1 Corinthians 6.20-7.12 (Epistle)

20Jer ste kupljeni skupo. Proslavite dakle Boga u tjelesima svojijem i u dušama svojijem, što je Božije.

1A za ono što mi pisaste: dobro je èovjeku da se ne dohvata do žene: 2Ali zbog kurvarstva svaki da ima svoju ženu, i svaka žena da ima svojega muža; 3Muž da èini ženi dužnu ljubav, tako i žena mužu. 4Žena nije gospodar od svojega tijela, nego muž; tako i muž nije gospodar od svojega tijela, nego žena. 5Ne zabranjujte se jedno od drugoga, veæ ako u dogovoru za vrijeme, da se postite i molite Bogu; i opet da se sastanete, da vas sotona ne iskuša vašijem neuzdržanjem. 6Ali ovo govorim po svjetu a ne po zapovijesti; 7Jer hoæu da svi ljudi budu kao i ja; ali svaki ima svoj dar od Boga: ovaj dakle ovako a onaj onako. 8A neoženjenijem i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja što sam. 9Ako li se ne uzdrže, neka se žene i udaju; jer je bolje ženiti se negoli upaljivati se. 10A oženjenijem zapovijedam, ne ja nego Gospod, da se žena od muža ne razdvaja 11Ako li se pak i razdvoji, da se više ne udaje, ili da se pomiri sa svojijem mužem i muž da ne pušæa žene. 12A ostalima govorim ja a ne Gospod: ako koji brat ima ženu nekrštenu i ona se privoli življeti s njim, da je ne ostavlja.

Matthew 14.1-13 (Gospel)

1U to vrijeme doðe glas do Iroda èetverovlasnika o Isusu; 2I reèe slugama svojijem: to je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvijeh, i zato èini èudesa. 3Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega. 4Jer mu govoraše Jovan: ne možeš ti nje imati. 5I šæaše da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka. 6A kad bijaše dan roðenja Irodova, igra kæi Irodijadina pred njima i ugodi Irodu. 7Zato i s kletvom obreèe joj dati šta god zaište. 8A ona nauèena od matere svoje: daj mi, reèe, ovdje na krugu glavu Jovana krstitelja. 9I zabrinu se car; ali kletve radi i onijeh koji se gošæahu s njim, zapovjedi joj dati. 10I posla te posjekoše Jovana u tamnici. 11I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše djevojci, i odnese je materi svojoj. 12I došavši uèenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i ukopaše ga; i doðoše Isusu te javiše. 13I èuvši Isus, otide odande u laði u pusto mjesto nasamo. A kad to èuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova.

Holy Myrrh-bearer and Equal-to-the-Apostles Mary Magdalene

She was from the town of Magdala on the Sea of Galilee, for which reason she is called “Magdalene.” The Lord Jesus cast out seven demons from her, after which she became His faithful disciple, following Him even to the Cross when most of His disciples had fled. With the other holy Myrrh-bearers, she prepared the spices to anoint His body and carried them to His tomb. There she was one of the first witnesses to the Resurrection, and the first to proclaim it.

Various traditions hold that, after Christ’s ascension, she traveled to Rome, where she presented the Emperor with a red egg and proclaimed “Christ is Risen!” For this reason her icons often show her holding a red egg, and from this the tradition of distributing red eggs at Pascha is said to have arisen. She is then said to have travelled to Ephesus where she helped St John the Theologian in his gospel ministry before reposing there.

Mary Magdalene is sometimes identified with the “sinful woman” of the Gospels, but this is not the Church’s tradition. Neither the Gospels nor the sacred hymnography of the Church make this connection.

The name ‘Madeleine’ is a form of ‘Magdalene’.