Luke 24.1-12 (4th Matins Gospel)

1A u prvi dan nedjeljni doðoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima; 2Ali naðoše kamen odvaljen od groba. 3I ušavši ne naðoše tijela Gospoda Isusa. 4I kad se one èuðahu tome, gle, dva èovjeka staše pred njima u sjajnijem haljinama; 5A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga meðu mrtvima? 6Nije ovdje; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji, 7Govoreæi da sin èovjeèij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treæi dan da ustane. 8I opomenuše se rijeèi njegovijeh. 9I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem. 10A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima. 11I njima se uèiniše njihove rijeèi kao laž, i ne vjerovaše im. 12A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vidje same haljine gdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi.

Galatians 2.16-20 (Epistle, Sunday after Elevation)

16Pa doznavši da se èovjek neæe opravdati djelima zakona, nego samo vjerom Isusa Hrista, i mi vjerovasmo Hrista Isusa da se opravdamo vjerom Hristovom, a ne djelima zakona: jer se djelima zakona nikakvo tijelo neæe opravdati. 17Ako li se mi koji tražimo da se opravdamo Hristom, naðosmo i sami grješnici, dakle je Hristos grijehu sluga? Bože saèuvaj! 18Jer ako opet zidam ono što razvalih, pokazujem se da sam prestupnik. 19Jer ja zakonom zakonu umrijeh da Bogu živim; s Hristom se razapeh. 20A ja više ne živim, nego živi u meni Hristos. A što sad živim u tijelu, živim vjerom sina Božijega, kojemu omiljeh, i predade sebe za mene.

2 Corinthians 4.6-15 (Epistle)

6Jer Bog koji reèe da iz tame zasvijetli vidjelo, zasvijetli u srcima našima na svjetlost poznanja slave Božije u licu Isusa Hrista. 7Ali ovo blago imamo u zemljanijem sudovima, da premnoštvo sile bude od Boga a ne od nas. 8U svemu imamo nevolje, ali nam se ne dosaðuje; zbunjeni smo, ali ne gubimo nada; 9Progone nas, ali nijesmo ostavljeni; obaljuju nas, ali ne ginemo. 10I jednako nosimo na tijelu smrt Gospoda Isusa, da se i život Isusov na tijelu našemu pokaže. 11Jer mi živi jednako se predajemo na smrt za Isusa, da se i život Isusov javi na smrtnome tijelu našemu. 12Zato dakle smrt vlada u nama, a život u vama. 13Imajuæi pak onaj isti duh vjere kao što je napisano: vjerovah, zato govorih; mi vjerujemo, zato i govorimo. 14Znajuæi da æe onaj koji podiže Isusa, i nas podignuti s Isusom, i postaviti s vama. 15Jer je sve vas radi, da blagodat umnožena izobiluje hvalama na slavu Božiju.

Mark 8.34-9.1 (Gospel, Sunday after Elevation)

34I dozvavši narod s uèenicima svojima reèe im: ko hoæe za mnom da ide neka se odreèe sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide. 35Jer ko hoæe dušu svoju da saèuva, izgubiæe je; a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevanðelja onaj æe je saèuvati. 36Jer kakva je korist èovjeku ako zadobije sav svijet a duši svojoj naudi? 37Ili kakav æe otkup dati èovjek za dušu svoju? 38Jer ko se postidi mene i mojijeh rijeèi u rodu ovome preljubotvornome i grješnom, i sin æe se èovjeèij postidjeti njega kad doðe u slavi oca svojega s anðelima svetima.

1I reèe im: zaista vam kažem: imaju neki meðu ovima što stoje ovdje koji neæe okusiti smrti dok ne vide carstvo Božije da doðe u sili.

Matthew 22.35-46 (Gospel)

35I upita jedan od njih zakonik kušajuæi ga i govoreæi: 36Uèitelju! koja je zapovijest najveæa u zakonu? 37A Isus reèe mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. 38Ovo je prva i najveæa zapovijest. 39A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. 40O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci. 41A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus 42Govoreæi: šta mislite za Hrista, èij je sin? Rekoše mu: Davidov. 43Reèe im: kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreæi: 44Reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima? 45Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin? 46I niko mu ne mogaše odgovoriti rijeèi; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više.

Holy Prophet Jonas (Jonah) (9th c. BC)

His story is told in the Old Testament book that bears his name. He is counted as one of the twelve ‘minor prophets.’ According to one tradition recorded in the Synaxaria, he was the son of the widow of Zarephath, resurrected by the holy Elias (July 20).

The song of Jonah, I called to the Lord out of my distress (Jonah 2:2-9) is the Sixth Biblical Ode of the Matins canon, and forms the basis of countless troparia, many of which meditate upon the Jonah’s time in the belly of the sea-monster as a type of Christ’s sojourn in the tomb. The Book of Jonah is read in its entirety on Holy Saturday.

The Prophet Jonah is commemorated tomorrow, September 22, on the Slavic calendar.

Apostle Quadratus (Codratus) of the Seventy (130)

He was one of the Seventy appointed by Christ Himself. After Christ’s Ascension, Quadratus preached the Gospel in Athens, then served as a bishop in Athens, then in Magnesia. He was stoned by the pagans, then imprisoned and starved to death in prison. It is said that he wrote a defense of the Christian faith which caused the Emperor Hadrian to decree that Christians were not to be persecuted without special cause. He was buried in Magnesia.

Our Venerable Father Joseph of Zaonikiev Monastery(1612)

He was a peasant named Hilarion in the district of Vologda, and lived a simple, laboring life until he began to lose his sight. Not despairing, Hilarion went to all the churches nearby and asked that services of intercession be offered for him. One day, during the Divine Liturgy, Hilarion beheld a man in white clothing who told him that his name was Cosmas, blessed him, and told him that he would soon be healed. The next day Hilarion was going to church again and the Holy Unmercenaries Cosmas and Damian appeared to him along with an icon of the Mother of God. A voice from the icon said that the people must cleanse the place where he stood and erect a cross there. Upon venerating the icon, Hilarion was instantly and completely healed. Returning to his village, he joyfully told what had happened. The villagers cleansed the place, as commanded in Hilarion’s vision, set up a cross, and built a chapel to house the icon, which began to work many miracles. When the bishop learned of these events, he determined to found a monastery on that spot, and made Hilarion the first monk, giving him the name of Joseph. Saint Joseph spent the next thirty years there in prayer and great asceticism: he would spend the winter nights without sleep, standing in prayer before the miraculous icon of the Theotokos. He reposed in peace and was buried in the chapel that he and his fellow-villagers had built years before.

Finding of the Relics of St Dimitri of Rostov (1752)

St Dimitri is commemorated October 28.