3[1] Kings 8.22-23, 27-30 (Vespers)

22Potom stade Solomun pred oltar Gospodnji pred svijem zborom Izrailjevijem, i podiže ruke svoje k nebu, 23I reèe: Gospode Bože Izrailjev! nema Boga takoga kakav si ti gore na nebu ni dolje na zemlji, koji èuvaš zavjet i milost slugama svojim, koje hode pred tobom svijem srcem svojim; 27Ali hoæe li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo i nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, akamoli ovaj dom što ga sazidah? 28Ali pogledaj na molitvu sluge svojega i na molbu njegovu, Gospode Bože moj, èuj viku i molitvu, kojim ti se danas moli sluga tvoj; 29Da budu oèi tvoje otvorene nad domom ovijem dan i noæ, nad ovijem mjestom, za koje si rekao: tu æe biti ime moje; da èuješ molitvu kojom æe se moliti sluga tvoj na ovom mjestu. 30Èuj molbu sluge svojega i naroda svojega Izrailja, kojom æe se moliti na ovom mjestu; èuj s mjesta gdje stanuješ, s neba, èuj, i smiluj se.

Proverbs 3.19-34 (Vespers)

19Gospod je mudrošæu osnovao zemlju, utvrdio nebesa razumom. 20Njegovom mudrošæu razvališe se bezdane i oblaci kaplju rosom. 21Sine moj, da ti to ne odlazi iz oèiju; èuvaj pravu mudrost i razboritost; 22I biæe život duši tvojoj i nakit grlu tvojemu. 23Tada æeš iæi bez brige putem svojim, i noga tvoja neæe se spotaæi. 24Kad liježeš, neæeš se plašiti, i kad poèivaš, sladak æe ti biti san. 25Neæeš se plašiti od nagle strahote ni od pogibli bezbožnièke kad doðe. 26Jer æe ti Gospod biti uzdanica i èuvaæe ti nogu da se ne uhvati. 27Ne odreci dobra onima kojima treba, kad možeš uèiniti. 28Ne govori bližnjemu svojemu: idi, i doði drugi put, i sjutra æu ti dati, kad imaš. 29Ne kuj zla bližnjemu svojemu koji živi s tobom bez brige. 30Ne svaðaj se ni s kim bez uzroka, ako ti nije uèinio zla. 31Nemoj zavidjeti nasilniku, ni izabrati kojega puta njegova. 32Jer je mrzak Gospodu zlikovac, a u pravednih je tajna njegova. 33Prokletstvo je Gospodnje u kuæi bezbožnikovoj, a stan pravednièki blagosilja. 34Jer potsmjevaèima on se potsmijeva, a krotkima daje milost.

Proverbs 9.1-11 (Vespers)

1Premudrost sazida sebi kuæu, i otesa sedam stupova; 2Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj. 3Posla djevojke svoje, te zove svrh visina gradskih: 4Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli: 5Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila. 6Ostavite ludost i biæete živi, i idite putem razuma. 7Ko uèi potsmjevaèa, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug. 8Ne karaj potsmjevaèa da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiæe te. 9Kaži mudrome, i biæe još mudriji; pouèi pravednoga, i znaæe više. 10Poèetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum. 11Jer æe se mnom umnožiti dani tvoji i dodaæe ti se godine životu.

Luke 24.1-12 (4th Matins Gospel)

1A u prvi dan nedjeljni doðoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima; 2Ali naðoše kamen odvaljen od groba. 3I ušavši ne naðoše tijela Gospoda Isusa. 4I kad se one èuðahu tome, gle, dva èovjeka staše pred njima u sjajnijem haljinama; 5A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga meðu mrtvima? 6Nije ovdje; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji, 7Govoreæi da sin èovjeèij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treæi dan da ustane. 8I opomenuše se rijeèi njegovijeh. 9I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem. 10A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima. 11I njima se uèiniše njihove rijeèi kao laž, i ne vjerovaše im. 12A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vidje same haljine gdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi.

Galatians 6.11-18 (Epistle, Sunday before Elevation)

11Vidite koliko vam napisah rukom svojom! 12Koji hoæe da se hvale po tijelu oni vas nagone da se obrezujete, samo da ne budu gonjeni za krst Hristov. 13Jer ni oni sami koji se obrezuju ne drže zakona, nego hoæe da se vi obrezujete da se vašijem tijelom hvale. 14A ja Bože saèuvaj da se èim drugijem hvalim osim krstom Gospoda našega Isusa Hrista, kojega radi razape se meni svijet, i ja svijetu. 15Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar. 16I koliko ih god po ovome pravilu žive, na njima biæe mir i milost, i na Izrailju Božijemu. 17Više da mi niko ne dosaðuje, jer ja rane Gospoda Isusa na tijelu svojemu nosim. 18Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašijem, braæo. Amin.

2 Corinthians 4.6-15 (Epistle)

6Jer Bog koji reèe da iz tame zasvijetli vidjelo, zasvijetli u srcima našima na svjetlost poznanja slave Božije u licu Isusa Hrista. 7Ali ovo blago imamo u zemljanijem sudovima, da premnoštvo sile bude od Boga a ne od nas. 8U svemu imamo nevolje, ali nam se ne dosaðuje; zbunjeni smo, ali ne gubimo nada; 9Progone nas, ali nijesmo ostavljeni; obaljuju nas, ali ne ginemo. 10I jednako nosimo na tijelu smrt Gospoda Isusa, da se i život Isusov na tijelu našemu pokaže. 11Jer mi živi jednako se predajemo na smrt za Isusa, da se i život Isusov javi na smrtnome tijelu našemu. 12Zato dakle smrt vlada u nama, a život u vama. 13Imajuæi pak onaj isti duh vjere kao što je napisano: vjerovah, zato govorih; mi vjerujemo, zato i govorimo. 14Znajuæi da æe onaj koji podiže Isusa, i nas podignuti s Isusom, i postaviti s vama. 15Jer je sve vas radi, da blagodat umnožena izobiluje hvalama na slavu Božiju.

Hebrews 3.1-4 (Epistle, Church)

1Zato, braæo sveta, zajednièari zvanja nebeskoga, poznajte poslanika i vladiku, kojega mi priznajemo, Isusa Hrista, 2Koji je vjeran onome koji ga stvori, kao i Mojsije u svemu domu njegovu. 3Jer ovaj posta toliko dostojan veæe èasti od Mojsija, koliko veæu od doma èast ima onaj koji ga je naèinio. 4Jer svaki dom treba neko da naèini; a ko je sve stvorio ono je Bog.

John 3.13-17 (Gospel, Sunday before Elevation)

13I niko se ne pope na nebo osim koji siðe s neba, sin èovjeèij koji je na nebu. 14I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba sin èovjeèij da se podigne, 15Da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni: 16Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni. 17Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj.

Matthew 22.35-46 (Gospel)

35I upita jedan od njih zakonik kušajuæi ga i govoreæi: 36Uèitelju! koja je zapovijest najveæa u zakonu? 37A Isus reèe mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. 38Ovo je prva i najveæa zapovijest. 39A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. 40O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci. 41A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus 42Govoreæi: šta mislite za Hrista, èij je sin? Rekoše mu: Davidov. 43Reèe im: kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreæi: 44Reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima? 45Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin? 46I niko mu ne mogaše odgovoriti rijeèi; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više.

Matthew 16.13-18 (Gospel, Church)

13A kad doðe Isus u okoline Æesarije Filipove, pitaše uèenike svoje govoreæi: ko govore ljudi da je sin èovjeèij? 14A oni rekoše: jedni govore da si Jovan krstitelj, drugi da si Ilija, a drugi Jeremija, ili koji od proroka. 15Reèe im Isus: a vi šta mislite ko sam ja? 16A Simon Petar odgovori i reèe: ti si Hristos, sin Boga živoga. 17I odgovarajuæi Isus reèe mu: blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo i krv nijesu tebi to javili, nego otac moj koji je na nebesima. 18A i ja tebi kažem: ti si Petar, i na ovome kamenu sazidaæu crkvu svoju, i vrata paklena neæe je nadvladati.

Commemoration of the Founding of the Church of the Resurrection (Holy Sepulchre) at Jerusalem (335)

The Church is located on Golgotha, where our Lord was crucified and buried. The true Cross and the place of the Resurrection were covered over by those hostile to Christ and His Apostles, and in the reign of Hadrian a temple to Aphrodite was built over the holy sites. St Helena, mother of Constantine the Great, personally commanded and oversaw the excavations that restored the site and recovered the Cross itself. The Church of the Holy Sepulchre was begun at the Empress Helena’s command, but she reposed before it could be completed. The Church was completed by Constantine and consecrated on this date in 335. Makarios archbishop of Jerusalem, presided at the consecration and also exalted the precious Cross (September 14). It is at this church that the miracle of the Holy Fire occurs every Pascha.

Holy Hieromartyr Cornelius the Centurion (1st c. )

This is the Cornelius who received St Peter into his household in Caesarea (Acts ch.10). He was then instructed in the Faith and baptised by St Peter, though he had been a pagan and a Gentile: a great turning point in the growth of the Church, for before this time many (including St Peter) had believed that the Church was meant only for the Jews. Tradition holds that St Cornelius later became a bishop and died a martyr.

Holy Great Martyr Ketevan, Queen of Georgia (1624)

In the seventeenth century, the Kingdom of Georgia was cruelly pressed by the Ottoman Empire on one side and Persia, under Shah Abbas the Great, on the other. King Theimuraz was taken captive by the Persians during an invasion and held captive in the fortress of Shiraz until, after many tortures, he was strangled.

The King’s mother, Queen Ketevan, travelled to the Persian court at Shiraz along with her grandsons Levan and Alexander, to plead with the Shah to spare the Kingdom. The Shah agreed, but the three were kept as hostages, where all were cruelly tortured.

Queen Ketevan endured ten years of captivity, throughout which the Shah attempted to convert her to Islam, first by persuasion and threats, then by torture. The Queen refused every effort to drive her into apostasy, and before each new torture would make the sign of the Cross and say ‘In the Name of the Father and of the Son and of the Holy Spirit.’ At the end a brazier of burning coals was fixed to her head and, in the midst of her extreme torment, she was strangled with a bow-string on September 13 1624. After her glorious martyrdom a divine light surrounded her tomb.