Romans 10.11-11.2 (Epistle)

11Jer pismo govori: koji ga god vjeruje neæe se postidjeti. 12Jer nema razlike meðu Jevrejinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju. 13Jer koji god prizove ime Gospodnje spašæe se. 14Kako æe dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako æe vjerovati koga ne èuše? A kako æe èuti bez propovjednika? 15A kako æe propovijedati ako ne budu poslani? Kao što stoji napisano: kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro! 16Ali svi ne poslušaše jevanðelja: jer Isaija govori: Gospode! ko vjerova našemu propovijedanju? 17Tako dakle vjera biva od propovijedanja, a propovijedanje rijeèju Božijom. 18Nego velim: zar ne èuše? Još otide po svoj zemlji glas njihov, i po krajevima vasionoga svijeta rijeèi njihove. 19Nego velim: zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsije govori: ja æu vas razdražiti, ne svojijem narodom, nerazumnijem narodom rasrdiæu vas. 20A Isaija govori slobodno: naðoše me koji me ne traže; i javih se onima koji za me ne pitaju. 21A k Izrailju govori: vas dan pružah ruke svoje k narodu koji ne da da mu se kaže i odgovara nasuprot.

1Govorim dakle: eda li Bog odbaci narod svoj? Bože saèuvaj! Jer sam i ja Izrailjac od sjemena Avraamova od koljena Venijaminova. 2Ne odbaci Bog naroda svojega, koji naprijed pozna. Ili ne znate šta govori pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreæi:

Matthew 11.16-20 (Gospel)

16Ali kakav æu kazati da je ovaj rod? On je kao djeca koja sjede po ulicama i vièu svojijem drugovima, 17I govore: svirasmo vam, i ne igraste; žalismo vam se, i ne jaukaste. 18Jer Jovan doðe, koji ni jede ni pije, a oni kažu: ðavo je u njemu. 19Doðe sin èovjeèij, koji i jede i pije, a oni kažu: gle èovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima. I opravdaše premudrost djeca njezina. 20Tada poèe Isus vikati na gradove u kojima su se dogodila najveæa èudesa njegova, pa se nijesu pokajali:

Martyr Agrippina of Rome (3rd c.)

She lived in virginity in Rome during the reign of Valerian (253-260) — as the Prologue says, ‘expelling the stench of the passions from her heart with the sweet-smelling perfume of purity and chastity.’ She voluntarily presented herself to the pagans and announced herself to be a Christian, for which she was tortured to death. Her friends Vassa, Paula and Agathonica took her relics to Sicily for burial. A church was built there in her name, and many miracles were worked there.

Commemoration of the Vladimir Icon of the Most Holy Mother of God

Moscow was besieged by the Tartar king Ahmet. Prince Ivan Vasillievich brought troops to defend the city, but they were far outnumbered by the Tartar forces. Despairing of their hope in human protection, the people of the city pleaded for deliverance to the holy Mother of God before her icon. The Tartar forces were unaccountably struck with terror, and retreated in confusion, saving the city. On this day, the miracle, and the holy icon through which it was brought about, is commemorated in Russia.