Scripture Readings
Composite 16 - Isaiah 63.15-64.5, 8-9 (Vespers)
1Look down from heaven, Lord, and see from your holy house and your glory. Where is the multitude of your mercy and your pity, that you keep back from us, O Lord? For you are our Father, though Abraham did not know us, though Israel did not acknowledge us; but you are our Father, deliver us. From the beginning your name is upon us. Why have you made us wander from your way, Lord? Why have you hardened our hearts not to fear you? Turn back for the sake of your servants, for the tribes of your inheritance, that we may inherit a small part of your holy mountain. Our enemies have trampled down your sanctuary. We have become as at the beginning, when you did not know us, when your name had not been invoked upon us. If you open the heaven, trembling will take hold upon mountains from you, and they will melt as wax melts before the fire; and fire will burn up your enemies, and your name will be manifest to your enemies; before your face nations will be troubled. When you do glorious things trembling from you will seize mountains. From eternity we have not heard, nor have we seen a God save you; and your works are true, and you do mercy to those who wait on you. For mercy will meet those who act justly, and they will be mindful of your ways. And now, Lord, your are our Father, while we are your clay and you are our Fashioner; we are all the works of your hands; do not be very angry with us, Lord, and do not remember our sins in season. And now look upon, Lord, for we are all your people.
Jeremiah 2.2-12 (Vespers)
2Idi i vièi Jerusalimu da èuje i govori: ovako veli Gospod: opominjem te se po milosti u mladosti tvojoj i po ljubavi o vjeridbi tvojoj, kad iðaše za mnom po pustinji, i po zemlji gdje se ne sije.
3Izrailj bješe svetinja Gospodu i prvina od rodova njegovijeh; koji je jeðahu svi bijahu krivi, zlo dolažaše na njih, veli Gospod.
4Èujte rijeè Gospodnju, dome Jakovljev i sve porodice doma Izrailjeva.
5Ovako veli Gospod: kaku nepravdu naðoše oci vaši u mene, te otstupiše od mene, i pristaše za ništavilom, i postaše ništavi?
6I ne rekoše: gdje je Gospod koji nas je izveo iz zemlje Misirske, koji nas je vodio po pustinji, po zemlji pustoj i punoj propasti, po zemlji suhoj i gdje je sjen smrtni, po zemlji preko koje niko nije hodio i u kojoj niko nije živio?
7I kad vas dovedoh u zemlju rodnu da jedete rod njezin i dobra njezina, došavši oskvrniste zemlju moju i od našljedstva mojega naèiniste gad.
8Sveštenici ne rekoše: gdje je Gospod? I koji se bave zakonom ne poznaše me, i pastiri odustaše me, i proroci prorokovaše Valom i idoše za stvarima zaludnijem.
9Zato æu se još preti s vama, veli Gospod, i sa sinovima sinova vaših preæu se.
10Jer proðite ostrva Kitimska i vidite, i pošljite u Kidar, i razgledajte dobro, i vidite je li bilo tako što:
11Je li koji narod promijenio bogove, ako i nijesu bogovi? a moj narod promijeni slavu svoju na stvar zaludnu.
12Èudite se tome, nebesa, i zgrozite se i upropastite se! veli Gospod.
Wisdom of Solomon 4.7-15 (Vespers)
John 20.19-31
(9th Matins Gospel)
19A kad bi uveèe onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu uèenici njegovi skupili od straha Jevrejskoga, doðe Isus i stade na srijedu i reèe im: mir vam.
20I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se uèenici obradovaše vidjevši Gospoda.
21A Isus im reèe opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas.
22I ovo rekavši dunu, i reèe im: primite Duh sveti.
23Kojima oprostite grijehe, oprostiæe im se; i kojima zadržite, zadržaæe se.
24A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad doðe Isus.
25A drugi mu uèenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A on im reèe: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova; neæu vjerovati.
26I poslije osam dana opet bijahu uèenici njegovi unutra, i Toma s njima. Doðe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade meðu njima i reèe: mir vam.
27Potom reèe Tomi: pruži prst svoj amo i viði ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran.
28I odgovori Toma i reèe mu: Gospod moj i Bog moj.
29Isus mu reèe: pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše.
30A i mnoga druga èudesa uèini Isus pred uèenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj.
31A ova se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujuæi imate život u ime njegovo.
Galatians 1.11-19 (Epistle)
11Ali vam dajem na znanje, braæo, da ono jevanðelje koje sam ja javio, nije po èovjeku.
12Jer ga ja ne primih od èovjeka, niti nauèih, nego otkrivenjem Isusa Hrista.
13Jer ste èuli moje življenje nekad u Jevrejstvu, da sam odviše gonio crkvu Božiju i raskopavao je.
14I napredovah u Jevrejstvu veæma od mnogijeh vrsnika svojijeh u rodu svome, i odviše revnovah za otaèke svoje obièaje.
15A kad bi ugodno Bogu, koji me izabra od utrobe matere moje i prizva blagodaæu svojom,
16Da javi sina svojega u meni, da ga jevanðeljem objavim meðu neznabošcima; odmah ne pitah tijela i krvi,
17Niti iziðoh u Jerusalim k starijim apostolima od sebe, nego otidoh u Arapsku, i opet se vratih u Damask.
18A poslije toga na tri godine iziðoh u Jerusalim da vidim Petra, i ostadoh u njega petnaest dana.
19Ali drugoga od apostola ne vidjeh, osim Jakova brata Gospodnjega.
Hebrews 12.6-13, 25-27
(Epistle, Earthquake)
6Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima.
7Ako trpite karanje, kao sinovima pokazuje vam se Bog: jer koji je sin kojega otac ne kara?
8Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi.
9Ako su nam dakle tjelesni ocevi naši karaèi, i bojimo ih se, kako da ne slušamo oca duhova, da živimo?
10Jer oni za malo dana, kako im ugodno bješe, karahu nas; a ovaj na korist, da dobijemo dijel od njegove svetinje.
11Jer svako karanje kad biva ne èini se da je radost, nego žalost; ali poslije daæe miran rod pravde onima koji su nauèeni njime.
12Zato oslabljene ruke i oslabljena koljena ispravite,
13I staze poravnite nogama svojima, da ne svrne što je hromo, nego još da se iscijeli.
25Ali gledajte da se ne odreèete onoga koji govori; jer kad oni ne utekoše koji se odrekoše onoga koji prorokovaše na zemlji, akamoli mi koji se odrièemo nebeskoga,
26Kojega glas potrese onda zemlju, a sad obeæa govoreæi: još jednom ja æu potresti ne samo zemlju nego i nebo.
27A što veli: još jednom, pokazuje da æe se ukinuti ono što se pomièe, kao stvoreno, da ostane ono što se ne pomièe.
2 Timothy 2.1-10
(Epistle, St Demetrius)
1Ti dakle, sine moj, jaèaj u blagodati Isusa Hrista;
2I što si èuo od mene pred mnogijem svjedocima, ono predaj vjernijem ljudima, koji æe biti vrijedni i druge nauèiti.
3Ti dakle trpi zlo kao dobar vojnik Isusa Hrista;
4Jer se nikakav vojnik ne zapleæe u trgovine ovoga svijeta da ugodi vojvodi.
5Ako i vojuje, ne dobija vijenca ako pravo ne vojuje.
6Radin koji se trudi najprije treba da okusi od roda.
7Razumij što govorim; a Gospod da ti da razum u svemu.
8Opominji se Gospoda Isusa Hrista koji usta iz mrtvijeh, od sjemena Davidova, po jevanðelju mojemu,
9U kojemu trpim zlo do samijeh okova kao zloèinac; ali se rijeè Božija ne veže.
10Zato trpim sve izbranijeh radi da i oni dobiju spasenije u Hristu Isusu sa slavom vjeènom.
Luke 16.19-31 (Gospel)
19Èovjek neki pak bješe bogat, koji se oblaèaše u skerlet i u svilu, i življaše svaki dan gospodski i veseljaše se.
20A bijaše jedan siromah, po imenu Lazar, koji ležaše pred njegovijem vratima gnojav,
21I željaše da se nasiti mrvama koje padahu s trpeze bogatoga; još i psi dolažahu i lizahu gnoj njegov.
22A kad umrije siromah, odnesoše ga anðeli u naruèje Avraamovo; a umrije i bogati, i zakopaše ga.
23I u paklu kad bješe u mukama podiže oèi svoje i ugleda izdaleka Avraama i Lazara u naruèju njegovu,
24I povikavši reèe: oèe Avraame! smiluj se na me i pošlji mi Lazara neka umoèi u vodu vrh od prsta svojega, i da mi rashladi jezik; jer se muèim u ovome plamenu.
25A Avraam reèe: sinko! opomeni se da si ti primio dobra svoja u životu svome, i Lazar opet zla; a sad se on tješi, a ti se muèiš.
26I preko svega toga postavljena je meðu nama i vama velika propast, da oni koji bi htjeli odovud k vama prijeæi, ne mogu, niti oni otuda k nama da prelaze.
27Tada reèe: molim te dakle, oèe, da ga pošalješ kuæi oca mojega,
28Jer imam pet braæe: neka im posvjedoèi da ne bi i oni došli na ovo mjesto muèenja.
29Reèe mu Avraam: oni imaju Mojsija i proroke, neka njih slušaju.
30A on reèe: ne, oèe Avraame! nego ako im doðe ko iz mrtvijeh pokajaæe se.
31A Avraam mu reèe: ako ne slušaju Mojsija i proroka, da ko i iz mrtvijeh ustane neæe vjerovati.
Matthew 8.23-27
(Gospel, Earthquake)
23I kad uðe u laðu, za njim uðoše uèenici njegovi.
24I gle, oluja velika postade na moru da se laða pokri valovima; a on spavaše.
25I prikuèivši se uèenici njegovi probudiše ga govoreæi: Gospode! izbavi nas, izgibosmo.
26I reèe im: zašto ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i postade tišina velika.
27A ljudi èudiše se govoreæi: ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more?
John 15.17-16.2
(Gospel, St Demetrius)
17Ovo vam zapovijedam da imate ljubav meðu sobom.
18Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas.
19Kad biste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio: a kako nijeste od svijeta, nego vas ja od svijeta izbrah, zato mrzi na vas svijet.
20Opominjite se rijeèi koju vam ja rekoh: nije sluga veæi od gospodara svojega. Ako mene izgnaše, i vas æe izgnati; ako moju rijeè održaše, i vašu æe održati.
21Ali sve æe vam ovo èiniti za ime moje, jer ne poznaju onoga koji me posla.
22Da nijesam bio došao i govorio im ne bi grijeha imali; a sad izgovora neæe imati za grijeh svoj.
23Koji mrzi na mene i na oca mojega mrzi.
24Da nijesam bio djela tvorio meðu njima kojijeh niko drugi ne tvori, ne bi grijeha imali: a sad i vidješe, i omrznuše na mene i na oca mojega.
25Ali da se zbude rijeè napisana u zakonu njihovom: omrznuše na mene ni za što.
26A kad doðe utješitelj, koga æu vam poslati od oca, Duh istine, koji od oca izlazi, on æe svjedoèiti za mene.
27A i vi æete svjedoèiti, jer ste od poèetka sa mnom.
1Ovo vam kazah da se ne sablaznite.
2Izgoniæe vas iz zbornica; a doæi æe vrijeme kad æe svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu èini.