Isaiah 6.1-12 (6th Hour)

1Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. 2Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema leæaše. 3I vikahu jedan drugome govoreæi: svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. 4I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. 5I rekoh: jaoh meni! pogiboh, jer sam èovjek neèistijeh usana, i živim usred naroda neèistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim oèima. 6A jedan od serafima doletje k meni držeæi u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, 7I dotaèe se usta mojih i reèe: evo, ovo se dotaèe usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj oèisti se. 8Potom èuh glas Gospodnji gdje reèe: koga æu poslati? i ko æe nam iæi? A ja rekoh: evo mene, pošlji mene. 9A on reèe: idi, i reci tome narodu: slušajte ali neæete razumjeti, gledajte ali neæete poznati. 10Uèini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oèi im zatvori, da ne vide oèima svojim i ušima svojim da ne èuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele. 11A ja rekoh: dokle Gospode? A on reèe: dokle ne opuste gradovi da budu bez stanovnika i kuæe da budu bez ljudi, i zemlja dokle sasvijem ne opusti, 12I dokle Gospod opravi daleko ljude i bude sama pustoš u zemlji.

Genesis 5.1-24 (Vespers)

1Ovo je pleme Adamovo. Kad Bog stvori èovjeka, po oblièju svojemu stvori ga. 2Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih èovjek, kad biše stvoreni. 3I poživje Adam sto i trideset godina, i rodi sina po oblièju svojemu, kao što je on, i nadjede mu ime Sit. 4A rodiv Sita poživje Adam osam stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri; 5Tako poživje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije. 6A Sit poživje sto i pet godina, i rodi Enosa; 7A rodiv Enosa poživje Sit osam stotina i sedam godina, raðajuæi sinove i kæeri; 8Tako poživje Sit svega devet stotina i dvanaest godina; i umrije. 9A Enos poživje devedeset godina, i rodi Kajinana; 10A rodiv Kajinana poživje Enos osam stotina i petnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri; 11Tako poživje Enos svega devet stotina i pet godina; i umrije. 12A Kajinan poživje sedamdeset godina, i rodi Maleleila; 13A rodiv Maleleila poživje Kajinan osam stotina i èetrdeset godina, raðajuæi sinove i kæeri; 14Tako poživje Kajinan svega devet stotina i deset godina; i umrije. 15A Maleleilo poživje šezdeset i pet godina, i rodi Jareda; 16A rodiv Jareda poživje Maleleilo osam stotina i trideset godina, raðajuæi sinove i kæeri; 17Tako poživje Maleleilo svega osam stotina i devedeset i pet godina; i umrije. 18A Jared poživje sto i šezdeset i dvije godine, i rodi Enoha; 19A rodiv Enoha poživje Jared osam stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri; 20Tako poživje Jared svega devet stotina i šezdeset i dvije godine, i umrije. 21A Enoh poživje šezdeset i pet godina, i rodi Matusala; 22A rodiv Matusala poživje Enoh jednako po volji Božjoj trista godina, raðajuæi sinove i kæeri; 23Tako poživje Enoh svega trista i šezdeset i pet godina; 24I živeæi Enoh jednako po volji Božjoj, nestade ga, jer ga uze Bog.

Proverbs 6.3-20 (Vespers)

3Zato uèini tako, sine moj, i oprosti se, jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, pripadni, i navali na bližnjega svojega. 4Ne daj sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema. 5Otmi se kao srna iz ruke lovcu, i kao ptica iz ruke ptièaru. 6Idi k mravu, ljenivèe, gledaj putove njegove, i omudraj. 7Nema voða ni upravitelja ni gospodara; 8I opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira uz žetvu piæu svoju. 9Dokle æeš, ljenivèe, ležati? kad æeš ustati od sna svojega? 10Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš, 11Utom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan èovjek. 12Èovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima; 13Namiguje oèima, govori nogama, pokazuje prstima; 14Svaka mu je opaèina u srcu, kuje zlo svagda, zameæe svaðu. 15Zato æe ujedanput doæi pogibao njegova, èasom æe se satrti i neæe biti lijeka. 16Na ovo šestoro mrzi Gospod, i sedmo je gad duši njegovoj: 17Oèi ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu, 18Srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trèe na zlo, 19Lažan svjedok koji govori laž, i ko zameæe svaðu meðu braæom. 20Èuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.

Translation of the Relics (847) of St Nicephoros, Patriarch of Constantinople (827)

His main commemoration is on June 2; today we commemorate the return of his holy relics to Constantinople.

Nicephoros was Patriarch during the time of the iconoclasts, and openly opposed the Emperor Leo the Armenian’s heretical policies. For this he was exiled to a monastery on the island of Prochonis, which he himself had built when Patriarch. After living there for thirteen years, he reposed around 827. In time, the iconoclast Emperors died, and the Emperor Michael, with his mother Theodora, came to the Imperial throne in 842; they appointed Methodios, a defender of the icons, as Patriarch. In 846, the incorrupt relics of St Nicephoros were returned to Constantinople and placed first in the Hagia Sophia, then in the Church of the Holy Apostles. The saint had been driven from Constantinople on March 13, and his relics were returned there on March 13, nineteen years later to the day.