2 Corinthians 3.4-11 (Epistle)
4A takovo pouzdanje imamo kroz Hrista u Boga,
5Ne da smo vrsni od sebe pomisliti što, kao od sebe, nego je naša vrsnoæa od Boga;
6Koji i uèini nas vrsne da budemo sluge novom zavjetu, ne po slovu nego po duhu; jer slovo ubija, a duh oživljuje.
7Ako li služba smrti koja je u kamenju izrezana slovima, bi u slavi da sinovi Izrailjevi ne mogoše pogledati na lice Mojsijevo od slave lica njegova koja prestaje:
8Akamoli neæe mnogo veæma služba duha biti u slavi?
9Jer kad je služba osuðenja slava, mnogo veæma izobiluje služba pravde u slavi.
10Jer i nije slavno što se proslavi s ove strane prema prevelikoj slavi.
11Jer kad je slavno ono što prestaje, mnogo æe veæma biti u slavi ono što ostaje.
Matthew 23.29-39 (Gospel)
29Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika,
30I govorite: da smo mi bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv proroka.
31Tijem samo svjedoèite za sebe da ste sinovi onijeh koji su pobili proroke.
32I vi dopunite mjeru otaca svojijeh.
33Zmije, porodi aspidini! kako æete pobjeæi od presude u oganj pakleni?
34Zato evo ja æu k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi æete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada,
35Da doðe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zarije sina Varahijna, kojega ubiste meðu crkvom i oltarom.
36Zaista vam kažem da æe ovo sve doæi na rod ovaj.
37Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim èeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliæe svoje pod krila, i ne htjeste!
38Eto æe vam se ostaviti vaša kuæa pusta.
39Jer vam kažem: neæete mene vidjeti otsele dok ne reèete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.