2 Thessalonians 3.6-18 (Epistle)
6Zapovijedamo vam pak, braæo, u ime Gospoda našega Isusa Hrista, da se odvojite od svakoga brata koji živi neuredno, a ne po uredbi koju primiše od nas.
7Jer sami znate kako treba da se ugledate na nas, jer ne življesmo neuredno meðu vama,
8Niti zabadava hljeb jedosmo u koga, nego u trudu i u poslu, dan i noæ radeæi, da ne budemo na dosadu nikome od vas.
9Ne kao da nemamo vlasti, nego da sebe damo vama za ugled, da budete kao i mi.
10Jer kad bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo da ako ko neæe da radi da i ne jede.
11Jer èujemo da neki neuredno žive meðu vama, ništa ne radeæi, nego okrajèe i miješaju se u tuðe poslove.
12Takovima zapovijedamo i molimo ih u Gospodu našemu Isusu Hristu da mirno radeæi svoj hljeb jedu.
13A vama, braæo, da ne dotuži dobro èiniti.
14A ako ko ne posluša rijeèi naše, onoga poslanicom naznaèite, i ne miješajte se s njim, da se posrami.
15Ali ga ne držite kao neprijatelja, nego ga svjetujte kao brata.
16A sam Gospod mira da vam da mir svagda u svakom dogaðaju. Gospod sa svima vama.
17Pozdrav mojom rukom Pavlovom, koje je znak u svakoj poslanici, ovako pišem:
18Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin.
Luke 19.12-28 (Gospel)
12Reèe dakle: jedan èovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati.
13Dozvavši pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i reèe im: trgujte dok se ja vratim.
14I graðani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreæi: neæemo da on caruje nad nama.
15I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reèe da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio.
16Tada doðe prvi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa.
17I reèe mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova.
18I doðe drugi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa.
19A on reèe i onome: i ti budi nad pet gradova.
20I treæi doðe govoreæi: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i èuvao.
21Jer sam se bojao tebe: jer si èovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao.
22A gospodar mu reèe: po tvojijem æu ti rijeèima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd èovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žnjem što nijesam sijao:
23Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom?
24I reèe onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.
25I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa.
26A on im odgovori: jer vam kažem da æe se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzeæe se od njega i ono što ima.
27A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom.
28I kazavši ovo poðe naprijed, i iðaše gore u Jerusalim.