Romans 14.19-23, 16.25-27 (Epistle)

19Tako dakle da se staramo za mir i za ono èim vodimo na bolje jedan drugoga. 20Ne raskopavaj djela Božijega jela radi; jer je sve èisto; nego je pogano za èovjeka koji jede sa spoticanjem. 21Dobro je ne jesti mesa, i vina ne piti, i ono ne èiniti na što se tvoj brat spotièe, ili oda šta gori postaje ili slabi. 22Ti imaš vjeru? Imaj je sam u sebi pred Bogom. Blago onome koji ne osuðuje sebe za ono šta naðe za dobro. 23A koji se sumnja osuðen je ako jede, jer ne èini po vjeri: a šta god nije po vjeri grijeh je. 25A onome koji vas može utvrditi po jevanðelju mojemu i propovijedanju Isusa Hrista, po otkrivenju tajne koja je bila sakrivena od postanja svijeta, 26A sad se javila i obznanila kroz pisma proroèka, po zapovijesti vjeènoga Boga, za poslušanje vjere meðu svima neznabošcima, 27Jedinome premudrome Bogu, kroz Isusa Hrista, slava vavijek. Amin.

Galatians 5.22-6.2 (Epistle, Departed)

22A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera, 23Krotost, uzdržanje; na to nema zakona. 24A koji su Hristovi, raspeše tijelo sa slastima i željama. 25Ako u duhu živimo, po duhu i da hodimo, 26Da ne tražimo lažne slave razdražujuæi jedan drugoga, i zavideæi jedan drugome.

1Braæo! ako i upadne èovjek u kakav grijeh, vi duhovni ispravljajte takovoga duhom krotosti, èuvajuæi sebe da i ti ne budeš iskušan. 2Nosite bremena jedan drugoga, i tako æete ispuniti zakon Hristov.

Matthew 6.1-13 (Gospel)

1Pazite da pravdu svoju ne èinite pred ljudima da vas oni vide; inaèe plate nemate od oca svojega koji je na nebesima. 2Kad dakle daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što èine licemjeri po zbornicama i po ulicama da ih hvale ljudi. Zaisto vam kažem: primili su platu svoju. 3A ti kad èiniš milostinju, da ne zna ljevaka tvoja što èini desnica tvoja. 4Tako da bude milostinja tvoja tajna; i otac tvoj koji vidi tajno, platiæe tebi javno. 5I kad se moliš Bogu, ne budi kao licemjeri, koji rado po zbornicama i na raskršæu po ulicama stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaisto vam kažem da su primili platu svoju. 6A ti kad se moliš, uði u klijet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se ocu svojemu koji je u tajnosti; i otac tvoj koji vidi tajno, platiæe tebi javno. 7A kad se molite, ne govorite mnogo, kao neznabošci; jer oni misle da æe za mnoge rijeèi svoje biti uslišeni. 8Vi dakle ne budite kao oni; jer zna otac vaš šta vam treba prije molitve vaše; 9Ovako dakle molite se vi: Oèe naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; 10Da doðe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu; 11Hljeb naš potrebni daj nam danas; 12I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojijem; 13I ne navedi nas u napast; no izbavi nas oda zla. Jer je tvoje carstvo, i sila, i slava vavijek. Amin.

Matthew 11.27-30 (Gospel, Departed)

27Sve je meni predao otac moj, i niko ne zna sina do otac; niti oca ko zna do sin i ako kome sin hoæe kazati. 28Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja æu vas odmoriti. 29Uzmite jaram moj na sebe, i nauèite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naæi æete pokoj dušama svojijem. 30Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako.

Martyr Eudocia of Heliopolis (2nd c.)

Eudocia was from Heliopolis of Phoenicia (now Baalbek in Lebanon). A surpassingly beautiful pagan, she led a licentious life and became wealthy from the gifts of her many lovers. One day an elderly monk, Germanus, came to Heliopolis and stayed with a Christian whose house adjoined Eudocia’s. At night, he began to read aloud from the Psalter and a book on the Last Judgment. From next-door, Eudocia heard him. Her heart was reached, and she stood attentively all night, listening to every word in fear and contrition. The next day she begged Germanus to visit her, and he explained the saving Christian faith to her. Finally, Eudocia asked the local bishop to baptise her. She freed her servants, gave all her wealth to the poor, and entered a monastery.

“Her former lovers, enraged at her conversion, her refusal to return to her old ways, and the withering away of her beauty through the severe mortifications she practiced, betrayed her as a Christian to Vincent the Governor, and she was beheaded”(Great Horologion). According to some,this was under Trajan (98-117); according to others, under Hadrian (117-138).

The Prologue gives a somewhat different account: that after entering the monastery, Eudocia was permitted to pursue the monastic life in peace — with such devotion that, thirteen months after she entered the monastery, she was chosen as abbess. She lived for fifty-six years in the monastery, and was granted the gift of raising the dead. In her old age, a persecution of Christians arose, and Eudocia was beheaded along with many others. “Here is a wonderful example of how a vessel of uncleanness can be purified, sanctified and filled with a precious, heavenly fragrance by the grace of the Holy Spirit” (Prologue).