Isaiah 26.21-27.9 (6th Hour)

21Jer, gle, Gospod izlazi iz mjesta svojega da pohodi stanovnike zemaljske za bezakonje njihovo, i zemlja æe otkriti krvi svoje niti æe više pokrivati pobijenijeh svojih.

1Tada æe Gospod pokarati maèem svojim ljutijem i velikim i jakim levijatana, prugu zmiju, i levijatana, krivuljastu zmiju, i ubiæe zmaja koji je u moru. 2Tada pjevajte o vinogradu koji raða crvenijem vinom: 3Ja Gospod èuvam ga, u svako doba zaljevaæu ga; dan noæ èuvaæu ga da ga ko ne ošteti. 4Nema gnjeva u mene; ko æe staviti u boj nasuprot meni èkalj i trnje? ja æu pogaziti i spaliti sve. 5Ili neka se uhvati za silu moju da uèini mir sa mnom; uèiniæe mir sa mnom. 6Jednom æe se ukorijeniti Jakov, procvjetaæe i uzrasti Izrailj, i napuniæe vasiljenu plodom. 7Je li ga udario onako kako je udario one koji njega udaraše? je li ga ubio onako kako su ubijeni oni koje je ubio? 8S mjerom ga je karao, kad ga je odbacio, kad ga je odnio silnijem vjetrom svojim istoènijem. 9Zato æe se tijem oèistiti bezakonje Jakovljevo i to æe biti sva korist što æe se uzeti grijeh njegov kad sve kamenje oltarno razmetne kao razdrobljeno kreèno kamenje i ne bude više gajeva ni sunèanijeh likova,

Genesis 9.18-10.1 (Vespers)

18A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima. 19To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja. 20A Noje poèe raditi zemlju, i posadi vinograd. 21I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega. 22A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braæe svoje na polju. 23A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i iduæi natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega. 24A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je uèinio mlaði sin, 25I reèe: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braæe svoje! 26I još reèe: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga! 27Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga! 28I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina. 29A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije.

1A ovo su plemena sinova Nojevijeh, Sima, Hama i Jafeta, kojima se rodiše sinovi poslije potopa.

Proverbs 12.23-13.9 (LXX) (Vespers)

23Pametan èovjek pokriva znanje, a srce bezumnijeh razglašuje bezumlje. 24Ruka radljiva gospodariæe, a lijena æe davati danak. 25Briga u srcu èovjeèijem obara; a dobra rijeè razveseljava. 26Pravedniku je bolje nego bližnjemu njegovu; a bezbožnike zavodi put njihov. 27Ljenivac neæe peæi lova svoga, a u vrijedna je èovjeka dobro dragocjeno. 28Na putu pravde život je, i kuda ide staza njezina nema smrti.

1Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora. 2Od ploda usta svojih svaki æe jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje. 3Ko èuva usta svoja, èuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada. 4Željna je duša ljenivèeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiæe se. 5Na lažnu rijeè mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti. 6Pravda èuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika. 7Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago. 8Otkup je za život èovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje. 9Vidjelo pravednièko svijetli se, a žižak bezbožnièki ugasiæe se.

Hebrews 2.11-18 (Epistle, Theotokos)

11Jer i onaj koji osveæuje, i oni koji se osveæuju, svi su od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih braæom 12Govoreæi: objaviæu ime tvoje braæi svojoj, i posred crkve zapjevaæu te. 13I opet: ja æu se u njega uzdati. I opet: evo ja i djeca moja koju mi je dao Bog. 14Buduæi pak da djeca imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome, da smræu satre onoga koji ima državu smrti, to jest ðavola; 15I da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi. 16Jer se zaista ne prima anðela, nego se prima sjemena Avraamova. 17Zato bješe dužan u svemu da bude kao braæa, da bude milostiv i vjeran poglavar sveštenièki pred Bogom, da oèisti grijehe narodne. 18Jer u èemu postrada i iskušan bi u onome može pomoæi i onima koji se iskušavaju.

Luke 1.24-38 (Gospel, Theotokos)

24A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi: 25Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima. 26A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret 27K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. 28I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama. 29A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav? 30I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga. 31I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus. 32On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova; 33I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja. 34A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža? 35I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij. 36I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom. 37Jer u Boga sve je moguæe što reèe. 38A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje.

Synaxis of the Archangel Gabriel

Each of the Great Feasts of the Church is followed by a commemoration of some holy one who figures in the events of the Feast. So, today we commemorate the Holy Archangel Gabriel, who brought the glad news of the conception of Christ to Mary, the Theotokos. The Prologue gives the following teaching:

“The herald of the incarnation of the Son of God, he is one of the seven great angels who stand before the throne of God. He revealed to Zacharias the birth of the Forerunner, and said of himself: ‘I am Gabriel that stand in the presence of God’ (Lk. 1:19). His name, Gabriel, signifies ‘man of God’. Speaking about the Annunciation, the holy Fathers comment that an angel with such a name was sent to signify who He was, and of what nature He was, who would be born of the most pure Virgin. He would be the Man of God, the Man-God, the strong and mighty God. Others have found that it was this same Gabriel who announced the conception of the Virgin Mary to Joachim and Anna, and that it was he who taught Moses in the wilderness to write the Book of Genesis. The holy Fathers consider that Gabriel belongs to the foremost and highest order of the heavenly powers, the seraphim, since the seraphim stand closest to God. And so he is one of the seven seraphim closest to God. The names of these seven are: Michael, Gabriel, Raphael, Uriel, Selathiel, Jegudiel and Barachiel. Some would add Jeremiel to this number. Each has his own particular service, but all are equal in honour. Why did God not send Michael? For the reason that Michael’s service is the suppression of the enemies of God’s truth, while Gabriel’s is the annunciation of the salvation of the human race.”