Acts 18.22-28 (Epistle)
22I došavši u Æesariju, iziðe i pozdravi se s crkvom, i siðe u Antiohiju.
23I provedavši nekoliko vremena iziðe i proðe redom Galatijsku zemlju i Frigiju utvrðujuæi sve uèenike.
24A doðe u Efes jedan Jevrejin, po imenu Apolos, rodom iz Aleksandrije, èovjek rjeèit i silan u knjigama.
25Ovaj bješe upuæen na put Gospodnji, i goreæi duhom, govoraše i uèaše pravo o Gospodu, a znadijaše samo krštenje Jovanovo.
26I ovaj poèe slobodno propovijedati po zbornicama. A kad ga èuše Akila i Priskila, primiše ga i još mu bolje pokazaše put Gospodnji.
27A kad on šæaše da prijeðe u Ahaju, poslaše braæa naprijed i pisaše uèenicima da ga prime. I on došavši onamo pomože mnogo onima koji vjerovahu blagodaæu;
28Jer zdravo nadvlaðivaše Jevreje jednako pred narodom dokazujuæi iz pisma da je Isus Hristos.
John 12.36-47 (Gospel)
36Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih.
37Ako je i èinio tolika èudesa pred njima, opet ga ne vjerovahu;
38Da se zbude rijeè Isaije proroka koji reèe: Gospode! ko vjerova govorenju našemu? i ruka Gospodnja kome se otkri?
39Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reèe Isaija:
40Zaslijepio je oèi njihove i okamenio srca njihova, da ne vide oèima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.
41Ovo reèe Isaija kad vidje slavu njegovu i govori za njega.
42Ali opet i od knezova mnogi ga vjerovaše; nego radi fariseja ne priznavahu, da ne bi bili izgnani iz zbornice;
43Jer im veæma omilje slava ljudska nego slava Božija.
44A Isus povika i reèe: ko mene vjeruje ne vjeruje mene, nego onoga koji me posla;
45I ko vidi mene vidi onoga koji me posla.
46Ja doðoh vidjelo na svijet, da nijedan koji me vjeruje ne ostane u tami.
47I ko èuje moje rijeèi i ne vjeruje, ja mu neæu suditi; jer ja ne doðoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet.