Isaiah 14.24-32 (6th Hour)

24Zakle se Gospod nad vojskama govoreæi: doista, biæe kako sam smislio, i kako sam naumio izvršiæe se. 25Potræu Asirca u zemlji svojoj, na gorama svojim izgaziæu ga; tada æe se skinuti s njih jaram njegov, i breme njegovo s pleæa njihovijeh skinuæe se. 26To je namišljeno svoj zemlji, i to je ruka podignuta na sve narode. 27Jer je Gospod nad vojskama naumio, ko æe razbiti? i njegovu ruku podignutu ko æe odvratiti? 28Godine koje umrije car Ahaz bi objavljeno ovo breme: 29Nemoj se radovati, zemljo Filistejska svakolika, što se slomi prut onoga koji te je bio; jer æe iz korijena zmijinjega niknuti zmija vasilinska, i plod æe mu biti zmaj ognjeni krilati. 30I prvenci siromaški nahraniæe se, i ubogi æe poèivati bez straha; a tvoj æu korijen umoriti glaðu, i ostatak tvoj on æe pobiti. 31Ridajte, vrata; vièi, grade; rastopila si se, sva zemljo Filistejska, jer sa sjevera ide dim i niko se neæe osamiti u zborovima njegovijem. 32I šta æe se odgovoriti poslanicima narodnijem? Da je Gospod osnovao Sion i da æe u nj utjecati nevoljnici naroda njegova.

Genesis 8.21-9.7 (Vespers)

21I Gospod omirisa miris ugodni, i reèe u srcu svojem: neæu više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca èovjeèijega zla od malena; niti æu više ubijati svega što živi, kao što uèinih. 22Otsele dokle bude zemlje, neæe nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vruæine, ljeta ni zime, dana ni noæi.

1I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reèe im: raðajte se i množite se, i napunite zemlju; 2I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke. 3Što se god mièe i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu. 4Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv. 5Jer æu i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake æu je zvijeri iskati; iz ruke samoga èovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaæu dušu èovjeèiju. 6Ko prolije krv èovjeèiju, njegovu æe krv proliti èovjek; jer je Bog po svojemu oblièju stvorio èovjeka. 7Raðajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.

Proverbs 11.19-12.6 (Vespers)

19Ko se drži pravde, na život mu je; a ko ide za zlom, na smrt mu je. 20Mrski su Gospodu koji su opaka srca; a mili su mu koji su bezazleni na svom putu. 21Zao èovjek neæe ostati bez kara ako i druge uzme u pomoæ; a sjeme pravednijeh izbaviæe se. 22Žena lijepa a bez razuma zlatna je brnjica u gubici svinji. 23Želja je pravednijeh samo dobro, a oèekivanje bezbožnijeh gnjev. 24Jedan prosipa, i sve više ima; a drugi tvrduje suviše, i sve je siromašniji. 25Podašna ruka biva bogatija, i ko napaja, sam æe biti napojen. 26Ko ne da žita, proklinje ga narod, a ko prodaje, blagoslov mu je nad glavom. 27Ko traži dobro, dobija ljubav; a ko traži zlo, zadesiæe ga. 28Ko se uzda u bogatstvo svoje, propašæe; a pravednici æe se kao grana zelenjeti. 29Ko zatire kuæu svoju, naslijediæe vjetar; i bezumnik æe služiti mudromu. 30Plod je pravednikov drvo životno, i mudri obuèava duše. 31Gle, pravedniku se na zemlji plaæa, akamoli bezbožniku i grješniku?

1Ko ljubi nastavu, ljubi znanje; a ko mrzi na ukor, ostaje lud. 2Dobar èovjek dobija ljubav od Gospoda, a èovjeka zlikovca osuðuje. 3Neæe se èovjek utvrditi bezbožnošæu, a korijen pravednijeh neæe se pomaæi. 4Vrijedna je žena vijenac mužu svojemu; a koja ga sramoti, ona mu je kao trulež u kostima. 5Misli su pravednijeh prave, a savjeti bezbožnijeh prijevara. 6Rijeèi bezbožnijeh vrebaju krv, a pravedne izbavljaju usta njihova.

Martyr Sabinas of Hermopolis, Egypt (287)

He was the administrator (we would say mayor) of the city of Hermopolis in Egypt. During a persecution, he and many other Christians fled to the mountains, where Sabinas shut himself in a hut and spent his days in fasting and prayer. But a poor man who brought him food (and whom Sabinas had helped in many ways) betrayed him to the authorities for two pieces of gold. Sabinas and six others were arrested, bound and brought before the governor Arian. After harsh torture, Sabinas was drowned in the Nile.

Our Holy Father Christodoulos, Wonderworker of Patmos (1111)

He was from the region of Nicaea, and was named John by his parents Theodore and Anna. He took up the monastic life at an early age, and was renamed Christodoulos (‘Slave of Christ’). After going far in the ascetical life, he was given permission by the Emperor Alexis I (1081-1118) to establish a church and monastery on the island of Patmos, dedicated to St John the Evangelist. Both the church and the monastery stand and continue in use to this day. When Patmos was attacked by the Arabs, he and his disciples fled to Euboea, where he reposed. The Saint’s disciples brought his relics back to his own monastery, where they continue to work miracles today.

Holy Apostle Aristobulus of the Seventy, first Bishop of Britain (1st c.)

“He was the brother of the Apostle Barnabas and was born in Cyprus. He was a follower of the Apostle Paul, who mentions him in his Epistle to the Romans (16:10). When the great Apostle Paul created many bishops for different parts of the world, he made this Aristobulus bishop of Britain (i.e. England). In Britain there was a wild people, pagan and wicked, and Aristobulus endured among them unmentionable torments, misfortunes and malice. They smote him without mercy, dragged him through the streets, mocked him and jeered at him. But in the end this holy man came to success by the power of the grace of God. He enlightened the people, baptised them in the name of Christ the Lord, built churches, ordained priests and deacons and finally died there in peace and went to the Kingdom of the Lord whom he had served so faithfully.” (Prologue)

Note: in the Greek calendar he is commemorated on March 15.