Scripture Readings
Numbers 11.16-17, 24-29 (Vespers)
16A Gospod reèe Mojsiju: saberi mi sedamdeset ljudi izmeðu starješina Izrailjevijeh, koje znaš da su starješine narodu i upravitelji njegovi, i dovedi ih k šatoru od sastanka, neka ondje stanu s tobom.
17Tada æu siæi i govoriti ondje s tobom, i uzeæu od duha koji je na tebi i metnuæu na njih, da nose s tobom teret narodni i da ne nosiš ti sam.
24I Mojsije izide i reèe narodu rijeèi Gospodnje; i sabra sedamdeset ljudi izmeðu starješina narodnijeh, i postavi ih oko šatora.
25I Gospod siðe u oblaku, i govori k njemu, i uzevši od duha koji bješe na njemu metnu na onijeh sedamdeset ljudi starješina; i kad duh doðe na njih, prorokovahu, ali više nikad.
26A dva èovjeka ostaše u okolu, jednom bješe ime Eldad, a drugom Modad, na koje doðe duh, jer i oni bijahu zapisani ali ne doðoše k šatoru, i stadoše prorokovati u okolu.
27I dotrèa momak, te javi Mojsiju govoreæi: Eldad i Modad prorokuju u okolu.
28A Isus sin Navin, sluga Mojsijev, jedan od momaka njegovijeh, reèe govoreæi: Mojsije gospodaru moj, zabrani im.
29A Mojsije mu odgovori: zar zavidiš mene radi? kamo da sav narod Gospodnji postanu proroci i da Gospod pusti duh svoj na njih!
Joel 2.23-32 (Vespers)
23I vi, sinovi Sionski, radujte se i veselite se u Gospodu Bogu svojem, jer æe vam dati dažd na vrijeme, i spustiæe vam dažd rani i pozni na vrijeme.
24I gumna æe se napuniti žita, a kace æe se preljevati vinom i uljem.
25I naknadiæu vam godine koje izjede skakavac, hrušt i crv i gusjenica, velika vojska moja, koju slah na vas.
26I ješæete izobila, i biæete siti i hvaliæete ime Gospoda Boga svojega, koji uèini s vama èudesa, i narod moj neæe se posramiti dovijeka.
27I poznaæete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugoga, i narod moj neæe se posramiti dovijeka.
28I poslije æu izliti duh svoj na svako tijelo, i proricaæe sinovi vaši i kæeri vaše, starci æe vaši sanjati sne, mladiæi æe vaši viðati utvare.
29I na sluge æu i na sluškinje u one dane izliti duh svoj;
30I uèiniæu èudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima.
31Sunce æe se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego doðe veliki i strašni dan Gospodnji.
32I svaki koji prizove ime Gospodnje spašæe se; jer æe na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.
Ezekiel 36.24-28 (Vespers)
24Jer æu vas uzeti iz naroda, i pokupiæu vas iz svijeh zemalja, i dovešæu vas u vašu zemlju.
25I pokropiæu vas vodom èistom, i biæete èisti; ja æu vas oèistiti od svijeh neèistota vaših i od svijeh gadnijeh bogova vaših.
26I daæu vam novo srce, i nov æu duh metnuti u vas, i izvadiæu kameno srce iz tijela vašega, i daæu vam srce mesno.
27I duh svoj metnuæu u vas, i uèiniæu da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete.
28I nastavaæete u zemlji koju sam dao ocima vašim, i biæete mi narod i ja æu vam biti Bog.
John 20.19-23
(Matins Gospel)
19A kad bi uveèe onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu uèenici njegovi skupili od straha Jevrejskoga, doðe Isus i stade na srijedu i reèe im: mir vam.
20I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se uèenici obradovaše vidjevši Gospoda.
21A Isus im reèe opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas.
22I ovo rekavši dunu, i reèe im: primite Duh sveti.
23Kojima oprostite grijehe, oprostiæe im se; i kojima zadržite, zadržaæe se.
Acts 2.1-11 (Epistle)
1I kad se navrši pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodušno.
2I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kuæu gdje sjeðahu;
3I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; i sjede po jedan na svakoga od njih.
4I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu.
5A u Jerusalimu stajahu Jevreji ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom.
6A kad postade ovaj glas, skupi se narod, i smete se: jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovijem jezikom.
7I divljahu se i èuðahu se govoreæi jedan drugome: nijesu li ovo sve Galilejci što govore?
8Pa kako mi èujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili?
9Paræani, i Miðani, i Elamljani, i koji smo iz Mesopotamije, i iz Judeje i Kapadokije, i iz Ponta i Azije,
10I iz Frigije i Pamfilije, iz Misira i krajeva Livijskijeh kod Kirine, i putnici iz Rima, i Judejci i došljaci,
11Kriæani i Arapi, èujemo gdje oni govore našijem jezicima velièine Božije.
John 7.37-52, 8.12 (Gospel)
37A u pošljednji veliki dan praznika stajaše Isus i vikaše govoreæi: ko je žedan neka doðe k meni i pije.
38Koji me vjeruje, kao što pismo reèe, iz njegova tijela poteæi æe rijeke žive vode.
39A ovo reèe za Duha kojega poslije primiše oni koji vjeruju u ime njegovo: jer Duh sveti još ne bješe na njima, jer Isus još ne bješe proslavljen.
40A mnogi od naroda èuvši ove rijeèi govorahu: ovo je zaista prorok.
41Drugi govorahu: ovo je Hristos. A jedni govorahu: zar æe Hristos iz Galileje doæi?
42Ne kaza li pismo da æe Hristos doæi od sjemena Davidova, i iz sela Vitlejema odakle bješe David?
43Tako raspra postade u narodu njega radi.
44A neki od njih šæadijahu da ga uhvate; ali niko ne metnu ruku na nj.
45Doðoše pak sluge ka glavarima sveštenièkijem i farisejima; i oni im rekoše: zašto ga ne dovedoste?
46A sluge odgovoriše: nikad èovjek nije tako govorio kao ovaj èovjek.
47Tada im odgovoriše fariseji: zar se i vi prevariste?
48Vjerova li ga ko od knezova ili od fariseja?
49Nego narod ovaj, koji ne zna zakona, proklet je.
50Reèe im Nikodim što dolazi k njemu noæu, koji bješe jedan od njih:
51Eda li zakon naš sudi èovjeku dokle ga najprije ne sasluša i dozna šta èini?
52Odgovoriše mu i rekoše: nijesi li i ti iz Galileje? Razgledaj i viði da prorok iz Galileje ne dolazi.
12Isus im pak opet reèe: ja sam vidjelo svijetu: ko ide za mnom neæe hoditi po tami, nego æe imati vidjelo života.