Acts 3.11-16 (Epistle)
11A kad se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, navališe k njima svi ljudi u trijem, koji se zvaše Solomunov, i èuðahu se.
12A kad vidje Petar, odgovaraše ljudima: ljudi Izrailjci! što se èudite ovome? Ili šta gledate na nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošæu uèinili da on ide?
13Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca našijeh, proslavi sina svojega Isusa, kojega vi predadoste i odrekoste ga se pred licem Pilatovijem kad on sudi da ga pusti.
14A vi sveca i pravednika odrekoste se, i isprosiste èovjeka krvnika da vam pokloni;
15A naèelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvijeh, èemu smo mi svjedoci.
16I za vjeru imena njegova ovoga, koga vidite i poznajete, utvrdi ime njegovo; i vjera koja je kroza nj dade mu cijelo zdravlje ovo pred svima vama.
John 3.22-33 (Gospel)
22A potom doðe Isus i uèenici njegovi u Judejsku zemlju, i ondje življaše s njima i kršæavaše.
23A Jovan kršæavaše u Enonu blizu Salima, jer ondje bješe mnogo vode; i dolažahu te ih kršæavaše.
24Jer još ne bijaše Jovan baèen u tamnicu.
25Tada postade raspra meðu uèenicima Jovanovijem i Jevrejima oko èišæenja.
26I doðoše k Jovanu i rekoše mu: Ravi! onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedoèio, evo on kršæava, i svi idu k njemu.
27Jovan odgovori i reèe: ne može èovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba.
28Vi sami meni svjedoèite da rekoh: ja nijesam Hristos, nego sam poslan pred njim.
29Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošæu raduje se glasu ženikovu. Ova dakle radost moja ispuni se.
30Onaj treba da raste, a ja da se umaljujem.
31Koji odozgo dolazi nad svima je; koji je sa zemlje od zemlje je, i govori od zemlje; koji dolazi s neba nad svima je.
32I što vidje i èu ono svjedoèi; i svjedoèanstva njegova niko ne prima.
33Koji primi njegovo svjedoèanstvo, potvrdi da je Bog istinit.