Acts 10.1-16 (Epistle)
1A u Æesariji bješe jedan èovjek po imenu Kornilije, kapetan od èete koja se zvaše Talijanska. 2Pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima i moljaše se Bogu bez prestanka; 3On vidje na javi u utvari oko devetoga sahata dnevi anðela Božijega gdje siðe k njemu i reèe mu: Kornilije! 4A on pogledavši na nj i uplašivši se reèe: što je Gospode? A on mu reèe: molitve tvoje i milostinje iziðoše na pamet Bogu; 5I sad pošlji u Jopu ljude i dozovi Simona prozvanoga Petra: 6On stoji u nekoga Simona kožara, kojega je kuæa kod mora: on æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj. 7I kad otide anðeo koji govori Korniliju, dozvavši dvojicu od svojijeh slugu i jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu, 8I kazavši im sve posla ih u Jopu. 9A sjutradan kad oni iðahu putem i približiše se ka gradu, iziðe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat. 10I ogladnje, i šæaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, doðe izvan sebe, 11I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na èetiri roglja i spušta se na zemlju; 12U kome bijahu sva èetvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske. 13I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi. 14A Petar reèe: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili neèisto. 15I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog oèistio ti ne pogani. 16I ovo bi triput, i sud se opet uze na nebo.