Scripture Readings
James 1.1-12
(Vespers, St Mark)
1Od Jakova, Boga i Gospoda Isusa Hrista sluge, svima dvanaest koljena rasijanijem po svijetu pozdravlje.
2Svaku radost imajte, braæo moja, kad padate u razliène napasti,
3Znajuæi da kušanje vaše vjere gradi trpljenje;
4A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez ikake mane.
5Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daæe mu se;
6Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajuæi ništa; jer koji se sumnja on je kao morski valovi, koje vjetrovi podižu i razmeæu.
7Jer takovi èovjek neka ne misli da æe primiti što od Boga.
8Koji dvoumi nepostojan je u svima putovima svojijem.
9A poniženi brat neka se hvali visinom svojom;
10A bogati svojom poniznošæu; jer æe proæi kao cvijet travni.
11Jer sunce ogrija s vruæinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina pogibe; tako æe i bogati u hoðenju svojemu uvenuti.
12Blago èovjeku koji pretrpi napast; jer kad bude kušan primiæe vijenac života, koji Bog obreèe onima koji ga ljube.
James 1.13-27
(Vespers, St Mark)
13Nijedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga;
14Nego svakoga kuša njegova slast, koja ga vuèe i mami.
15Tada zatrudnjevši slast raða grijeh; a grijeh uèinjen raða smrt.
16Ne varajte se, ljubazna braæo moja!
17Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je, dolazi od oca svjetlosti, u kojega nema promjenjivanja ni mijenjanja vidjela i mraka;
18Jer nas dragovoljno porodi rijeèju istine, da budemo novina od njegova stvorenja.
19Zato, ljubazna braæo moja, neka bude svaki èovjek brz èuti a spor govoriti i spor srditi se;
20Jer srdnja èovjeèija ne èini pravde Božije.
21Zato odbacite svaku neèistotu i suvišak zlobe, i s krotošæu primite usaðenu rijeè koja može spasti duše vaše.
22Budite pak tvorci rijeèi, a ne samo slušaèi, varajuæi sami sebe.
23Jer ako ko sluša rijeè a ne tvori, on je kao èovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu;
24Jer se ogleda pa otide, i odmah zaboravi kakav bješe.
25Ali koji providi u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušaè, nego tvorac djela, onaj æe biti blažen u djelu svojemu.
26Ako koji od vas misli da vjeruje, i ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je vjera uzalud.
27Jer vjera èista i bez mane pred Bogom i ocem jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta.
James 2.1-13
(Vespers, St Mark)
1Braæo moja! u vjeri Gospoda našega slavnoga Isusa Hrista ne gledajte ko je ko;
2Jer ako doðe u crkvu vašu èovjek sa zlatnijem prstenom i u svijetloj haljini, a doðe i siromah u rðavoj haljini,
3I pogledate na onoga u svijetloj haljini, i reèete mu: ti sjedi ovdje lijepo, a siromahu reèete: ti stani tamo, ili sjedi ovdje niže podnožja mojega;
4I ne rasudiste u sebi, nego biste sudije zlijeh pomisli.
5Èujte, ljubazna braæo moja, ne izabra li Bog siromahe ovoga svijeta da budu bogati vjerom, i našljednici carstva koje obreèe onima koji njega ljube?
6A vi osramotiste siromaha. Nijesu li to bogati koji vas muèe i vuku vas na sudove?
7Ne hule li oni na dobro ime vaše kojijem ste se nazvali?
8Ako dakle zakon carski izvršujete po pismu: ljubi bližnjega kao samoga sebe, dobro èinite;
9Ako li gledate ko je ko, grijeh èinite, i biæete pokarani od zakona kao prestupnici;
10Jer koji sav zakon održi a sagriješi u jednome, kriv je za sve.
11Jer onaj koji je rekao: ne èini preljube, rekao je i: ne ubij. Ako dakle ne uèiniš preljube a ubiješ, postao si prestupnik zakona.
12Tako govorite i tako tvorite kao oni koji æe zakonom slobode biti suðeni;
13Jer æe onome biti sud bez milosti koji ne èini milosti; i hvali se milost na sudu.
Luke 10.1-15
(Matins Gospel, St Mark)
1A potom izabra Gospod i drugijeh sedamdesetoricu, i posla ih po dva i dva pred licem svojijem u svaki grad i u mjesto kuda šæaše sam doæi.
2A reèe im: žetva je dakle velika a poslenika malo; nego se molite gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.
3Idite; eto ja vas šaljem kao jaganjce meðu vukove.
4Ne nosite kese ni torbe ni obuæe, i nikoga ne pozdravljajte na putu.
5U koju god kuæu uðete najprije govorite: mir kuæi ovoj.
6I ako dakle bude ondje sin mira, ostaæe na njemu mir vaš; ako li ne bude, vratiæe se k vama.
7A u onoj kuæi budite, i jedite i pijte što u njih ima; jer je poslenik dostojan svoje plate; ne prelazite iz kuæe u kuæu.
8I u koji god grad doðete i prime vas, jedite što se donese pred vas.
9I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: približi se k vama carstvo Božije.
10I u koji god grad doðete i ne prime vas, izišavši na ulice njegove recite:
11I prah od grada vašega koji je prionuo za nas otresamo vam; ali ovo znajte da se približi k vama carstvo Božije.
12Kažem vam da æe Sodomu biti lakše u onaj dan negoli gradu onome.
13Teško tebi, Horazine! teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i u Sidonu bila èudesa što su bila u vama, davno bi se u vreæi i u pepelu sjedeæi pokajali.
14Ali Tiru i Sidonu biæe lakše na sudu nego vama.
15I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla æeš propasti.
Acts 5.21-33 (Epistle)
21A kad oni èuše, uðoše ujutru u crkvu, i uèahu. A kad doðe poglavar sveštenièki i koji bijahu s njim, sazvaše sabor i sve starješine od sinova Izrailjevijeh, i poslaše u tamnicu da ih dovedu.
22A kad sluge otidoše, ne naðoše ih u tamnici; onda se vratiše i javiše im
23Govoreæi: tamnicu naðosmo zakljuèanu sa svakom tvrðom i èuvare gdje stoje pred vratima; ali kad otvorismo, unutra nijednoga ne naðosmo.
24A kad èuše ove rijeèi poglavar sveštenièki i vojvoda crkveni i ostali glavari sveštenièki, ne mogahu im se naèuditi šta bi to sad bilo.
25A neko doðe i javi im govoreæi: eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu, stoje u crkvi i uèe narod.
26Tada otide vojvoda s momcima i dovede ih ne na silu: jer se bojahu naroda da ih ne pobije kamenjem.
27A kad ih dovedoše, postaviše ih pred sabor, i zapita ih poglavar sveštenièki govoreæi:
28Ne zaprijetismo li vam oštro da ne uèite u ovo ime? i gle, napuniste Jerusalim svojom naukom, i hoæete da bacite na nas krv ovoga èovjeka.
29A Petar i apostoli odgovarajuæi rekoše: veæma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima.
30Bog otaca našijeh podiže Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo.
31Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za poglavara i spasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenje grijeha.
32I mi smo njegovi svjedoci ovijeh rijeèi i Duh sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.
33A kad oni èuše vrlo se rasrdiše, i mišljahu da ih pobiju.
1 Peter 5.6-14
(Epistle, St Mark)
6Ponizite se dakle pod silnu ruku Božiju, da vas povisi kad doðe vrijeme.
7Sve svoje brige bacite na nj, jer se on brine za vas.
8Budite trijezni i pazite, jer suparnik vaš, ðavo, kao lav rièuæi hodi i traži koga da proždere.
9Branite se od njega tvrðom u vjeri, znajuæi da se takova stradanja dogaðaju vašoj braæi po svijetu.
10A Bog svake blagodati, koji vas pozva na vjeènu svoju slavu u Hristu Isusu, on da vas, pošto malo postradate, savrši, da utvrdi, da ukrijepi, da utemelji.
11Njemu slava i država va vijek vijeka. Amin.
12Po Silvanu, vašemu vjernom bratu, kao što mislim, pišem vam ovo malo, svjetujuæi i svjedoèeæi da je ovo prava blagodat Božija u kojoj stojite.
13Pozdravlja vas crkva s vama izbrana u Vavilonu, i Marko sin moj.
14Pozdravite jedan drugoga cjelivom ljubavi. Mir vam svima u Hristu Isusu. Amin.
John 6.14-27 (Gospel)
14A ljudi vidjevši èudo koje uèini Isus govorahu: ovo je zaista onaj prorok koji treba da doðe na svijet.
15A kad razumje Isus da hoæe da doðu da ga uhvate i da ga uèine carem, otide opet u goru sam.
16A kad bi uveèe siðoše uèenici njegovi na more,
17I uðoše u laðu, i poðoše preko mora u Kapernaum. I veæ se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima.
18A more se podizaše od velikoga vjetra.
19Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do laðe, i uplašiše se.
20A on im reèe: ja sam; ne bojte se.
21Onda ga s radošæu uzeše u laðu; i odmah laða bi na zemlji u koju iðahu.
22Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da laðe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uðoše uèenici njegovi, i da ne uðe Isus s uèenicima svojijem u laðu nego sami uèenici njegovi otidoše,
23A druge laðe iz Tiverijade doðoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu,
24Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondje ni uèenika njegovijeh, uðoše i oni u laðe, i doðoše u Kapernaum da traže Isusa.
25I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo?
26Isus im odgovori i reèe: zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što èudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se.
27Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vjeèni život, koje æe vam dati sin èovjeèij, jer ovoga potvrdi otac Bog.
Mark 6.7-13
(Gospel, St Mark)
7I dozva dvanaestoricu, i poèe ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima neèistijem.
8I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu;
9Nego obuveni u opanke, i ne oblaèiti dviju haljina.
10I reèe im: gdje uðete u dom ondje ostanite dok ne iziðete odande.
11I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeæi odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedoèanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše æe biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome.
12I otišavši propovijedahu da se treba kajati;
13I ðavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu.
Commemorations
Holy Apostle and Evangelist Mark (68?)
“Mark was an idolater from Cyrene of Pentapolis, which is near Libya. Having come to the Faith of Christ through the Apostle Peter, he followed him to Rome. While there, at the prompting of Peter himself and at the request of the Christians living there, he wrote his Gospel in Greek… Afterwards, travelling in Egypt, he preached the Gospel there and was the first to establish the Church in Alexandria. The idolators, unable to bear his preaching, seized him, bound him with ropes, and dragged him through the streets until he, cut to pieces on rocks, gave up his soul. It is said that he completed his life in martyrdom about the year 68. He is depicted in holy icons with a lion next to him, one of the living creatures mentioned by Ezekiel (1:10), and a symbol of Christ’s royal office, as St Irenaeus of Lyons writes.” (Great Horologion)
Saint Ananias, Second Bishop of Alexandria (1st c.)
When St Mark the Apostle first came to Alexandria, he tore one of his shoes and took it to a cobbler. While the cobbler, whose name was Ananias, was working, he drove his awl through his hand, injuring himself badly. The Apostle mixed dust with his spittle and anointed the hand, which immediately became whole. Amazed at the miracle, Ananias invited St Mark to his house, listened to him as he proclaimed the Gospel, believed, and was baptized along with his household. Such was Ananias’ zeal for the Gospel that St Mark made him bishop of the Christians in the city. He was the second Bishop of Alexandria.