1 Corinthians 2.9-3.8 (Epistle)

9Nego kao što je pisano: što oko ne vidje, i uho ne èu, i u srce èovjeku ne doðe, ono ugotovi Bog onima, koji ga ljube. 10A nama je Bog otkrio Duhom svojijem; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije. 11Jer ko od ljudi zna šta je u èovjeku osim duha èovjeèijega koji živi u njemu? Tako i u Bogu što je niko ne zna osim Duha Božijega. 12A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha koji je iz Boga, da znamo što nam je darovano od Boga; 13Koje i govorimo ne rijeèima što je nauèila èovjeèija premudrost, nego što uèi Duh sveti; i duhovne stvari duhovno radimo. 14A tjelesni èovjek ne razumije što je od Duha Božijega; jer mu se èini ludost i ne može da razumije, jer treba duhovno da se razgleda. 15Duhovni pak sve razgleda, a njega sama niko ne razgleda. 16Jer ko pozna um Gospodnji da ga pouèi? A mi um Hristov imamo.

1I ja, braæo, ne mogoh s vama govoriti kao s duhovnima nego kao s tjelesnima, kao s malom djecom u Hristu. 2Mlijekom vas napojih a ne jelom, jer još ne mogaste, i ni sad još ne možete, 3Jer ste još tjelesni. Jer gdje su meðu vama zavisti i svaðe i nesloge, nijeste li tjelesni, i ne živite li po èovjeku? 4Jer kad govori ko: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; nijeste li tjelesni? 5Ko je dakle Pavle a ko li Apolo do samo sluge kroz koje vjerovaste, kao što i svakome Gospod dade? 6Ja posadih, Apolo zali, a Bog dade te uzraste. 7Tako niti je onaj što koji sadi, ni onaj koji zaljeva, nego Bog koji daje te raste. 8A onaj koji sadi i koji zaljeva jednaki su; i svaki æe primiti svoju platu po svojemu trudu.

Matthew 13.31-36 (Gospel)

31Drugu prièu kaza im govoreæi: carstvo je nebesko kao zrno gorušièno koje uzme èovjek i posije na njivi svojoj, 32Koje je istina najmanje od sviju sjemena, ali kad uzraste, veæe je od svega povræa, i bude drvo da ptice nebeske dolaze, i sjedaju na njegovijem granama. 33Drugu prièu kaza im: carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne. 34Sve ovo u prièama govori Isus ljudima, i bez prièe ništa ne govoraše im: 35Da se zbude što je rekao prorok govoreæi: otvoriæu u prièama usta svoja, kazaæu sakriveno od postanja svijeta. 36Tada ostavi Isus ljude, i doðe u kuæu. I pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: kaži nam prièu o kukolju na njivi.

Hieromartyr Athenogenes, bishop of Sebaste, and his ten disciples (311)

“In the time of Diocletian, a fierce persecutor of Christians called Philomarchus came to Sebaste. He arrested and killed many Christians in the town. When he saw Athenogenes and his disciples, he told the elder to sacrifice to the idols, that they should not perish as had the other Christians. Athenogenes replied: ‘O Torturer, those whom you describe as having perished have not perished, but are in heaven and make merry with the angels!’ There was a touching moment when a deer, which had been hand-fed by the compassionate Athenogenes, ran up to him and, seeing him in such straits, shed tears. Wild animals of the hills had more pity on the martyrs than did the pagans! After harsh torture, during which an angel of God comforted them, they were all beheaded, first the priests and fellow workers of Athenogenes and then Athenogenes himself, and went to their heavenly home in the year 311.” (Prologue)

The Great Horologion adds “There is a second Martyr Athenogenes commemorated today, mentioned by St Basil… it is said that as this Athenogenes approached the fire, wherein he was to die a martyric death, he chanted the hymn O Joyous Light in praise of the Holy Trinity.” This is one way that we know that the vesperal hymn Gladsome Light was in use before the time of St Basil the Great.