Composite 16 - Isaiah 63.15-64.5, 8-9 (Vespers)

1Look down from heaven, Lord, and see from your holy house and your glory. Where is the multitude of your mercy and your pity, that you keep back from us, O Lord? For you are our Father, though Abraham did not know us, though Israel did not ackno­wledge us; but you are our Father, deliver us. From the beginning your name is upon us. Why have you made us wander from your way, Lord? Why have you hardened our hearts not to fear you? Turn back for the sake of your servants, for the tribes of your inheritance, that we may inherit a small part of your holy mountain. Our enemies have trampled down your sanctuary. We have become as at the beginning, when you did not know us, when your name had not been invoked upon us. If you open the heaven, trembling will take hold upon mountains from you, and they will melt as wax melts before the fire; and fire will burn up your enemies, and your name will be manifest to your enemies; before your face nations will be troubled. When you do glorious things trembling from you will seize mountains. From eternity we have not heard, nor have we seen a God save you; and your works are true, and you do mercy to those who wait on you. For mercy will meet those who act justly, and they will be mind­ful of your ways. And now, Lord, your are our Father, while we are your clay and you are our Fashioner; we are all the works of your hands; do not be very angry with us, Lord, and do not remember our sins in season. And now look upon, Lord, for we are all your people.

Jeremiah 2.2-12 (Vespers)

2Idi i vièi Jerusalimu da èuje i govori: ovako veli Gospod: opominjem te se po milosti u mladosti tvojoj i po ljubavi o vjeridbi tvojoj, kad iðaše za mnom po pustinji, i po zemlji gdje se ne sije. 3Izrailj bješe svetinja Gospodu i prvina od rodova njegovijeh; koji je jeðahu svi bijahu krivi, zlo dolažaše na njih, veli Gospod. 4Èujte rijeè Gospodnju, dome Jakovljev i sve porodice doma Izrailjeva. 5Ovako veli Gospod: kaku nepravdu naðoše oci vaši u mene, te otstupiše od mene, i pristaše za ništavilom, i postaše ništavi? 6I ne rekoše: gdje je Gospod koji nas je izveo iz zemlje Misirske, koji nas je vodio po pustinji, po zemlji pustoj i punoj propasti, po zemlji suhoj i gdje je sjen smrtni, po zemlji preko koje niko nije hodio i u kojoj niko nije živio? 7I kad vas dovedoh u zemlju rodnu da jedete rod njezin i dobra njezina, došavši oskvrniste zemlju moju i od našljedstva mojega naèiniste gad. 8Sveštenici ne rekoše: gdje je Gospod? I koji se bave zakonom ne poznaše me, i pastiri odustaše me, i proroci prorokovaše Valom i idoše za stvarima zaludnijem. 9Zato æu se još preti s vama, veli Gospod, i sa sinovima sinova vaših preæu se. 10Jer proðite ostrva Kitimska i vidite, i pošljite u Kidar, i razgledajte dobro, i vidite je li bilo tako što: 11Je li koji narod promijenio bogove, ako i nijesu bogovi? a moj narod promijeni slavu svoju na stvar zaludnu. 12Èudite se tome, nebesa, i zgrozite se i upropastite se! veli Gospod.

Wisdom of Solomon 4.7-15 (Vespers)

Matthew 10.16-22 (Matins Gospel)

16Eto, ja vas šaljem kao ovce meðu vukove: budite dakle mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi. 17A èuvajte se od ljudi; jer æe vas oni predati sudovima, i po zbornicama svojijem biæe vas. 18I pred vlastelje i careve vodiæe vas mene radi za svjedoèanstvo njima i neznabošcima. 19A kad vas predadu, ne brinite se kako æete ili šta æete govoriti; jer æe vam se u onaj èas dati šta æete kazati. 20Jer vi neæete govoriti, nego Duh oca vašega govoriæe iz vas. 21A predaæe brat brata na smrt i otac sina; i ustaæe djeca na roditelje i pobiæe ih. 22I svi æe mrziti na vas imena mojega radi; ali koji pretrpi do kraja blago njemu.

Colossians 2.13-20 (Epistle)

13I vas koji ste bili mrtvi u grijesima i u neobrezanju tijela svojega, oživljeo je s njim, poklonivši nam sve grijehe, 14I izbrisavši pismo uredbe koja bješe protiv nas, i to uzevši sa srijede prikova ga na krstu; 15I svukavši poglavarstva i vlasti izvede ih na ugled slobodno, i pobijedi ih na njemu. 16Da vas dakle niko ne osuðuje za jelo ili za piæe, ili za kakav praznik, ili za mladine, ili za subote; 17Koje je sve bilo sjen od onoga što šæaše da doðe, i tijelo je Hristovo. 18Niko da vas ne vara, po svojoj volji izabranom poniznošæu i službom anðela, istražujuæi i što ne vidje, i uzalud nadimajuæi se umom tijela svojega, 19A ne držeæi se glave, iz koje je sve tijelo s pomoæu zglavaka i sveza sastavljeno, i raste za rast Božij. 20Ako dakle umrijeste s Hristom stihijama svijeta, zašto se kao živeæi u svijetu prepirete:

Hebrews 12.6-13, 25-27 (Epistle, Earthquake)

6Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima. 7Ako trpite karanje, kao sinovima pokazuje vam se Bog: jer koji je sin kojega otac ne kara? 8Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi. 9Ako su nam dakle tjelesni ocevi naši karaèi, i bojimo ih se, kako da ne slušamo oca duhova, da živimo? 10Jer oni za malo dana, kako im ugodno bješe, karahu nas; a ovaj na korist, da dobijemo dijel od njegove svetinje. 11Jer svako karanje kad biva ne èini se da je radost, nego žalost; ali poslije daæe miran rod pravde onima koji su nauèeni njime. 12Zato oslabljene ruke i oslabljena koljena ispravite, 13I staze poravnite nogama svojima, da ne svrne što je hromo, nego još da se iscijeli. 25Ali gledajte da se ne odreèete onoga koji govori; jer kad oni ne utekoše koji se odrekoše onoga koji prorokovaše na zemlji, akamoli mi koji se odrièemo nebeskoga, 26Kojega glas potrese onda zemlju, a sad obeæa govoreæi: još jednom ja æu potresti ne samo zemlju nego i nebo. 27A što veli: još jednom, pokazuje da æe se ukinuti ono što se pomièe, kao stvoreno, da ostane ono što se ne pomièe.

2 Timothy 2.1-10 (Epistle, St Demetrius)

1Ti dakle, sine moj, jaèaj u blagodati Isusa Hrista; 2I što si èuo od mene pred mnogijem svjedocima, ono predaj vjernijem ljudima, koji æe biti vrijedni i druge nauèiti. 3Ti dakle trpi zlo kao dobar vojnik Isusa Hrista; 4Jer se nikakav vojnik ne zapleæe u trgovine ovoga svijeta da ugodi vojvodi. 5Ako i vojuje, ne dobija vijenca ako pravo ne vojuje. 6Radin koji se trudi najprije treba da okusi od roda. 7Razumij što govorim; a Gospod da ti da razum u svemu. 8Opominji se Gospoda Isusa Hrista koji usta iz mrtvijeh, od sjemena Davidova, po jevanðelju mojemu, 9U kojemu trpim zlo do samijeh okova kao zloèinac; ali se rijeè Božija ne veže. 10Zato trpim sve izbranijeh radi da i oni dobiju spasenije u Hristu Isusu sa slavom vjeènom.

Luke 10.22-24 (Gospel)

22I okrenuvši se k uèenicima reèe: sve je meni predao otac moj, i niko ne zna ko je sin osim oca, ni ko je otac osim sina, i ako sin hoæe kome kazati. 23I okrenuvši se k uèenicima nasamo reèe: blago oèima koje vide što vi vidite. 24Jer vam kažem da su mnogi proroci i carevi željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i èuti što vi èujete, i ne èuše.

Matthew 8.23-27 (Gospel, Earthquake)

23I kad uðe u laðu, za njim uðoše uèenici njegovi. 24I gle, oluja velika postade na moru da se laða pokri valovima; a on spavaše. 25I prikuèivši se uèenici njegovi probudiše ga govoreæi: Gospode! izbavi nas, izgibosmo. 26I reèe im: zašto ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i postade tišina velika. 27A ljudi èudiše se govoreæi: ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more?

John 15.17-16.2 (Gospel, St Demetrius)

17Ovo vam zapovijedam da imate ljubav meðu sobom. 18Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas. 19Kad biste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio: a kako nijeste od svijeta, nego vas ja od svijeta izbrah, zato mrzi na vas svijet. 20Opominjite se rijeèi koju vam ja rekoh: nije sluga veæi od gospodara svojega. Ako mene izgnaše, i vas æe izgnati; ako moju rijeè održaše, i vašu æe održati. 21Ali sve æe vam ovo èiniti za ime moje, jer ne poznaju onoga koji me posla. 22Da nijesam bio došao i govorio im ne bi grijeha imali; a sad izgovora neæe imati za grijeh svoj. 23Koji mrzi na mene i na oca mojega mrzi. 24Da nijesam bio djela tvorio meðu njima kojijeh niko drugi ne tvori, ne bi grijeha imali: a sad i vidješe, i omrznuše na mene i na oca mojega. 25Ali da se zbude rijeè napisana u zakonu njihovom: omrznuše na mene ni za što. 26A kad doðe utješitelj, koga æu vam poslati od oca, Duh istine, koji od oca izlazi, on æe svjedoèiti za mene. 27A i vi æete svjedoèiti, jer ste od poèetka sa mnom.

1Ovo vam kazah da se ne sablaznite. 2Izgoniæe vas iz zbornica; a doæi æe vrijeme kad æe svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu èini.

Holy, Glorious and Great Martyr Demetrius the Outpourer of Myrrh (306)

He was a native of Thessalonica, born of noble parents. His wisdom and distinction in battle earned him rapid advancement in the service of the Empire: in time he was appointed commander of all the Roman forces in Thessaly, and Proconsul of Hellas. Despite these worldly honors, Demetrius put his Christian faith before all, and by his words and example brought many pagans to faith in Christ.

When the Emperor Maximian, a persecutor of Christians, came to Thessalonica he appointed games and public sacrifices to celebrate his recent victory over the Scythians. Some jealous pagans used the visit to denounce Demetrius to the Emperor. Maximian had Demetrius cast into a fetid cell in the basement of some nearby baths. Maximian had brought with him a huge barbarian of tremendous strength named Lyaios, who fought many men in the arena and defeated them all, to the entertainment of the Emperor and the crowds. A young Christian named Nestor determined to show the people that the only true strength is in Christ: he visited Demetrius in his cell and asked for his blessing to challenge Lyaios to combat. The Martyr made the sign of the Cross over Nestor and sent him to the arena with his blessing. Nestor, a young boy, cried out before the Emperor ‘God of Demetrius, help me!’ and quickly killed the mighty Lyaios, to the astonishment of the crowd. The infuriated Emperor had Nestor slain with his own sword, and sent soldiers to Demetrius’ cell, where they killed him with their spears. Demetrius’ servant, a believer named Lupus, retrieved the body of Demetrius and buried it with honor. He kept the Saint’s ring and blood-stained tunic, and through them worked several miracles and healings. When the Emperor heard of this, he had Lupus, too, beheaded.

As a sign of the grace that rested on the holy Demetrius, a fragrant myrrh flowed copiously from the Martyr’s body after his death, healing many of the sick. For many centuries, St Demetrius has been a patron Saint of Thessalonica.