Isaiah 43.9-14 (Vespers, Unmercenaries)

9Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je izmeðu njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka èuju, i reku: istina je. 10Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga niti æe poslije mene biti. 11Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja. 12Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuð bog meðu vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. 13Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko æe smesti? 14Ovako govori Gospod izbavitelj vaš, svetac Izrailjev: vas radi poslaæu u Vavilon i pobacaæu sve prijevornice, i Haldejce s laðama, kojima se hvale.

Joshua 5.13-15 (Vespers)

13I kad Isus bijaše kod Jerihona, podiže oèi svoje i pogleda, a to èovjek stoji prema njemu s golijem maèem u ruci. I pristupi k njemu Isus i reèe mu: jesi li naš ili naših neprijatelja? 14A on reèe: nijesam; nego sam vojvoda vojske Gospodnje, sada doðoh. I Isus pade nièice na zemlju, i pokloni se, i reèe mu: šta zapovijeda gospodar moj sluzi svojemu? 15A vojvoda vojske Gospodnje reèe Isusu: izuj obuæu s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveto. I uèini Isus tako.

Wisdom of Solomon 3.1-9 (Vespers, Unmercenaries)

Judges 6.2, 7, 11-24 (Vespers)

2I osili ruka Madijanska nad Izrailjem, te od straha Madijanskoga naèiniše sebi sinovi Izrailjevi jame koje su po gorama, i peæine i ograde. 7A kad povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu od Madijana, 11Potom doðe anðeo Gospodnji i sjede pod hrastom u Ofri koji bijaše Joasa Avijezerita; a sin njegov Gedeon vrsijaše pšenicu na gumnu, da bi pobjegao s njom od Madijana. 12I javi mu se anðeo Gospodnji, i reèe mu: Gospod je s tobom, hrabri junaèe! 13A Gedeon mu reèe: o gospodaru moj! kad je Gospod s nama, zašto nas snaðe sve ovo? i gdje su sva èudesa njegova, koja nam pripovijedaše oci naši govoreæi: nije li nas Gospod izveo iz Misira? a sada nas je ostavio Gospod i predao u ruke Madijanima. 14A Gospod ga pogleda i reèe mu: idi u toj sili svojoj, i izbaviæeš Izrailja iz ruku Madijanskih. Ne poslah li te? 15A on mu reèe: o Gospode, èim æu izbaviti Izrailja? eto, rod je moj najsiromašniji u plemenu Manasijinu, a ja sam najmanji u domu oca svojega. 16Tada mu reèe Gospod: ja æu biti s tobom, te æeš pobiti Madijance kao jednoga. 17A Gedeon mu reèe: ako sam našao milost pred tobom, daj mi znak da ti govoriš sa mnom. 18Nemoj otiæi odavde dokle se ja ne vratim k tebi i donesem dar svoj i stavim preda te. A on reèe: èekaæu dokle se vratiš. 19Tada otide Gedeon, i zgotovi jare i od efe brašna hljebove prijesne, i metnu meso u kotaricu a juhu u lonac, i donese mu pod hrast, i postavi. 20A anðeo Božji reèe mu: uzmi to meso i te hljebove prijesne, i metni na onu stijenu, a juhu prolij. I on uèini tako. 21Tada anðeo Gospodnji pruži kraj od štapa koji mu bješe u ruci i dotaèe se mesa i hljebova prijesnijeh; i podiže se oganj sa stijene i spali meso i hljebove prijesne. I anðeo Gospodnji otide ispred oèiju njegovih. 22A Gedeon vidjeæi da bješe anðeo Gospodnji, reèe: ah Gospode Bože! zato li vidjeh anðela Gospodnjega licem k licu? 23A Gospod mu reèe: budi miran, ne boj se, neæeš umrijeti. 24I Gedeon naèini ondje oltar Gospodu, i nazva ga mir Gospodnji. Stoji i danas u Ofri Avijezeritskoj.

Wisdom of Solomon 5.15-6.3 (Vespers, Unmercenaries)

Isaiah 14.7-20 (Vespers)

7Sva zemlja poèiva i mirna je; pjevaju iza glasa. 8Vesele se s tebe i jele i kedri Livanski govoreæi: otkako si pao, ne dolazi niko da nas sijeèe. 9Pakao dolje uskoleba se tebe radi da te srete kad doðeš, probudi ti mrtvace i sve knezove zemaljske, diže s prijestola njihovijeh sve careve narodne. 10Svi æe progovoriti i reæi tebi: i ti li si iznemogao kao mi? izjednaèio se s nama? 11Spusti se u pakao ponos tvoj, zveka psaltira tvojih; prostrti su poda te moljci, a crvi su ti pokrivaè. 12Kako pade s neba, zvijezdo danice, kæeri zorina? kako se obori na zemlju koji si gazio narode? 13A govorio si u srcu svom: izaæi æu na nebo, više zvijezda Božijih podignuæu prijesto svoj, i sješæu na gori zbornoj na strani sjevernoj; 14Izaæi æu u visine nad oblake, izjednaèiæu se s višnjim. 15A ti se u pakao svrže, u dubinu grobnu. 16Koji te vide pogledaæe na te, i gledaæe te govoreæi: to li je onaj koji je tresao zemlju, koji je drmao carstva, 17Koji je vasiljenu obraæao u pustinju, i gradove njezine raskopavao? roblje svoje nije otpuštao kuæi? 18Svi carevi narodni, svikoliki, leže slavno, svaki u svojoj kuæi. 19A ti se izbaci iz groba svojega, kao gadna grana, kao haljina pobijenijeh, maèem pobodenijeh, koji slaze u jamu kamenu, kao pogaženi strv. 20Neæeš se združiti s njima pogrebom, jer si zemlju svoju zatro, narod si svoj ubio; neæe se spominjati sjeme zlikovaèko dok je vijeka.

Matthew 28.16-20 (1st Matins Gospel)

16A jedanaest uèenika otidoše u Galileju u goru kuda im je kazao Isus. 17I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a jedni posumnjaše. 18I pristupivši Isus reèe im govoreæi: dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. 19Idite dakle i nauèite sve narode krsteæi ih va ime oca i sina i svetoga Duha, 20Uèeæi ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin.

Ephesians 2.4-10 (Epistle)

4Ali Bog, koji je bogat u milosti, za premnogu ljubav svoju, koju ima k nama, 5I nas koji bijasmo mrtvi od grijehova oživlje s Hristom blagodaæu ste spaseni 6I s njim vaskrse i posadi na nebesima u Hristu Isusu. 7Da pokaže u vijekovima koji idu preveliko bogatstvo blagodati svoje dobrotom na nama u Hristu Isusu. 8Jer ste blagodaæu spaseni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božij. 9Ne od djela, da se niko ne pohvali. 10Jer smo njegov posao, sazdani u Hristu Isusu za djela dobra, koja Bog naprijed pripravi da u njima hodimo.

1 Corinthians 12.27-13.8 (Epistle, Unmercenaries)

27A vi ste tijelo Hristovo, i udi meðu sobom. 28I jedne dakle postavi Bog u crkvi prvo apostole, drugo proroke, treæe uèitelje, a potom èudotvorce, onda darove iscjeljivanja, pomaganja, upravljanja, razliène jezike. 29Eda li su svi apostoli? Eda li su svi proroci? Eda li su svi uèitelji? Eda li su svi èudotvorci? 30Eda li svi imaju darove iscjeljivanja? Eda li svi govore jezike? Eda li svi kazuju? 31Starajte se pak za veæe darove; pa æu vam još bolji put pokazati.

1Ako jezike èovjeèije i anðelske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveèi. 2I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam. 3I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže. 4Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne velièa, ne nadima se, 5Ne èini što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu, 6Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, 7Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. 8Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako æe i prestati, jezici ako æe umuknuti, razuma ako æe nestati.

Hebrews 2.2-10 (Epistle, Angels)

2Jer ako je ono što je govoreno preko anðela utvrðeno, i svaki prestupak i oglušak pravednu platu primio: 3Kako æemo pobjeæi na marivši za toliko spasenije? koje poèe Gospod propovijedati, i oni koji su èuli potvrdiše meðu nama, 4Kad i Bog posvjedoèi i znacima i èudesima i razliènijem silama, i Duha svetoga razdjeljivanjem po svojoj volji. 5Jer Bog ne pokori anðelima vasionoga svijeta, koji ide i o kome govorimo. 6Ali neko posvjedoèi negdje govoreæi: šta je èovjek da ga se opomeneš, ili sin èovjeèij da ga obiðeš? 7Umalio si ga malijem neèim od anðela, slavom i èasti vjenèao si ga, i postavio si ga nad djelima ruku svojijeh: 8Sve si pokorio pod noge njegove. A kad mu pokori sve, ništa ne ostavi njemu nepokoreno; ali sad još ne vidimo da mu je sve pokoreno. 9A umaljenoga malijem èim od anðela vidimo Isusa, koji je za smrt što podnese vjenèan slavom i èasti, da bi po blagodati Božijoj za sve okusio smrt. 10Jer prilikovaše njemu za kojega je sve i kroz kojega je sve, koji dovede mnoge sinove u slavu, da dovrši poglavara spasenija njihova stradanjem.

Luke 8.41-56 (Gospel)

41I gle, doðe èovjek po imenu Jair, koji bješe starješina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljaše ga da uðe u kuæu njegovu; 42Jer u njega bješe jedinica kæi od dvanaest godina, i ona umiraše. A kad iðaše Isus, turkaše ga narod. 43I bješe jedna bolesna žena od teèenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izlijeèiti, 44I pristupivši sastrag dotaèe se skuta od haljine njegove, i odmah stade teèenje krvi njezine. 45I reèe Isus: ko je to što se dotaèe mene? A kad se svi odgovarahu, reèe Petar i koji bijahu s njim: uèitelju! narod te opkolio i turka te, a ti kažeš: ko je to što se dotaèe mene? 46A Isus reèe: neko se dotaèe mene; jer ja osjetih silu koja iziðe iz mene. 47A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drkæuæi, i pade pred njim, i kaza mu pred svijem narodom zašto ga se dotaèe i kako odmah ozdravi. 48A on joj reèe: ne boj se, kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom. 49Dok on još govoraše doðe neko od kuæe starješine zbornièkoga govoreæi mu: umrije kæi tvoja, ne trudi uèitelja. 50A kad èu Isus, odgovori mu govoreæi: ne boj se, samo vjeruj, i oživljeæe. 51A kad doðe u kuæu, ne dade nijednome uæi osim Petra i Jovana i Jakova, i djevojèina oca i matere. 52A svi plakahu i jaukahu za njom; a on reèe: ne plaèite, nije umrla nego spava. 53I potsmijevahu mu se znajuæi da je umrla. 54A on izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreæi: djevojko! ustani! 55I povrati se duh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi da joj dadu neka jede. 56I diviše se roditelji njezini. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju šta je bilo.

Matthew 10.1, 5-8 (Gospel, Unmercenaries)

1I dozvavši svojijeh dvanaest uèenika dade im vlast nad duhovima neèistijem da ih izgone, i da iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoæi. 5Ovijeh dvanaest posla Isus i zapovjedi im govoreæi: na put neznabožaca ne idite, i u grad Samarjanski ne ulazite. 6Nego idite k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva. 7A hodeæi propovijedajte i kazujte da se približilo carstvo nebesko. 8Bolesne iscjeljujte, gubave èistite, mrtve dižite, ðavole izgonite; zabadava ste dobili, zabadava i dajite.

Luke 10.16-21 (Gospel, Angels)

16Ko vas sluša mene sluša; i ko se vas odrièe mene se odrièe; a ko se mene odrièe, odrièe se onoga koji je mene poslao. 17Vratiše se pak sedamdesetorica s radosti govoreæi: Gospode! i ðavoli nam se pokoravaju u ime tvoje. 18A on im reèe: ja vidjeh sotonu gdje spade s neba kao munja. 19Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i na skorpije i na svaku silu neprijateljsku, i ništa vam neæe nauditi. 20Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena napisana na nebesima. 21U taj èas obradova se Isus u duhu i reèe: hvalim te, oèe, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima. Da, oèe, jer je tako bila volja tvoja.

Synaxis of the Chief Captains of the Heavenly Host, Michael and Gabriel, and of the other Bodiless Powers of Heaven

The holy Scriptures, from beginning to end, are filled with mentions and descriptions of the Heavenly Host: not to believe in angels is not to believe in the Bible. In the heavens they behold the face of God, eternally hymning His glory. They are intimately involved with mankind as well: an angel is appointed guardian over every nation, and over every individual Christian. The Archangels Michael and Gabriel, whom we especially commemorate today along with all the other bodiless powers, have served as messengers to man. “Michael” means “Who is like God?”;”Gabriel” means “God is mighty.” Gabriel especially was appointed to announce the coming of Christ in the flesh.

There is no reckoning the number of the Heavenly Host, though we know that they are a great multitude. They are ranked in nine orders, called Thrones, Cherubim, Seraphim, Dominions, Powers, Authorities, Principalities, Archangels and Angels. “Angel” means “herald” or “messenger” and is properly applied only to those who serve as messengers from God to man; but the name is often applied to the entire host of bodiless powers.

Though bodiless, the angels are finite in knowledge, extension and power. The angel Lucifer, once the highest of them all, desired to be like God Himself, and was cast forever from the presence of God, along with countless others who followed him. These we now know as Satan and the demons. (Needless to say, they are not commemorated today).