Isaiah 2.3-11 (6th Hour)

3I iæi æe mnogi narodi govoreæi: hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva, i uèiæe nas svojim putovima, i hodiæemo stazama njegovijem; jer æe iz Siona izaæi zakon, i rijeè Gospodnja iz Jerusalima. 4I sudiæe meðu narodima, i karaæe mnoge narode, te æe raskovati maèeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neæe dizati maèa narod na narod, niti æe se više uèiti boju. 5Dome Jakovljev, hodi da idemo po svjetlosti Gospodnjoj. 6Ali si ostavio svoj narod, dom Jakovljev, jer su puni zala istoènijeh i gataju kao Filisteji, i mili su im sinovi tuðinski. 7I zemlja je njihova puna srebra i zlata, i blagu njihovu nema kraja; zemlja je njihova puna konja, i kolima njihovijem nema kraja. 8Puna je zemlja njihova i idola; djelu ruku svojih klanjaju se, što naèiniše prsti njihovi. 9I klanjaju se prosti ljudi, i savijaju se glavni ljudi; nemoj im oprostiti. 10Uði u stijenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova. 11Ponosite oèi èovjeèije poniziæe se, i visina ljudska ugnuæe se, a Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan.

Genesis 1.24-2.3 (Vespers)

24Potom reèe Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako. 25I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem, i stoku po vrstama njezinijem, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro. 26Potom reèe Bog: da naèinimo èovjeka po svojemu oblièju, kao što smo mi, koji æe biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se mièu po zemlji. 27I stvori Bog èovjeka po oblièju svojemu, po oblièju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. 28I blagoslovi ih Bog, i reèe im Bog: raðajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se mièe po zemlji. 29I još reèe Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to æe vam biti za hranu. 30A svjemu zvjerinju zemaljskom i svjema pticama nebeskim i svjemu što se mièe na zemlji i u èem ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako. 31Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veèe i bi jutro, dan šesti.

1Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova. 2I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja uèini; i poèinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja uèini; 3I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan poèinu od svijeh djela svojih, koja uèini;

Proverbs 2.1-22 (Vespers)

1Sine moj, ako primiš rijeèi moje, i zapovijesti moje sahraniš kod sebe, 2Da pazi uho tvoje na mudrost, i prigneš srce svoje k razumu, 3Ako prizoveš mudrost, i k razumu podigneš glas svoj, 4Ako ga ustražiš kao srebro, i kao sakriveno blago ako dobro ustražiš; 5Tada æeš razumjeti strah Gospodnji, i poznanje Božije naæi æeš. 6Jer Gospod daje mudrost, iz njegovijeh usta dolazi znanje i razum. 7Èuva pravima što doista jest, štit je onima koji hode u bezazlenosti, 8Da bi se držali staza pravijeh, a on èuva put svetaca svojih. 9Tada æeš razumjeti pravdu i sud i što je pravo, i svaki dobri put. 10Kad doðe mudrost u srce tvoje, i znanje omili duši tvojoj, 11Pomnjivost æe paziti na te, razum æe te èuvati, 12Izbavljajuæi te od zla puta, od ljudi koji govore opake stvari, 13Koji ostavljaju prave pute da idu putovima mraènijem, 14Koji se raduju zlo èineæi, i igraju u zlijem opaèinama; 15Kojih su putovi krivi, i sami su opaki na stazama svojim; 16Izbavljajuæi te od žene tuðe, od tuðinke, koja laska svojim rijeèima, 17Koja ostavlja voða mladosti svoje, i zaboravlja zavjet Boga svojega. 18Jer k smrti vodi dom njezin, i k mrtvima staze njezine. 19Ko god uðe k njoj ne vraæa se, niti izlazi na put životni. 20Zato hodi putem dobrijeh, i drži se staza pravednièkih. 21Jer æe pravednici nastavati na zemlji, i bezazleni æe ostati na njoj. 22A bezbožni æe se istrijebiti sa zemlje, i bezakonici æe se išèupati iz nje.

Martyr Conon of Isauria (2nd c.)

The holy Martyr Conon lived in the days of the holy Apostles; he was born in the village of Bydane of Isauria in Asia Minor, to parents named Nestor and Nada. He was instructed in the Faith and baptised into Christ by the Archangel Michael himself, who, it is said, accompanied him for the rest of his life. His parents joined him in marriage to a pagan maiden named Anna; but on their wedding night he took a candle, put it under a vessel, and asked her ‘Which is better, light or darkness?’ She answered ‘Light,’ and he told her of the Christian faith and the joys of the spiritual life. She accepted Christ, and the two agreed to live in virginity. Conon went on to bring many pagans to Christ, including his own parents. His wife and both parents died after a few years (Nestor as a Martyr) and he gave himself up entirely to prayer, fasting, and contemplation on God. He was known as a wonder-worker, and even evil spirits were compelled to serve him.

During one of the persecutions, Magnus the governor of Isauria imprisoned Conon and had him tortured, beaten and stabbed with knives. Believers obtained some of his blood, and the sick who were anointed with it became well. A large crowd of Christians whom Conon had brought to Faith surrounded the governor’s palace demanding Conon’s release, and the frightened governor let him go. He lived for two more years in his own home, then reposed in peace.

St Mark of Athens (4th c.)

He was born in Athens of pagan parents, but believed and was baptized, and, forsaking everything, lived as a hermit in the desert beyond Egypt. He did not see another human being for ninety-five years, and we would know nothing of his life had not the monk Serapion come upon him. Mark was about to depart this life, and lived only long enough to tell Serapion his story. Serapion then gave him burial.

St Mark the Ascetic (5th c.)

St Mark was a disciple of St John Chrysostom, tonsured a monk at the age of forty by St John himself. He then withdrew to the Nitrian desert and lived for sixty years as a hermit, devoting himself to fasting, prayer, and writing spiritual discourses.

Saint Mark knew all the Holy Scriptures by heart. His compassion was so great that he wept at the distress of any of God’s creatures: once he wept for the blind pup of a hyena, and the pup received its sight. Though he lived alone in the desert, it is said that he received Communion from an angel.

The holy and scholarly Patriarch Photios held his writings in the highest esteem, and at one time there was a saying, ‘sell all that you have, and buy Mark.’ Some of these beautiful and profound writings may be read in English in the first volume of the Philokalia.