Wisdom of Solomon 3.1-9 (Vespers)
Fast
27Sve je meni predao otac moj, i niko ne zna sina do otac; niti oca ko zna do sin i ako kome sin hoæe kazati. 28Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja æu vas odmoriti. 29Uzmite jaram moj na sebe, i nauèite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naæi æete pokoj dušama svojijem. 30Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako.
5Zato ne sudite ništa prije vremena, dokle Gospod ne doðe, koji æe iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i objaviæe savjete srdaène, i tada æe pohvala biti svakome od Boga. 6A ovo, braæo moja, prigovorih sebi i Apolu vas radi, da se od nas nauèite da ne mislite za sebe više nego što je napisano, i da se koga radi ne nadimate jedan na drugoga. 7Jer ko tebe povišuje? Šta li imaš što nijesi primio? A ako si primio, što se hvališ kao da nijesi primio? 8Eto ste siti, eto se obogatiste, bez nas carujete. O da biste carovali, da bismo i mi s vama carovali!
22A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera, 23Krotost, uzdržanje; na to nema zakona. 24A koji su Hristovi, raspeše tijelo sa slastima i željama. 25Ako u duhu živimo, po duhu i da hodimo, 26Da ne tražimo lažne slave razdražujuæi jedan drugoga, i zavideæi jedan drugome.
1Braæo! ako i upadne èovjek u kakav grijeh, vi duhovni ispravljajte takovoga duhom krotosti, èuvajuæi sebe da i ti ne budeš iskušan. 2Nosite bremena jedan drugoga, i tako æete ispuniti zakon Hristov.
44Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši èovjek sakri i od radosti zato otide i sve što ima prodade i kupi polje ono. 45Još je carstvo nebesko kao èovjek trgovac koji traži dobra bisera, 46Pa kad naðe jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga. 47Još je carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i zagrabi od svake ruke ribe; 48Koja kad se napuni, izvukoše je na kraj, i sjedavši, izbraše dobre u sudove, a zle baciše napolje. 49Tako æe biti na pošljetku vijeka: iziæi æe anðeli i odluèiæe zle od pravednijeh. 50I baciæe ih u peæ ognjenu: ondje æe biti plaè i škrgut zuba. 51Reèe im Isus: razumjeste li ovo? Rekoše mu: da, Gospode. 52A on im reèe: zato je svaki književnik koji se nauèio carstvu nebeskome kao domaæin koji iznosi iz klijeti svoje novo i staro. 53I kad svrši Isus prièe ove, otide odande. 54I došavši na postojbinu svoju, uèaše ih po zbornicama njihovijem tako da mu se divljahu, i govorahu: otkud ovome premudrost ova i moæi?
25I za njim iðaše naroda mnogo iz Galileje, i iz Deset Gradova, i iz Jerusalima, i Judeje, i ispreko Jordana.
1A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu uèenici njegovi. 2I otvorivši usta svoja uèaše ih govoreæi: 3Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko; 4Blago onima koji plaèu, jer æe se utješiti; 5Blago krotkima, jer æe naslijediti zemlju; 6Blago gladnima i žednima pravde, jer æe se nasititi; 7Blago milostivima, jer æe biti pomilovani; 8Blago onima koji su èistoga srca, jer æe Boga vidjeti; 9Blago onima koji mir grade, jer æe se sinovi Božiji nazvati; 10Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko. 11Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rðave rijeèi lažuæi, mene radi. 12Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas.
During a persecution of Christians in the reign of the Emperor Licinius, Leontius and several of his companions came before the Imperial governor in Nikopolis of Armenia, and declared themselves as Christians. They were whipped and thrown into prison, where they were given no food or drink; but a Christian noblewoman secretly brought them water, and an angel of the Lord appeared to them in their cell to comfort them. Such was the power of their faith that, at their trial, two of their jailers proclaimed their conversion to Christianity. Many others came forward in the same way, until the company of Christians numbered forty-five in all. The judge ordered that they all have their arms and legs hacked off and that they then be burned to death.
He is honored as the founder of Orthodox monastic life in Russia. He was born in Chernigov province and tonsured at the Monastery of Esphigmenou on the Holy Mountain. His abbot sent him from Mt Athos to Kiev to establish the monastic life there in 1013, during the last years of Prince Vladimir’s holy reign. He lived there as a hermit, slowly drawing to himself others who wished to share the ascetical life. In time, the brotherhood grew into the Kiev Caves Lavra. St Anthony refused to serve as abbot of the monastery; this task was taken up by St Theodosius (commemorated May 3). St Anthony continued to live as a cave-dwelling hermit and reposed in peace at the age of ninety.
Elias, a soldier in the Roman army in Jerusalem, was a Georgian by birth, from the town of Mtskhet. When the Lord was crucified, his garments were divided by lot among the soldiers, and his robe fell to Elias, who took it home to Georgia and gave it as a gift to his sister Sidonia. The robe was buried with her, then miraculously found many years later by St Nina (January 14). King Mirian, who had accepted Christ in response to St Nina’s teaching, built a church to the Holy Apostles on the spot where the robe was found. Many years later, Georgia was conquered by the Persians, and the robe fell into their hands. In 1625 the Persian Shah Abbas, wishing to establish good relations with Russia, sent the robe to Moscow as a gift to Prince Michael Feodorovich and Patriarch Philaret. It was placed with honor in the Cathedral of the Dormition.