Acts 19.1-8
(Epistle, Forerunner)
1Dogodi se pak, kad bješe Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i doðe u Efes, i našavši neke uèenike
2Reèe im: jeste li primili Duha svetoga kad ste vjerovali? A oni mu rekoše: nijesmo ni èuli da ima Duh sveti.
3A on im reèe: na što se dakle krstiste? A oni rekoše: na krštenje Jovanovo.
4A Pavle reèe: Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreæi narodu da vjeruju onoga koji æe za njim doæi, to jest, Hrista Isusa.
5A kad to èuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa.
6A kad Pavle metnu ruke na njih, siðe Duh sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu.
7A bijaše ljudi svega oko dvanaest.
8I ušavši u zbornicu govoraše slobodno tri mjeseca uèeæi i uvjeravajuæi za carstvo Božije.
Hebrews 4.1-13 (Epistle)
1Da se bojimo dakle da kako dok je još ostavljeno obeæanje da se ulazi u pokoj njegov, ne odocni koji od vas.
2Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomaže èuvena rijeè, jer ne vjerovaše oni koji èuše.
3Jer mi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj, kao što reèe: zato se zakleh u gnjevu svojemu da neæe uæi u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od postanja svijeta.
4Jer negdje reèe za sedmi dan ovako: i poèinu Bog u dan sedmi od sviju djela svojijeh.
5I na ovom mjestu opet: neæe uæi u pokoj moj.
6Buduæi pak da neki imaju da uðu u njega, i oni kojima je najprije javljeno ne uðoše za neposlušanje;
7Opet odredi jedan dan, danas, govoreæi u Davidu po tolikom vremenu, kao što se prije kaza: danas ako glas njegov èujete, ne budite drvenastijeh srca.
8Jer da je Isus one doveo u pokoj, ne bi za drugi dan govorio potom.
9Daklem je ostavljeno još poèivanje narodu Božijemu.
10Jer koji uðe u pokoj njegov, i on poèiva od djela svojijeh, kao i Bog od svojijeh.
11Da se postaramo dakle uæi u taj pokoj, da ne upadne ko u onu istu gatku nevjerstva.
12Jer je živa rijeè Božija, i jaka, i oštrija od svakoga maèa oštra s obje strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i pomislima srdaènijem.
13I nema tvari nepoznate pred njim, nego je sve golo i otkriveno pred oèima onoga kojemu govorimo.
John 1.29-34
(Gospel, Forerunner)
29A sjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i reèe: gle, jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta.
30Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide èovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe.
31I ja ga ne znadoh: nego da se javi Izrailju zato ja doðoh da krstim vodom.
32I svjedoèi Jovan govoreæi: vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu.
33I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on mi reèe: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu to je onaj koji æe krstiti Duhom svetijem.
34I ja vidjeh i zasvjedoèih da je ovaj sin Božij.
Luke 21.12-19 (Gospel)
12A prije svega ovoga metnuæe na vas ruke svoje i goniæe vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodiæe vas pred careve i kraljeve imena mojega radi.
13A to æe vam se dogoditi za svjedoèanstvo.
14Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako æete odgovarati:
15Jer æu vam ja dati usta i premudrost kojoj se neæe moæi protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici.
16A predavaæe vas i roditelji i braæa i roðaci i prijatelji; i pobiæe neke od vas.
17I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi.
18I dlaka s glave vaše neæe poginuti.
19Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje.