1 Peter 1.1-2, 10-12, 2.6-10 (Epistle)

1Od Petra, apostola Isusa Hrista, izbranijem došljacima, rasijanijem po Pontu, Galatiji, Kapadokiji, Aziji i Vitiniji; 2Po proviðenju Boga oca, svetinjom Duha dovedenijem u poslušanje i kropljenje krvi Isusa Hrista: da vam se umnoži blagodat i mir. 10Koje spasenije tražiše i ispitivaše za nj proroci, koji za vašu blagodat prorekoše; 11Ispitujuæi u kakovo ili u koje vrijeme javljaše Duh Hristov u njima, naprijed svjedoèeæi za Hristove muke i za slave po tome; 12Kojima se otkri da ne samijem sebi nego nama služahu ovijem što vam se sad javi po onima koji vam propovjediše jevanðelje poslanijem s neba Duhom svetijem, u koje anðeli žele zaviriti. 6Jer u pismu stoji napisano: evo meæem u Sionu kamen krajeugalan izbrani i skupocjeni; i ko njega vjeruje neæe se postidjeti. 7Vama dakle koji vjerujete èast je; a onima koji se protive kamen koji odbaciše zidari on posta glava od ugla, i kamen spoticanja i stijena sablazni: 8Na koji se i spotièu koji se protive rijeèi, na što su i odreðeni. 9A vi ste izbrani rod, carsko sveštenstvo, sveti narod, narod dobitka, da objavite dobrodjetelji onoga koji vas dozva iz tame k èudnome vidjelu svome; 10Koji nekad ne bijaste narod, a sad ste narod Božij; koji ne bijaste pomilovani, a sad ste pomilovani.

Mark 10.23-32 (Gospel)

23I pogledavši Isus reèe uèenicima svojima: kako je teško bogatima uæi u carstvo nebesko! 24A uèenici se uplašiše od rijeèi njegovijeh. A Isus opet odgovarajuæi reèe im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo uæi u carstvo Božije! 25Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. 26A oni se vrlo divljahu govoreæi u sebi: ko se dakle može spasti? 27A Isus pogledavši na njih reèe: ljudima je nemoguæe, ali nije Bogu: jer je sve moguæe Bogu. 28A Petar mu poèe govoriti: eto mi smo ostavili sve, i za tobom idemo. 29A Isus odgovarajuæi reèe: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuæu, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanðelja radi, 30A da neæe primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuæa, i braæe, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vjeèni. 31Ali æe mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi. 32A kad iðahu putem u Jerusalim, Isus iðaše pred njima, a oni se èuðahu, i za njim iðahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poèe im kazivati šta æe biti od njega:

Veneration of the precious Chains of the Holy and Glorious Apostle Peter.

The story of St Peter’s imprisonment and miraculous release by an Angel of God is told in Acts ch. 12. The chains which fell from his hands were collected by Christians and passed down through the generations as precious relics, finally coming to Constantinople and being placed in the Church of St Peter, where they worked many miracles and healings.

There is nothing superstitious about the veneration of clothing and other objects belonging to the Saints; the Acts of the Apostles describes how handkerchiefs or aprons that had touched the Apostle Paul would heal the sick (ch. 19), and that even the shadow of the Apostle Peter healed those on whom it fell (ch. 5). In the twentieth century, a shirt worn by St Nektarios on his death-bed healed a paralyzed man. The sanctity of those united to God extends not only to their bodies but at times to their garments.