Hebrews 10.35-11.7 (Epistle)

35Ne odbacujte dakle slobode svoje, koja ima veliku platu. 36Jer vam je trpljenje od potrebe da volju Božiju savršivši primite obeæanje. 37Jer još malo, vrlo malo, pak æe doæi onaj koji treba da doðe i neæe odocniti. 38A pravednik življeæe od vjere; ako li otstupi neæe biti po volji moje duše. 39A mi, braæo, nijesmo od onijeh koji otstupaju na pogibao, nego od onijeh koji vjeruju da spasu duše.

1Vjera je pak tvrdo èekanje onoga èemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo. 2Jer u njoj stari dobiše svjedoèanstvo. 3Vjerom poznajemo da je svijet rijeèju Božijom svršen, da je sve što vidimo iz ništa postalo. 4Vjerom prinese Avelj Bogu veæu žrtvu nego Kain, kroz koju dobi svjedoèanstvo da je pravednik, kad Bog posvjedoèi za dare njegove; i kroz nju on mrtav još govori. 5Vjerom bi Enoh prenesen da ne vidi smrti; i ne naðe se, jer ga Bog premjesti, jer prije nego ga premjesti, dobi svjedoèanstvo da ugodi Bogu. 6A bez vjere nije moguæe ugoditi Bogu; jer onaj koji hoæe da doðe k Bogu, valja da vjeruje da ima Bog i da plaæa onima koji ga traže. 7Vjerom Noje primivši zapovijest i pobojavši se onoga šta još ne vidje, naèini kovèeg za spasenije doma svojega, kojijem osudi sav svijet, i posta našljednik pravde po vjeri.

Mark 9.10-16 (Gospel)

10I rijeè zadržaše u sebi pitajuæi jedan drugoga: šta to znaèi ustati iz mrtvijeh? 11I pitahu ga govoreæi: kako govore književnici da Ilija treba najprije da doðe? 12A on odgovarajuæi reèe im: Ilija æe doæi najprije, i urediti sve; ali i sin èovjeèij treba da mnogo postrada i da se ponizi, kao što je pisano. 13Ali vam kažem da je i Ilija došao i uèiniše s njim šta htjedoše kao što je pisano za njega. 14I došavši k uèenicima svojijem vidje narod mnogi oko njih i književnike gdje se prepiru s njima. 15I odmah vidjevši ga sav narod uplaši se i pritrèavši pozdravljahu ga. 16I upita književnike: šta se prepirete s njima?

Veneration of the precious Chains of the Holy and Glorious Apostle Peter.

The story of St Peter’s imprisonment and miraculous release by an Angel of God is told in Acts ch. 12. The chains which fell from his hands were collected by Christians and passed down through the generations as precious relics, finally coming to Constantinople and being placed in the Church of St Peter, where they worked many miracles and healings.

There is nothing superstitious about the veneration of clothing and other objects belonging to the Saints; the Acts of the Apostles describes how handkerchiefs or aprons that had touched the Apostle Paul would heal the sick (ch. 19), and that even the shadow of the Apostle Peter healed those on whom it fell (ch. 5). In the twentieth century, a shirt worn by St Nektarios on his death-bed healed a paralyzed man. The sanctity of those united to God extends not only to their bodies but at times to their garments.