Galatians 5.11-21 (Epistle)
11A ja, braæo, ako još obrezanje propovijedam, zašto me gone? Tako se ukide sablazan krstova.
12O da bi otsjeèeni bili oni koji vas kvare!
13Jer ste vi, braæo, na slobodu pozvani: samo da vaša sloboda ne bude na želju tjelesnu, nego iz ljubavi služite jedan drugome.
14Jer se sav zakon izvršuje u jednoj rijeèi, to jest: ljubi bližnjega svojega kao sebe.
15Ali ako se meðu sobom koljete i jedete, gledajte da jedan drugoga ne istrijebite.
16Velim pak: po duhu hodite, i želja tjelesnijeh ne izvršujte.
17Jer tijelo želi protiv duha, a duh protiv tijela; a ovo se protivi jedno drugome, da ne èinite ono šta hoæete.
18Ako li vas duh vodi, nijeste pod zakonom.
19A poznata su djela tjelesna, koja su preljuboèinstvo, kurvarstvo, neèistota, besramnost,
20Idolopoklonstvo, èaranja, neprijateljstva, svaðe, pakosti, srdnje, prkosi, raspre, sablazni, jeresi,
21Zavisti, ubistva, pijanstva, žderanja, i ostala ovakova, za koja vam naprijed kazujem, kao što i kazah naprijed, da oni koji takova èine neæe naslijediti carstva Božijega.
Galatians 4.22-31
(Epistle, Forerunner)
22Jer je pisano da Avraam dva sina imade, jednoga od robinje, a drugoga od slobodne.
23Ali koji bješe od robinje, po tijelu se rodi; a koji od slobodne, po obeæanju.
24Koje znaèi drugo: jer su ovo dva zavjeta: jedan dakle od gore Sinajske, koja raða za robovanje, i to je Agar.
25Jer Agar znaèi Sinaj gora u Arapskoj, i poredi se sa sadašnjijem Jerusalimom, i služi sa djecom svojom.
26A gornji Jerusalim slobodna je, koji je mati svima nama.
27Jer je pisano: razveseli se, nerotkinjo koja ne raðaš; prokini i povièi, ti koja ne trpiš muke poroðaja; jer pusta ima mnogo više djece negoli ona koja ima muža.
28A mi smo, braæo, po Isaku djeca obeæanja.
29No kako onda onaj što se rodi po tijelu gonjaše duhovnoga, tako i sad.
30Ali šta govori pismo? Istjeraj robinju i sina njezina; jer sin robinjin neæe naslijediti sa sinom slobodne.
31Tako, braæo, nijesmo djeca robinjina nego slobodne.
Luke 3.23-4.1 (Gospel)
23I taj Isus imaše oko trideset godina kad poèe; i bješe, kao što se mišljaše, sin Josifa sina Ilijna,
24Sina Matatova, sina Levijna, sina Melhijna, sina Janejeva, sina Josifova,
25Sina Matatijna, sina Amosova, sina Naumova, sina Eslijna, sina Nangejeva,
26Sina Maatova, sina Matatijna, sina Semejina, sina Josifova, sina Judina,
27Sina Joanina, sina Risina, sina Zorovavelova, sina Salatiilova, sina Nirijna,
28Sina Melhijna, sina Adijna, sina Kosamova, sina Irova,
29Sina Josijna, sina Eliezerova, sina Jorimova, sina Matatova, sina Levijna,
30Sina Simeunova, sina Judina, sina Josifova, sina Jonanova, sina Eliakimova,
31Sina Melejina, sina Mainanova, sina Matatina, sina Natanova, sina Davidova,
32Sina Jesejeva, sina Ovidova, sina Voozova, sina Salmonova, sina Naasonova,
33Sina Aminadavova, sina Aramova, sina Esromova, sina Faresova, sina Judina,
34Sina Jakovljeva, sina Isakova, sina Avraamova, sina Tarina, sina Nahorova,
35Sina Seruhova, sina Ragavova, sina Falekova, sina Everova, sina Salina,
36Sina Kainanova, sina Arfaksadova, sina Simova, sina Nojeva, sina Lamehova,
37Sina Matusalina, sina Enohova, sina Jaredova, sina Maleleilova, sina Kainanova,
38Sina Enosova, sina Sitova, sina Adamova, sina Božijega.
1Isus pak pun Duha svetoga vrati se od Jordana, i odvede ga Duh u pustinju,
Luke 1.5-25
(Gospel, Forerunner)
5U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronova, po imenu Jelisaveta.
6A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane.
7I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje veæ stari.
8I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom,
9Da po obièaju sveštenstva doðe na njega da iziðe u crkvu Gospodnju da kadi.
10I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kaðenja.
11A njemu se pokaza anðeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga.
12I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade na nj.
13A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu ime Jovan.
14I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovu roðenju.
15Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vina i sikera; i napuniæe se Duha svetoga još u utrobi matere svoje;
16I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome;
17I on æe naprijed doæi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.
18I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita.
19I odgovarajuæi anðeo reèe mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.
20I evo, onijemiæeš i neæeš moæi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim rijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme.
21I narod èekaše Zariju, i èuðahu se što se zabavi u crkvi.
22A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem.
23I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj.
24A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi:
25Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima.