Hebrews 10.1-18 (Epistle)
1Jer zakon imajuæi sjen dobara koja æe doæi, a ne samo oblièje stvari, ne može nikada savršiti one koji pristupaju svake godine i prinose one iste žrtve. 2Inaèe bi prestale prinositi se, kad oni koji služe ne bi više imali nikake savjesti za grijehe, kad se jednom oèiste; 3Nego se njima svake godine èini spomen za grijehe. 4Jer krv junèija i jarèija ne može uzeti grijeha. 5Zato ulazeæi u svijet govori: žrtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio. 6Žrtve i prilozi za grijeh nijesu ti bili ugodni. 7Tada rekoh: evo doðoh, u poèetku knjige pisano je za mene, da uèinim volju tvoju, Bože. 8I više kazavši: priloga i prinosa i žrtava, i žrtava za grijehe nijesi htio, niti su ti bili ugodni, što se po zakonu prinose; 9Tada reèe: evo doðoh da uèinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo. 10Po kojoj smo volji mi osveæeni prinosom tijela Isusa Hrista jednom. 11I svaki sveštenik stoji svaki dan služeæi i jedne žrtve mnogo puta prinoseæi koje nikad ne mogu uzeti grijeha. 12A on prinesavši jedinu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu, 13Èekajuæi dalje dok se polože neprijatelji njegovi podnožje nogama njegovima. 14Jer jednijem prinosom savršio je vavijek one koji bivaju osveæeni. 15A svjedoèi nam i Duh sveti; jer kao što je naprijed kazano: 16Ovo je zavjet koji æu naèiniti s njima poslije onijeh dana, govori Gospod: daæu zakone svoje u srca njihova, i u mislima njihovijem napisaæu ih; 17I grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh neæu više spominjati. 18A gdje je oproštenje ovijeh ondje više nema priloga za grijehe.