Romans 9.18-33 (Epistle)

18Tako dakle koga hoæe miluje, a koga hoæe otvrdoglavi. 19Reæi æeš mi: zašto nas još krivi? jer ko se može suprotiti volji njegovoj? 20A ko si ti, o èovjeèe! da protivno odgovaraš Bogu? Eda li rukotvorina govori majstoru svome: zašto si me tako naèinio? 21Ili zar lonèar nema vlasti nad kalom da od jedne guke naèini jedan sud za èast a drugi za sramotu? 22A kad šæaše Bog da pokaže gnjev svoj i da objavi silu svoju, podnese s velikijem trpljenjem sudove gnjeva koji su pripravljeni za pogibao. 23I da pokaže bogatstvo slave svoje na sudima milosti koje pripravi za slavu; 24Koje nas i dozva ne samo od Jevreja nego i od neznabožaca, 25Kao što i u Josiji govori: nazvaæu narod svojijem koji nije moj narod, i neljubaznicu ljubaznicom. 26I biæe na mjestu, gdje im se reèe: vi nijeste moj narod; tamo æe se nazvati sinovi Boga živoga. 27A Isaija vièe za Izrailja: ako bude broj sinova Izrailjevijeh kao pijesak morski, ostatak æe se spasti. 28Jer æe on izvršiti rijeè svoju, i naskoro æe izvršiti po pravdi, da, ispuniæe Gospod naskoro rijeè svoju na zemlji. 29I kao što proreèe Isaija: da nam nije Gospod Savaot ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodom i Gomor. 30Šta æemo dakle reæi? Da neznabošci koji ne tražiše pravde dokuèiše pravdu, ali pravdu od vjere. 31A Izrailj tražeæi zakon pravde ne dokuèi zakona pravde. 32Zašto? Jer ne traži iz vjere nego iz djela zakona; jer se spotakoše na kamen spoticanja, 33Kao što stoji napisano: evo meæem u Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; i koji ga god vjeruje neæe se postidjeti.

1 Corinthians 4.9-16 (Epistle, Apostles)

9Jer mislim da Bog nas apostole najstražnje postavi, kao one koji su na smrt osuðeni; jer bismo gledanje i svijetu i anðelima i ljudima. 10Mi smo budale Hrista radi, a vi ste mudri u Hristu; mi slabi, a vi jaki; vi slavni, a mi sramotni. 11Do ovoga èasa i gladujemo, i trpimo žeðu, i golotinju, i muke, i potucamo se, 12I trudimo se radeæi svojijem rukama. Kad nas psuju, blagosiljamo; kad nas gone, trpimo; 13Kad hule na nas, molimo; postasmo kao smetlište svijeta, po kojemu svi gaze dosad. 14Ne pišem ja ovo da posramim vas, nego vas uèim kao svoju ljubaznu djecu. 15Jer ako imate i trista uèitelja u Hristu, ali nemate mnogo otaca. Jer vas ja u Hristu Isusu rodih jevanðeljem. 16Nego vas molim, ugledajte se na mene kao i ja na Hrista.

Matthew 11.2-15 (Gospel)

2A Jovan èuvši u tamnici djela Hristova posla dvojicu uèenika svojijeh, 3I reèe mu: jesi li ti onaj što æe doæi, ili drugoga da èekamo? 4A Isus odgovarajuæi reèe im: idite i kažite Jovanu što èujete i vidite: 5Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi èiste se i gluhi èuju, mrtvi ustaju i siromašnima propovijeda se jevanðelje. 6I blago onome koji se ne sablazni o mene. 7A kad ovi otidoše, poèe Isus ljudima govoriti o Jovanu: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar? 8Ili šta ste izišli da vidite? Èovjeka u meke haljine obuèena? Eto, koji meke haljine nose po carskijem su dvorovima. 9Ili šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka. 10Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto, ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem, koji æe pripraviti put tvoj pred tobom. 11Zaista vam kažem: nijedan izmeðu roðenijeh od žena nije izišao veæi od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu nebeskome veæi je od njega. 12A od vremena Jovana krstitelja dosad carstvo nebesko na silu se uzima, i siledžije dobijaju ga. 13Jer su svi proroci i zakon proricali do Jovana. 14I ako hoæete vjerovati, on je Ilija što æe doæi. 15Koji ima uši da èuje neka èuje.

Mark 3.13-19 (Gospel, Apostles)

13I iziðoše na goru, i dozva koje on šæaše; i doðoše mu. 14I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju, 15I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone ðavole: 16Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar; 17I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znaèi sinovi gromovi; 18I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita, 19I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.

Synaxis of the Holy, Glorious and All-praised Twelve Apostles

Though each of the Twelve Apostles has his own Feast day, on this day they are commemorated together. Of the Twelve, only St John the Theologian died in peace; the rest met a martyr’s end. Following are their individual feast days and the manner of their end.

Roman citizens could not be crucified: crucifixion was considered a shameful death unworthy of a citizen. For this reason the Apostle Paul was ‘privileged’ to be beheaded.

Peter: June 29, January 16. Crucified upside down.

Andrew: November 30. Crucified.

James the Son of Zebedee: April 30. Beheaded.

John the Theologian: September 26, May 8. Died in peace in a wondrous way.

Philip: November 14. Crucified.

Bartholomew: June 11, August 25. Crucified, then flayed and beheaded.

Thomas: October 6. Pierced with five spears.

Matthew the Evangelist: November 16. Burned to death.

James the Son of Aphaeos: October 9. Crucified.

Thaddeus (or Jude the brother of James): June 19. Crucified.

Simon the Zealot: May 10. Crucified.

Matthias: August 9. Stoned, then beheaded with an axe when dead.

Paul: June 29. Beheaded.