem koji ste postavili; i ovako mnogo koješta èinite. 14I dozvavši sav narod reèe im: poslušajte mene svi, i razumijte. 15Ništa nema što bi èovjeka moglo opoganiti da uðe spolja u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani èovjeka. 16Ako ko ima uši da èuje neka èuje.

Great Martyr Nicetas the Goth (372)

He was a Goth of noble birth among his people, a disciple of Bishop Theophilus of the Goths, who took part in the First Ecumenical Council. When he confronted Athanaric, the pagan ruler of the Goths, for his persecution of Christians and for his unbelief, Nicetas was cruelly tortured and finally burned to death. Though he died in the flames, his body was brought forth unharmed. His relics were taken by his friend Marianus to Mopsuestia in Cilicia, where a church dedicated to the Saint was built.

Holy Martyr Porphyrius (361).

“An actor, he first mocked at Christians before Julian the Apostate. On one occasion, when he was mimicking the Christian mystery of Baptism, he was dipped into the water, pronouncing the words: ‘In the name of the Father, and of the Son, and of the Holy Spirit.’ When he emerged from the water, he cried out: ‘Now I am a Christian!’ Everyone thought that this was in jest, as always, but he held firm to it, stopped mocking Christians and finally suffered for Christ. He was beheaded in 361, and entered into the Kingdom of Christ.” (Prologue)

We rightly condemn worship that is purely external; but the life of St Porphyrius reminds us in a striking way that the ‘externals’ of the Faith have a power that can work to convert the heart of man. St Porphyrius used the words of Holy Baptism not only carelessly but mockingly, yet by God’s grace he emerged from the waters truly renewed into Christ.