Deuteronomy 1.8-11, 15-17 (Vespers)

8Eto, dao sam vam zemlju, uðite u nju, i uzmite zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima vašim, Avramu, Isaku i Jakovu, da æe im je dati i sjemenu njihovu nakon njih. 9I rekoh vam onda govoreæi: ne mogu vas nositi sam. 10Gospod Bog vaš umnožio vas je, i eto vas danas ima mnogo kao zvijezda nebeskih. 11Gospod Bog otaca vaših da vas umnoži još tisuæu puta više, i da vas blagoslovi kao što vam je kazao. 15Tada uzevši starješine od plemena vaših, ljude mudre i poznate, postavih vam ih za starješine, za tisuænike i stotinare i pedesetare i desetare i upravitelje po plemenima vašim. 16I zapovjedih onda sudijama vašim govoreæi: saslušavajte raspre meðu braæom svojom i sudite pravo izmeðu èovjeka i brata njegova i izmeðu došljaka koji je s njim. 17Ne gledajte ko je ko na sudu, saslušajte i maloga i velikoga, ne bojte se nikoga, jer je sud Božji, a stvar koja bi vam bila teška iznesite preda me da je èujem.

Deuteronomy 10.14-21 (Vespers)

14Gle, Gospoda je Boga tvojega nebo, i nebo nad nebesima, zemlja, i sve što je na njoj. 15Ali samo tvoji oci omilješe Gospodu, i izabra sjeme njihovo nakon njih, vas izmeðu svijeh naroda, kao što se vidi danas. 16Zato obrežite srce svoje, i nemojte više biti tvrdovrati. 17Jer je Gospod Bog vaš Bog nad bogovima i gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko niti prima poklona; 18Daje pravicu siroti i udovici; i ljubi došljaka dajuæi mu hljeb i odijelo. 19Ljubite dakle došljaka, jer ste bili došljaci u zemlji Misirskoj. 20Boj se Gospoda Boga svojega, njemu služi i njega se drži, i njegovijem se imenom kuni. 21On je hvala tvoja i on je Bog tvoj, koji tebe radi uèini velike i strašne stvari, koje vidješe oèi tvoje.

Wisdom of Solomon 3.1-9 (Vespers)

John 10.9-16 (Matins Gospel)

9Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi. 10Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje. 11Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce, 12A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih; 13A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce. 14Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju. 15Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce. 16I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i èuæe glas moj, i biæe jedno stado i jedan pastir.

James 4.7-5.9 (Epistle)

7Pokorite se dakle Bogu, a protivite se ðavolu, i pobjeæi æe od vas. 8Približite se k Bogu, i on æe se približiti k vama. Oèistite ruke, grješnici, popravite srca svoja, nepostojani. 9Budite žalosni i plaèite i jauèite: smijeh vaš neka se pretvori u plaè, i radost u žalost. 10Ponizite se pred Gospodom, i podignuæe vas. 11Ne opadajte jedan drugoga, braæo; jer ko opada brata ili osuðuje brata svojega opada zakon i osuðuje zakon, a ako zakon osuðuješ, nijesi tvorac zakona, nego sudija. 12Jedan je zakonodavac i sudija, koji može spasti i pogubiti; a ti ko si što drugoga osuðuješ? 13Slušajte sad vi koji govorite: danas ili sjutra poæi æemo u ovaj ili onaj grad, i sjediæemo ondje jednu godinu, i trgovaæemo i dobijaæemo. 14Vi koji ne znate šta æe biti sjutra. Jer šta je vaš život? On je para, koja se za malo pokaže, a potom je nestane. 15Mjesto da govorite: ako Gospod htjedbude, i živi budemo, uèiniæemo ovo ili ono. 16A sad se hvalite svojijem ponosom. Svaka je hvala takova zla. 17Jer koji zna dobro èiniti i ne èini, grijeh mu je.

1Hodite vi sad, bogati, plaèite i ridajte za svoje ljute nevolje koje idu na vas. 2Bogatstvo vaše istruhnu, i haljine vaše pojedoše moljci; 3Zlato vaše i srebro zarða, i rða njihova biæe svjedoèanstvo na vas: izješæe tijelo vaše kao oganj. Stekoste bogatstvo u pošljednje dane. 4Gle, vièe plata vašijeh poslenika koji su radili njive vaše i vi ste im otkinuli; i vika žetelaca doðe do ušiju Gospoda Savaota. 5Veseliste se na zemlji, i nasladiste se; uhraniste srca svoja, kao na dan zaklanja. 6Osudiste, ubiste pravednika, i ne brani vam se. 7Trpite dakle, braæo moja, do dolaska Gospodnjega. Gle, težak èeka plemenitoga roda iz zemlje, i rado trpi dok ne primi dažd rani i pozni. 8Trpite dakle i vi, i utvrdite srca svoja, jer se dolazak Gospodnji približi. 9Ne uzdišite jedan na drugoga, braæo, da ne budete osuðeni: gle, sudija stoji pred vratima.

Hebrews 13.7-16 (Epistle, Hierarchs)

7Opominjite se svojijeh uèitelja koji vam kazivaše rijeè Božiju; gledajte na svršetak njihova življenja, i ugledajte se na vjeru njihovu. 8Isus Hristos juèe je i danas onaj isti i vavijek. 9U nauke tuðe i razliène ne pristajte; jer je dobro blagodaæu utvrðivati srca, a ne jelima, od kojijeh ne imaše koristi oni koji življeše u njima. 10Imamo pak oltar od kojega oni ne smiju jesti koji služe skiniji. 11Jer kojijeh životinja krv unosi poglavar sveštenièki u svetinju za grijehe, onijeh se tjelesa spaljuju izvan okola. 12Zato Isus, da osveti narod krvlju svojom, izvan grada postrada. 13Zato dakle da izlazimo k njemu izvan okola, noseæi njegovu sramotu. 14Jer ovdje nemamo grada koji æe ostati, nego tražimo onaj koji æe doæi. 15Kroz njega dakle da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje priznaju ime njegovo. 16A dobro èiniti i davati milostinju ne zaboravljajte; jer se takovijem žrtvama ugaða Bogu.

Mark 11.27-33 (Gospel)

27I doðoše opet u Jerusalim; i kad hoðaše po crkvi doðoše k njemu glavari sveštenièki i književnici i starješine, 28I rekoše mu: kakvom vlasti to èiniš? i ko ti dade vlast tu, da to èiniš? 29A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas da upitam jednu rijeè, i odgovorite mi; pa æu vam kazati kakvom vlasti ovo èinim. 30Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? odgovorite mi. 31I mišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo: s neba; reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste? 32Ako li reèemo: od ljudi; bojimo se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok bješe. 33I odgovarajuæi rekoše Isusu: ne znamo. I Isus odgovarajuæi reèe njima: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim.

Matthew 5.14-19 (Gospel, Hierarchs)

14Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. 15Niti se užiže svijeæa i meæe pod sud nego na svijeænjak, te svijetli svima koji su u kuæi. 16Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima. 17Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nijesam došao da pokvarim, nego da ispunim. 18Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neæe nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši. 19Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti i nauèi tako ljude, najmanji nazvaæe se u carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauèi, taj æe se veliki nazvati u carstvu nebeskome.

Synaxis of the Three Holy Hierarchs: St Basil the Great, St Gregory the Theologian, and St John Chrysostom

This feast was instituted during the reign of Alexis I Comnenus (1081 1118). A dispute arose in Constantinople among various prominent citizens and clergy, about which of the three Fathers Basil the Great, Gregory the Theologian, or St John Chrysostom was the greatest. In typically Byzantine fashion, the people of the City joined into the dispute, which became more animated, dividing the populace into three hostile factions styling themselves Basilians, Gregorians and Joannites. At last, desiring to restore peace to the City and the Church, the three holy hierarchs themselves appeared to the monk John Mauropus; they revealed to him that they stand together in harmony and in equal glory before the heavenly throne, and instructed him to compose a common service for the three of them. Saint John (Mauropus) obeyed, and chose January 30 as the date of the commemoration, since each of the three hierarchs is commemorated separately in January.

Saint Peter, King of Bulgaria (970)

“Saint Peter was a humble, devout and peace-loving man, unlike his father, Tsar Symeon the Warrior (d. 927), during whose reign there had been perpetual warfare. By contrast, Peter’s long reign was peaceful, and notable for the restoration of good relations with Byzantium and with the West. Peter married Maria, the grand-daughter of the Emperor Romanus Lecapenus, who recognized him as basileus (tsar or king), and he obtained independence from Constantinople for the Bulgarian Church with its own Patriarch. He had a great love for Saint John of Rila (19 Oct.), whom he would often consult, and he kept in touch with renowned ascetics of the time like Saint Paul of Latros (15 Dec.). The King acted energetically against the Bogomil heresy, an offshoot of Manicheism, by which some of his people, lacking sufficient instruction in the faith, were being misled. He called a council in order to condemn the heresy and reassert Christian principles. Nevertheless, the infection was to remain active for many years in Bulgaria. Following the invasion of the north of his Kingdom by Prince Svyatoslav of Kiev in 969, Peter abdicated and became a monk. He died in the following year, having consecrated his final days to God alone.” (Synaxarion)

A note on the Bogomils: The Bogomils flourished in the Eastern Europe as an organized church from the 10th to the 15th century. In theology they were dualistic, incorporating some Manichean and Gnostic ideas from the Paulicians. They were nationalistic and gained much support through their opposition to Byzantine dominance over the Slavic peoples. They disappeared as an organized body around the fifteenth century, but elements of their beliefs persisted in popular thinking for many centuries afterward.