Genesis 14.14-20 (Vespers)

14A kad Avram èu da mu se zarobio sinovac, naoruža sluge svoje, trista osamnaest, koji se rodiše u njegovoj kuæi, i poðe u potjeru do Dana. 15Ondje razredivši svoje udari na njih noæu sa slugama svojim, i razbi ih, i otjera ih do Hovala, koji je na lijevo od Damaska, 16I povrati sve blago; povrati i Lota sinovca svojega s blagom njegovijem, i žene i ljude. 17A car Sodomski izide mu na susret kad se vrati razbivši Hodologomora i careve što bijahu s njim, u dolinu Savinu, koje je sada dolina careva. 18A Melhisedek car Salimski iznese hljeb i vino; a on bijaše sveštenik Boga višnjega. 19I blagoslovi ga govoreæi: blagosloven da je Avram Bogu višnjemu, èije je nebo i zemlja! 20I blagosloven da je Bog višnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I dade mu Avram desetak od svega.

Deuteronomy 1.8-11, 15-17 (Vespers)

8Eto, dao sam vam zemlju, uðite u nju, i uzmite zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima vašim, Avramu, Isaku i Jakovu, da æe im je dati i sjemenu njihovu nakon njih. 9I rekoh vam onda govoreæi: ne mogu vas nositi sam. 10Gospod Bog vaš umnožio vas je, i eto vas danas ima mnogo kao zvijezda nebeskih. 11Gospod Bog otaca vaših da vas umnoži još tisuæu puta više, i da vas blagoslovi kao što vam je kazao. 15Tada uzevši starješine od plemena vaših, ljude mudre i poznate, postavih vam ih za starješine, za tisuænike i stotinare i pedesetare i desetare i upravitelje po plemenima vašim. 16I zapovjedih onda sudijama vašim govoreæi: saslušavajte raspre meðu braæom svojom i sudite pravo izmeðu èovjeka i brata njegova i izmeðu došljaka koji je s njim. 17Ne gledajte ko je ko na sudu, saslušajte i maloga i velikoga, ne bojte se nikoga, jer je sud Božji, a stvar koja bi vam bila teška iznesite preda me da je èujem.

Deuteronomy 10.14-21 (Vespers)

14Gle, Gospoda je Boga tvojega nebo, i nebo nad nebesima, zemlja, i sve što je na njoj. 15Ali samo tvoji oci omilješe Gospodu, i izabra sjeme njihovo nakon njih, vas izmeðu svijeh naroda, kao što se vidi danas. 16Zato obrežite srce svoje, i nemojte više biti tvrdovrati. 17Jer je Gospod Bog vaš Bog nad bogovima i gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko niti prima poklona; 18Daje pravicu siroti i udovici; i ljubi došljaka dajuæi mu hljeb i odijelo. 19Ljubite dakle došljaka, jer ste bili došljaci u zemlji Misirskoj. 20Boj se Gospoda Boga svojega, njemu služi i njega se drži, i njegovijem se imenom kuni. 21On je hvala tvoja i on je Bog tvoj, koji tebe radi uèini velike i strašne stvari, koje vidješe oèi tvoje.

John 20.11-18 (8th Matins Gospel)

11A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob, 12I vidje dva anðela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan èelo glave a jedan èelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo. 13I rekoše joj oni: ženo! što plaèeš? Reèe im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše. 14I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus. 15Isus joj reèe: ženo! što plaèeš? koga tražiš? A ona misleæi da je vrtar reèe mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja æu ga uzeti. 16Isus joj reèe: Marija! A ona obazrevši se reèe mu: Ravuni! koje znaèi uèitelju. 17Reèe joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braæi mojoj, i kaži im: vraæam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu. 18A Marija Magdalina otide, i javi uèenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo.

2 Corinthians 11.31-12.9 (Epistle)

31Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji je blagosloven vavijek, zna da ne lažem. 32U Damasku neznabožaèki knez cara Arete èuvaše grad Damask i šæaše da me uhvati; i kroz prozor spustiše me u kotarici preko zida, i izbjegoh iz njegovijeh ruku.

1Ali mi se ne pomaže hvaliti, jer æu doæi na viðenja i otkrivenja Gospodnja. 2Znam èovjeka u Hristu koji prije èetrnaest godina ili u tijelu, ne znam; ili osim tijela, ne znam: Bog zna) bi odnesen do treæega neba. 3I znam za takovog èovjeka ili u tijelu, ili osim tijela, ne znam: Bog zna) 4Da bi odnesen u raj, i èu neiskazane rijeèi kojijeh èovjeku nije slobodno govoriti. 5Tijem æu se hvaliti, a sobom se neæu hvaliti, veæ ako slabostima svojima. 6Jer kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu kazao; ali štedim da ne bi ko više pomislio za mene nego što me vidi ili èuje što od mene. 7I da se ne bih ponio za premnoga otkrivenja, dade mi se žalac u meso, anðeo sotonin, da me æuša da se ne ponosim. 8Zato triput Gospoda molih da otstupi od mene. 9I reèe mi: dosta ti je moja blagodat; jer se moja sila u slabosti pokazuje sasvijem. Daklem æe se najslaðe hvaliti svojijem slabostima, da se useli u mene sila Hristova.

Hebrews 13.7-16 (Epistle, Fathers)

7Opominjite se svojijeh uèitelja koji vam kazivaše rijeè Božiju; gledajte na svršetak njihova življenja, i ugledajte se na vjeru njihovu. 8Isus Hristos juèe je i danas onaj isti i vavijek. 9U nauke tuðe i razliène ne pristajte; jer je dobro blagodaæu utvrðivati srca, a ne jelima, od kojijeh ne imaše koristi oni koji življeše u njima. 10Imamo pak oltar od kojega oni ne smiju jesti koji služe skiniji. 11Jer kojijeh životinja krv unosi poglavar sveštenièki u svetinju za grijehe, onijeh se tjelesa spaljuju izvan okola. 12Zato Isus, da osveti narod krvlju svojom, izvan grada postrada. 13Zato dakle da izlazimo k njemu izvan okola, noseæi njegovu sramotu. 14Jer ovdje nemamo grada koji æe ostati, nego tražimo onaj koji æe doæi. 15Kroz njega dakle da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje priznaju ime njegovo. 16A dobro èiniti i davati milostinju ne zaboravljajte; jer se takovijem žrtvama ugaða Bogu.

Luke 7.11-16 (Gospel)

11I potom iðaše u grad koji se zove Nain, i s njim iðahu mnogi uèenici njegovi i mnoštvo naroda. 12Kad se približiše k vratima gradskijem, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica i naroda iz grada mnogo iðaše s njom. 13I vidjevši je Gospod sažali mu se za njom, i reèe joj: ne plaèi. 14I pristupivši prihvati za sanduk; a nosioci stadoše, i reèe: momèe! tebi govorim, ustani. 15I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj. 16A strah obuze sve, i hvaljahu Boga govoreæi: veliki prorok iziðe meðu nama, i Bog pohodi narod svoj.

John 17.1-13 (Gospel, Fathers)

1Ovo govori Isus, pa podiže oèi svoje na nebo i reèe: oèe! doðe èas, proslavi sina svojega, da i sin tvoj proslavi tebe; 2Kao što si mu dao vlast nad svakijem tijelom da svemu što si mu dao da život vjeèni. 3A ovo je život vjeèni da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga, i koga si poslao Isusa Hrista. 4Ja tebe proslavih na zemlji: posao svrših koji si mi dao da radim. 5I sad proslavi ti mene, oèe, u tebe samoga slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade. 6Ja javih ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta; tvoji bijahu pa si ih meni dao, i tvoju rijeè održaše. 7Sad razumješe da je sve što si mi dao od tebe. 8Jer rijeèi koje si dao meni dadoh im; i oni primiše, i poznadoše istinito da od tebe iziðoh, i vjerovaše da si me ti poslao. 9Ja se za njih molim: ne molim se za sav) svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji. 10I moje sve je tvoje, i tvoje moje; i ja se proslavih u njima. 11I više nijesam na svijetu, a oni su na svijetu, a ja idem k tebi. Oèe sveti! saèuvaj ih u ime svoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi. 12Dok bijah s njima na svijetu, ja ih èuvah u ime tvoje; one koje si mi dao saèuvah, i niko od njih ne pogibe osim sina pogibli, da se zbude pismo. 13A sad k tebi idem, i ovo govorim na svijetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi.

Holy Apostle Philip, One of the Seven Deacons

He was married and had four daughters, virgins consecrated to Christ, each of whom was granted the gift of prophecy (Acts 21). When the Apostles first appointed deacons, Philip was chosen along with St Stephen and five others (Acts 6). He not only served the poor and widows, but was a powerful preacher of the Gospel: Simon the Magician was baptised after seeing his miracles, and it was St Philip who baptised the eunuch of Queen Candace of Ethiopia. In later life he was made a bishop, and reposed in peace.

Synaxis of the Holy Startsi of Optina Monastery

Commemorated today are our holy fathers Moses, Antony, Leonid(Lev), Macarius, Hilarion, Ambrose, Anatolius I, Isaac I, Joseph, Barsanuphius, Anatolius the Younger, Nectarius, Nikon the Confessor, and Hieromartyr Isaac the Younger. Hieromartyr Isaac was shot by the Bolsheviks on December 26 1937.

This feast commemorates a few of the holy Fathers who made the Optina Hermitage (Pustyn) a focus for the powerful renewal movement that spread through the Church in Russia beginning early in the nineteenth century, and continuing up to (and even into) the atheist persecutions of the twentieth century. Saint Paisius Velichkovsky (November 15) was powerfully influential in bringing the almost-lost hesychastic tradition of Orthodox spirituality to Russia in the eighteenth century, and his labors found in Optina Monastery a ‘headquarters’ from which they spread throughout the Russian land. The monastery itself had been in existence since at least the sixteenth century, but had fallen into decay through the anti-monastic policies of Catherine II and other modernizing rulers. Around 1790, Metropolitan Platon of Moscow undertook a mission to restore and revive the monastery in the tradition set forth by St Paisius. By the early 1800s the monastery (located about 80 miles from Moscow) had become a beacon of Orthodox spirituality, partly through their publication of Orthodox spiritual texts, but more importantly through the lineage of divinely-enlightened spiritual fathers (startsi, plural of starets) who served as guides to those, noble and peasant, who flocked to the monastery for their holy counsel. The fathers aroused some controversy in their own day; a few critics (some of them from other monasteries) disapproved of their allowing the Jesus Prayer to become widely-known among the people, fearing that it would give rise to spiritual delusion (prelest). For a wonderful depiction of the deep influence of the Jesus Prayer on Russian life during this period, read the anonymously-writtenWay of a Pilgrim.

With the coming of the Russian Revolution in 1917, the monastery was of course officially shut down, but some of the Fathers were able to keep it running for a time as an ‘agricultural legion’. Over the years, most of the Fathers were dispersed, to die in exile, in prison camps, or by the firing squad. Many of them are known to have continued to function as startsi to their spiritual children, despite great danger and hardship, for the remainder of their time on earth.

Commemoration of the Optina startsi was approved by the Synod of the Russian Church Abroad in 1990, and by the Moscow Patriarchate in 1996. The Optina Monastery itself was officially re-established in 1987.

Saint Theophanes the Hymnographer (the Branded) (847)

He was born in Arabia to wealthy Christian parents. He and his brother Theodore (December 27) became monks in the monastery of St Sabbas the Sanctified. During the iconoclast persecutions, they were sent by Patriarch Thomas of Jerusalem to the Emperor Leo the Armenian, to defend the veneration of icons. The Emperor had the two brothers tortured and imprisoned; then, as a final insult, he had a condemnation branded (or, by another account, tattooed) on their faces in twelve lines of iambic verse. When the iconoclast persecution ended, Theophanes was freed and was soon made a bishop. In all, he suffered for the holy icons for twenty-five years. Both he and his brother Theodore composed many Canons and hymns, which are still used in the Church’s services. He reposed in peace.

Our Holy Father Philotheos Kokkinos,Patriarch of Constantinople (1379)

He was born in Thessalonika around 1300; his mother was a convert from Judaism. He entered monastic life, first at Mt Sinai, then at the Great Lavra on Mt Athos. The so-called “Hesychast controversy” was then raging, and St Philotheos became one of the firmest and most effective supporters of St Gregory Palamas (November 14) in his defense of Orthodoxy against western-inspired attacks on the doctrines of uncreated Grace and the possibility of true union with God. It was St Philotheos who drafted the Hagiorite Tome, the manifesto of the monks of Mt Athos setting forth how the Saints partake of the Divine and uncreated Light which the Apostles beheld at Christ’s Transfiguration. In 1351, he took part in the “Hesychast Council” in Constantinople, and wrote its Acts. In 1354 he was made Patriarch of Constantinople; he stepped down after one year, but was recalled to the Patriarchal throne in 1364. He continued to be a zealous champion of undiluted Orthodoxy, writing treatises setting forth the theology of the Uncreated Energies of God and refuting the scholastic philosophy that was then infecting the Western church. Despite (or because of?) his uncompromising Orthodoxy, he always sought a true, rather than political, reconciliation with the West, and even worked to convene an Ecumenical Council to resolve the differences between the churches. This holy Patriarch was deposed in 1376 when the Emperor Andronicus IV came to the throne; he died in exile in 1379.

St Philotheos composed the Church’s services to St Gregory Palamas. He is not listed in the Synaxaria, but is venerated as a Saint in the Greek church.