Wisdom of Solomon 3.1-9 (Vespers)
Dormition Fast — Fish, Wine and Oil are Allowed
27Sve je meni predao otac moj, i niko ne zna sina do otac; niti oca ko zna do sin i ako kome sin hoæe kazati. 28Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja æu vas odmoriti. 29Uzmite jaram moj na sebe, i nauèite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naæi æete pokoj dušama svojijem. 30Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako.
6Koji razlikuje dane, Gospodu razlikuje; i koji ne razlikuje dana, Gospodu ne razlikuje. Koji jede, Gospodu jede: jer hvali Boga; i koji ne jede, Gospodu ne jede, i hvali Boga. 7Jer nijedan od nas ne živi sebi, i nijedan ne umire sebi. 8Jer ako živimo, Gospodu živimo; a ako umiremo, Gospodu umiremo. Ako dakle živimo, ako umiremo, Gospodnji smo. 9Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživlje da oblada i mrtvima i živima.
22A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera, 23Krotost, uzdržanje; na to nema zakona. 24A koji su Hristovi, raspeše tijelo sa slastima i željama. 25Ako u duhu živimo, po duhu i da hodimo, 26Da ne tražimo lažne slave razdražujuæi jedan drugoga, i zavideæi jedan drugome.
1Braæo! ako i upadne èovjek u kakav grijeh, vi duhovni ispravljajte takovoga duhom krotosti, èuvajuæi sebe da i ti ne budeš iskušan. 2Nosite bremena jedan drugoga, i tako æete ispuniti zakon Hristov.
32A Isus dozvavši uèenike svoje reèe: žao mi je ovoga naroda, jer veæ tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu. 33I rekoše mu uèenici njegovi: otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod? 34I reèe im Isus: koliko hljebova imate? A oni rekoše: sedam, i malo ribice. 35I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji. 36I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu. 37I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteèe sedam kotarica punijeh. 38A onijeh što su jeli bijaše èetiri hiljade ljudi, osim žena i djece. 39I otpustivši narod uðe u laðu, i doðe u okoline Magdalske.
17I izišavši s njima stade na mjestu ravnom, i gomila uèenika njegovijeh; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja Tirskoga i Sidonskoga, 18Koji doðoše da ga slušaju i da se iscjeljuju od svojijeh bolesti, i koje muèahu duhovi neèisti; i iscjeljivahu se. 19I sav narod tražaše da ga se dotaknu; jer iz njega izlažaše sila i iscjeljivaše ih sve. 20I on podignuvši oèi na uèenike svoje govoraše: blago vama koji ste siromašni duhom; jer je vaše carstvo Božije. 21Blago vama koji ste gladni sad; jer æete se nasititi. Blago vama koji plaèete sad; jer æete se nasmijati. 22Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo sina radi èovjeèijega. 23Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako èinili prorocima ocevi njihovi.
He was numbered among the Seventy. Then, when Judas who betrayed Christ had taken his own life, the disciples (120 men and women) convened to choose one who would take his place among the Twelve. They nominated two, Joseph (called Barsabas or Justus) and Matthias, then cast lots. The lot fell to Matthais, who henceforth was numbered among the Twelve (See Acts ch. 1). Accounts of his Apostolate after this vary. According to some, he preached the Gospel in Ethiopia and met his martyrdom there. According to others, after visiting Ethiopia he returned to Judea, where he was tried and condemned by Ananias the High Priest, and stoned to death, then beheaded.
A native of Alexandria, he was brought before the pagan governor and tortured for his faith, but would not renounce Christ. Finally he was burned alive, but from the flames he called out: ‘My beloved brethren, do not be enslaved by your bodies, but give thought to your souls, given to you by God and kin to God and to the heavenly powers.’