Orthodox Calendar

5. април 2025.
Fifth Saturday of Lent

Lenten Fast — Wine and Oil are Allowed

Feasts

  • Saturday of the Akathist to the Most-Holy Theotokos

Commemorations

  • Holy Martyrs Agathopous and Theodoulos (303)
  • Our Holy Father Mark of Trache (ca. 400)

Scripture Readings

Hebrews 9.24-28 (Epistle)

24Jer Hristos ne uðe u rukotvorenu svetinju, koja je prilika prave, nego u samo nebo, da se pokaže sad pred licem Božijim za nas; 25Niti da mnogo puta prinosi sebe, kao što poglavar sveštenièki ulazi u svetinju svake godine s krvlju tuðom: 26Inaèe bi on morao mnogo puta stradati od postanja svijeta; a sad jednom na svršetku vijeka javi se da svojom žrtvom satre grijeh. 27I kao što je ljudima odreðeno jednom umrijeti, a potom sud: 28Tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogijeh grijehe; a drugom æe se javiti bez grijeha na spasenije onima koji ga èekaju.

Hebrews 9.1-7 (Epistle, Theotokos)

1Tako i prvi zavjet imaše pravde bogomoljstva i svetinju zemaljsku. 2Jer skinija bješe naèinjena prva, u kojoj bijaše svijeænjak i trpeza i postavljeni hljebovi, što se zove svetinja. 3A za drugijem zavjesom bijaše skinija, koja se zove svetinja nad svetinjama, 4Koja imaše zlatnu kadionicu, i kovèeg zavjeta okovan svuda zlatom, u kome bijaše zlatan sud s manom, i palica Aronova, koja se bješe omladila, i ploèe zavjeta. 5A više njega bijahu heruvimi slave, koji osjenjavahu oltar; o èemu se ne može sad govoriti redom. 6A kad ovo bijaše tako ureðeno, ulažahu sveštenici svagda u prvu skiniju i savršivahu službu Božiju. 7A u drugu ulažaše jednom u godini sam poglavar sveštenièki, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodna neznanja.

Mark 8.27-31 (Gospel)

27I iziðe Isus i uèenici njegovi u sela Æesarije Filipove; i putem pitaše uèenike svoje govoreæi im: ko govore ljudi da sam ja? 28A oni odgovoriše: Jovan krstitelj; drugi: Ilija; a drugi: koji od proroka. 29A on im reèe: a vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajuæi reèe mu: ti si Hristos. 30I zaprijeti im da nikom ne kazuju za njega. 31I poèe ih uèiti da sinu èovjeèijemu valja mnogo postradati, i da æe ga okriviti starješine i glavari sveštenièki i književnici, i da æe ga ubiti, i treæi dan da æe ustati.

Luke 10.38-42, 11.27-28 (Gospel, Theotokos)

38A kad iðahu putem i on uðe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuæu. 39I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu. 40A Marta se bješe zabunila kako æe ga doèekati, i prikuèivši se reèe: Gospode! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože. 41A Isus odgovarajuæi reèe joj: Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo, 42A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se neæe uzeti od nje. 27A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reèe mu: blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje si sao! 28A on reèe: blago i onima koji slušaju rijeè Božiju, i drže je.

Commemorations

Holy Martyrs Agathopous and Theodoulos (303)

Agathopous was a deacon, very old, and Theodoulos a reader, very young, in the church in Thessalonica. During Diocletian’s persecution the two were summoned to trial. They went joyfully, holding one another by the hand and exclaiming to all, ‘We are Christians!’ After flattery, cajolery, threats, imprisonment and starvation had failed to make them deny Christ, they were condemned to death by drowning. They were bound and a large stone tied to their necks; as they were about to be thrown into the sea, Agathopous cried, ‘Behold, by a second baptism we are washed from our sins, and will go cleansed to Christ Jesus!’ Their drowned bodies were soon washed ashore, and Christians gave them honorable burial. Not long afterward, Theodoulos appeared to his brethren in the form of a shining angel and told them to give all his goods to the poor.

Our Holy Father Mark of Trache (ca. 400)

He is also called ‘Mark the Athenian’ because he was born in Athens. When his parents died, he pondered the transience of all earthly things, gave his goods to the poor, and embarked on a plank in the sea, asking God to lead him wherever He desired. By God’s providence, Mark was cast up on the shores of Libya, where he settled as a hermit on a mountain called Trache. (Some say it was in Ethiopia, but this seems less likely.) There he lived for ninety-five years, never seeing another human being.

Saint Serapion visited him before his death and recorded his life. Serapion asked Mark if there were any Christians whose faith was so great that they could say to a mountain ‘Get up and cast yourself into the sea,’ and it would be so. Immediately the mountain on which they stood began to move like a wave, but Mark raised his hand and stilled it.

On his deathbed, St Mark prayed for the salvation of all men and gave up his soul to God. Saint Serapion saw an angel carrying Mark’s soul, and a hand extended from heaven to receive it. Saint Mark was about 130 years old when he reposed.